Do Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu čeka nas dug i spor put, ali ne tako rijetko žrtve pred tim sudom ostvare pravo i to na način da sud donese odluku kojom utvrđuje da je došlo do povrede ljudskih prava i temeljnih sloboda što u zavisnosti od svakog konkretnog slučaja obavezuje državu na isplatu materijalne i nematerijalne štete, kao i eventualno ponavljanje postupka i donošenje nove odluke.

Također, svaka država potpisnica Konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda u obavezi je i neposredno primjenjivati Konvenciju i štiti ljudska prava i slobode i izbjegavati krajnje intervencije Evropskog suda za ljuska prava.

Srpsko privredno društvo «Privrednik» već desetljeće vodi pravnu bitku s državom Hrvatskom za povratak svoje imovine. U zakonski predviđenom roku podnijet je zahtjev za povrat svih nekretnina koje se nalaze na području Republike Hrvatske sukladno Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Prema slovu tog zakona «Privredniku» se osporava status ovlaštenika na naknadu za oduzetu imovinu iz razloga što nema neprekinuto pravno sljedništvo na teritoriji Republike Hrvatske. Naime «Privrednik» su ukinule i zabranile njegov rad najprije ustaške a zatim i komunističke vlasti 1946. godine a njegov rad je obnovljen tek 1993. godine kada su  to omogućile nove političke okolnosti.

Ali isto tako u Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine koji je donijela Republika Hrvatska decidirano se kaže da «Vlada Republike Hrvatske može donijeti odluku kojom se pravnim osobama, odnosno njihovim pravnim slijednicima, koje do dana donošenja ovoga Zakona nisu mogle na teritoriju Republike Hrvatske održati neprekinuto pravno sljedništvo, obavljati djelatnost i imati sjedište jer su iz političkih razloga zabranjene i raspuštene, a promicale su hrvatske državotvorne nacionalne interese, priznaje pravo na naknadu oduzete imovine, kad za to postoje opravdani razlozi.»

Dakle, Srpsko privredno društvo «Privrednik» ukinule su komunističke vlasti iz političko ideoloških razloga iako je odškolovao gotovo 40.000 siromašne djece i omladine iz čijih su se redova regrutirali nosioci naprednih antifašističkih ideja na kojima se zasniva moderna Republika Hrvatska.

Današnje Srpsko privredno društvo «Privrednik» stipendiranjem nadarenih učenika i studenata slabijeg imovinskog stanja koja uglavnom potječu iz ekonomsko nerazvijenih područja Republike Hrvatske koja su bila zahvaćena recentnim ratom kao i njihovo poticanje na povratak i ostanak na tim područjima nakon završenog školovanja, nastavlja u novim društvenim okolnostima tradiciju djelovanja «Privrednika». Dakle, pomaže mlade ljude u školovanju i obrazovanju i to one koji zbog materijalnih (ne)mogućnosti ne mogu da završe škole i da se adekvatno obrazuju.

U tom kontekstu a u svjetlu primjene Konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda nameće se pitanje da li se Vlada Republike Hrvatske kod donošenja odluka o pravu na povrat imovine «Privrednika» uopće bavi kontekstom nužnosti povrata imovine radi zaštite društveno potrebnog interesa. Tako na primjer Ministarstvo pravosuđa na čelu s tadašnjom ministricom Ingrid Antičević Marinović 2002.godine daje mišljenje da SPD «Privrednik» ne može ostvariti status ovlaštenika na povrat nekretnina u Republici Hrvatskoj iz razloga što se radi o pravnoj osobi koja u vrijeme oduzimanja imovine nije imala sjedište na teritoriju Republike Hrvatske.

Vlada ovakvim stavom odbija raspravljati o društvenom interesu za povrat nekretnina i stjecanju statusa ovlaštenika od strane bivšeg vlasnika a to je SPD «Privrednik».

Podsjećamo da su u vlasništvu «Privrednik» bile iznimno ekonomski vrijedne nekretnine u samom središtu Zagrebu kao i u mnogim gradovima i mjestima širom Hrvatske a sva ta imovina je nastala kao zaklada ili donacija za školovanje siromašne djece i omladine.

Takvim stavom i promašenim tumačenjem stjecanja prava ovlaštenika Republika Hrvatska otvara mogućnost da se pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu raspravi o povredi čl. 1 Protokola 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i sloboda a koje se odnosi na to da li je država odbijanjem utvrđivanja postojanja javnog interesa i prava na povrat imovine povrijedila pravo na privatno vlasništvo SPD «Privrednika».

Vlada Republika Hrvatska povodom zahtjeva SPD «Privrednika» bila je u mogućnosti da svojom odlukom raspravi o javnom interesu predlagatelja za stjecanje statusa ovlaštenika, ali ona ne raspravlja o javnom interesu već odluku donosi na irelevantnim činjenicama – gdje je bilo sjedište «Privrednika» u trenutku kad mu je oduzeto vlasništvo – iako je opće poznato da je «Privrednik» prvo odlukom komunističkih vlasti zabranjen i prestao postojati pa da je tek nakon toga imovina podijeljena između bivših republika tadašnje FNRJ.

Dalje, nameće se zaključak da je tadašnja ministrica Ingrid Antičević Marinović izbjegla raspravljati o javnom  interesu kad je u pitanju povrat imovine Srpskog privrednog društva «Privrednik» iz razloga što se radi o značajnoj imovini srpske zajednice u Republici Hrvatskoj i o nizu aktivnosti obnovljenog «Privrednika» usmjerenih na obnavljanje zajednice koja je zbog ratnih zbivanja u Republici Hrvatskoj  vidno osiromašena.

Međutim, Račanova Vlada u isto vrijeme priznaje status ovlaštenika Hrvatskom kulturnom društvu «Napredak» koji nikada nije imao sjedište u Zagrebu već u Sarajevu, a čije su se aktivnosti kao i «Privrednikove» svodile na prosvjetno djelovanje, ekonomsko jačanje i socijalno podizanje svoga naroda i društva u kojem je djelovao.

Promatrajući ovakav stav tadašnje Vlade kroz prizmu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda otvara se i mogućnost raspravljanja o povredi čl. 14 koji se odnosi na utvrđenje diskriminacije. S jedne strane Vlada se ne upušta u raspravljanje o javnom interesu kada je u pitanju status ovlaštenika SPD «Privrednika» i srpske zajednice u Republici Hrvatskoj dok s druge strane prihvaća raspravljanje o javnom interesu kada je u pitanju hrvatski narod iz Bosne i Hercegovine.

Ostaje pitanje na koje će Vlada Republike Hrvatske morati odgovoriti a to je da li je srpska zajednica u Republici Hrvatskoj ikada svojim angažmanom promicala hrvatske državotvorne nacionalne interese?! Također, i hoće li se budućim generacijama to osporavati.