Za nešto više od mjesec i pol dana, točnije 26. maja, hrvatski građani imat će priliku izaći na izbore za Europski parlament i izabrati 11 ili 12 zastupnika (ovisno o tome kako će se riješiti situacija s Brexitom) koji će ih tamo predstavljati i zastupati.

[pullquote]I sada, kao i 2014., postoje posebni razlozi za izlazak na izbore. Te 2014. prvi su se put mogli birati zastupnici na direktnim izborima. Ove godine je u fokusu Brexit, a time i budućnost EU-a, što bi moglo rezultirati većim interesom građana – kaže Dejan Jović[/pullquote]

– I sada, kao i 2014. godine, postoje posebni razlozi za izlazak na izbore. Te 2014. prvi su se put mogli birati zastupnici na direktnim izborima. Ove godine je u fokusu javnosti Brexit, a time i budućnost EU-a, što bi moglo rezultirati većim interesom građana – kaže Dejan Jović, profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti.

Dodaje kako su, osim toga, građani ovoga puta ipak bolje upoznati kako funkcionira EU, a zastupnici koji traže drugi mandat realniji oko stvarnih očekivanja, te se očekuje da izlaznost u najmanju ruku ne bude manja nego što je bila prethodnog puta. Na zadnjim izborima za Europski parlament 2014. godine izašlo je tek 43 posto hrvatskih građana, a još je poraznija činjenica da je na njih izašlo samo 13 posto mladih, što je Hrvatsku smjestilo među zemlje EU-a s najmanjim postotkom izlaska mladih na spomenute izbore.

– Brojna istraživanja pokazuju da su danas mladi pasivni i nemaju dovoljan interes za sudjelovanje u političkom i društvenom životu. Nažalost, političari prošle i današnje generacije uspjeli su svojim zalaganjem ili manjkom zalaganja uvjeriti mlade u radikalnu laž da je u društvu moguće malo ili gotovo ništa promijeniti. Važno je da mladi ne vjeruju toj paradigmi i da pokušaju artikulirati svoje zahtjeve i viziju društva, jer ako se oni ne budu aktivirali i nešto ne poduzmu, netko će, nažalost, to raditi umjesto njih – upozorava Nikola Puharić iz Inicijative mladih za ljudska prava.

Jović smatra da su za pasivnost odgovorni antipolitički trendovi koji sve političare smatraju istima i problemom.

– Građanima je politika jedino što im je ostalo jer nemaju kontrolu nad ekonomijom ili nad monetarnom politikom. Antipolitčki trendovi su problem jer zbunjuju ljude ili ih direktno pasiviziraju. Građani misle da ne mogu ništa promijeniti. Međutim, to ne proizlazi iz dosadašnjeg iskustva. Do promjena se može doći ako se to istinski želi, a kao primjer mogu poslužiti devedesete godine, kada je došlo do radikalne promjene političkog sistema – ističe Jović.

“Ovaj put nije dovoljno samo se nadati boljoj budućnosti, ovaj put svi moramo preuzeti svoj dio odgovornosti”, jedan je od slogana kampanje “Ovaj put glasam” koju je na razini EU-a pokrenuo Europski parlament. Kampanja se u Hrvatskoj provodi prvenstveno kroz suradnju s učenicima, studentima, organizacijama civilnog društva, poznatim osobama i ostalim volonterima, a sve s ciljem kako bi se građane, posebno one mlađe, motiviralo da u što većem broju izađu na izbore i preuzmu odgovornost. Na internetskoj stanici kampanje moguće je napraviti svoj profil i pratiti događanja iz cijele Hrvatske koja su povezana s izborima. Putem svih društvenih mreža može se pozivati prijatelje da se priključe inicijativi te se za to mogu dobiti i potencijalne nagrade. Kampanja je posebno prilagođena mladima, promovirana je u brojnim srednjim školama, a učenici su imali priliku, sudjelujući u određenim aktivnostima, kao nagradu osvojiti putovanje u Europski parlament u Francuskoj. Na ovaj način nastoji se mobilizirati što više mladih da se čuje i njihov glas i podigne izlaznost koja je na proteklim europskim izborima bila porazna.

Rebeka Lesac, magistrica novinarstva iz Zagreba, jedna je od onih mladih ljudi koji su imali priliku da se u dvomjesečnom stažiranju u Europskom parlamentu u Bruxellesu neposredno upoznaju s njegovim radom kao i radom drugih europskih institucija. Rebeka ističe kako se na stažiranje prijavila kako bi o zakonodavstvu EU-a učila na mjestu gdje se ono i donosi. Zadaci su joj bili raznovrsni: sastavljala je brifinge na određene teme koje su u tom trenutku bile na dnevnom redu, pisala članke za Zeleni list, odlazila na tematske konferencije, blisko surađivala s akreditiranim asistentima i redovito komunicirala s lokalnim asistentima u Hrvatskoj.

– Smatram da su mladi zainteresirani za rad u parlamentu. U slučaju Hrvatske potrebno je uložiti još veće napore kako bi se ohrabrilo mlade na istraživanje i iskorištavanje svih prilika koje institucije EU-a nude. Osim u parlamentu, stažirati se može i u Europskoj komisiji. Osim toga, nekim stažistima Bruxelles služi kao odlična odskočna daska za nastavak sudjelovanja u političkoj areni – poručuje Rebeka koja vjeruje kako je rad Europskog parlamenta izrazito bitan za hrvatske građane pa je stoga veoma važno izaći na ove izbore.

[pullquote]Iskustvo stažiranja potvrdilo mi je da je EU i dalje zaštitnik vrijednosti i ideja bolje budućnosti te stoga smatram da je velika izlaznost i podrška odabranim kandidatima nužna – ističe Rebeka Lesac[/pullquote]

– EU donosi zakonodavne i nezakonodavne akte koji su ili izravno primjenjivi u Hrvatskoj ili ih je Hrvatska obavezna prenijeti u svoje zakonodavstvo. Iako se odluke donose u Bruxellesu i Strasbourgu, one uvelike utječu na život hrvatskih građana. Želimo li promjene, želimo li da se naš glas čuje, potrebno ga je artikulirati. Ne možemo očekivati da će stvari biti onakve kakve bismo željeli bez da se aktivno uključimo u odlučivanje o njima. Iskustvo stažiranja potvrdilo mi je da je EU i dalje zaštitnik vrijednosti i ideja bolje budućnosti te stoga smatram da je velika izlaznost i podrška odabranim kandidatima nužna – kaže Rebeka.

Za stažiranje u Europskom parlamentu u Bruxellesu odlučio se i Miloš Vlaisavljević. Po završetku studija u Budimpešti, Miloš se vratio u Hrvatsku, ali je ubrzo počeo istraživati mogućnosti za odlazak. Priznaje da, kao i većina mladih, nije bio dovoljno upućen u rad Parlamenta. Budući da je od studentskih dana aktivan u lijevim organizacijama i pokretima, dobio je priliku šest mjeseci stažirati u grupaciji Europske ujedinjene ljevice / Nordijske zelene ljevice, gdje je bio njihov zaposlenik. Dio njegovog rada odnosio se na teme relevantne za područje jugoistočne i istočne Europe. Bio je u kontaktu s različitim organizacijama s tog područja, a i savjetovao je zastupnike i članove grupe o razvoju određenih politika u jugoistočnoj Europi.

– Važno je razjasniti da je Parlament institucija s najmanje moći od velikih institucija u EU-u, a da su mnogo utjecajnije Europska komisija i Europsko vijeće koje donosi sve važne odluke. Parlament je tu više kao mjesto gdje se raspravlja o onome što rade Komisija i Vijeće te onda donosi neke svoje zaključke i vrši pritiske na osnovu toga – kaže.

Smatra kako hrvatski parlamentarci nemaju previše mogućnosti unutar Parlamenta, ali i ono što imaju ne koriste na dobar način kako bi poboljšali stanje u Hrvatskoj i šire u EU-u.

– Prvenstveno mislim na činjenicu da ne adresiraju strukturne nejednakosti koje postoje unutar EU-a, a to je primjerice situacija u kojoj su zemlje periferije, bivšeg Istočnog bloka i sve više juga Europe, izvoznice jeftine radne snage, dok zemlje jezgre profitiraju od slabo plaćenog rada tih ljudi – pojašnjava Miloš. Upravo zbog toga smatra da treba izaći na izbore.

– Važno je izaći na svake izbore jer treba reći svoje mišljenje, iako sam na svim izborima na koje sam dosad izašao glasao ili za manje zlo ili sam prekrižio listić. Zato sam se dijelom i aktivirao u lijevim pokretima i organizacijama kako bismo pokušali stvorili nešto bolje i održivije. Mislim da su ovi izbori važni za budućnost EU-a, koja trenutno nije sigurna kuda ide, te bismo se trebali angažirati da kažemo što želimo za našu budućnost – poručuje Miloš.

Rebeka se nakon stažiranja u Europskom parlamentu vratila u Hrvatsku i imala sreću da nađe posao. Zasada nema planove za odlazak u inozemstvo jer želi dati priliku Hrvatskoj i sebi u njenim granicama.

– Ako naša ljubav ne potraje, neće mi biti problem sreću potražiti negdje drugdje u granicama EU-a – ističe.

Miloš je nakon stažiranja odlučio ostati u Bruxellesu jer, kako kaže, tamo se osjeća slobodnim i jednakim s ostalim strancima. Ipak naglašava kako ne želi demotivirati ljude koji su odlučili ostati u Hrvatskoj i regiji i boriti se za bolju budućnost na tim prostorima. On tu borbu nastavlja iako više ne živi u Hrvatskoj. Zahvaljujući demokratskom obliku vladanja svatko od nas može sudjelovati na izborima političkih predstavnika kako na lokalnoj i državnoj tako i na europskoj razini.

Dejan Jović ističe da se u Hrvatskoj ne stvara atmosfera u kojoj bi bila državljanska obaveza i čast da se doprinese javnom dobru. Za to postoje brojni razlozi, a jedan od glavnih je svakako nepovjerenje koje građani imaju prema političarima i njihovim političkim programima. Kada su u pitanju mladi, Nikola Puharić smatra da ulazak Hrvatske u EU nije unaprijedio njihov položaj te ističe da se stanje ljudskih prava u nekim segmentima značajno pogoršalo, posebno u odnosu prema nacionalnim manjinama i reproduktivnim pravima. Za neaktivne mlade krivi i trenutnu vladajuću koaliciju.

– Jedan od glavnih zahtjeva mladih i cjelokupnog hrvatskog društva posljednjih godina je provedba kurikularne reforme i uvođenje građanskog odgoja i obrazovanja u školsku nastavu, što bi zasigurno dugoročno pomoglo tome da imamo aktivne mlade građane. No trenutna vladajuća koalicija blokira pokušaje bilo kakvog pozitivnog pomaka po tom pitanju – poručuje Puharić iz Inicijative mladih za ljudska prava.

U društvenoj atmosferi u kojoj je političar obezvrijeđen zbog svog utilitarizma, teško može itko, a posebno mladi, razviti svijest da se zaista može utjecati na politička zbivanja. Demokracija možda nije najbolji oblik vladavine, ali u njoj se vlast bira voljom građana i doista su jedino oni odgovorni za vlast koju imaju. Zaslužuju li bolju, to je već drugo pitanje. Hrvatski građani su na referendumu 2012. odlučili da žele biti dio EU-a, a 26. maja ove godine moći će izabrati tko će ih predstavljati u Europskom parlamentu. Time će barem pokušati utjecati na to da jedina prednost koju je Hrvatska dobila ulaskom u EU ne bude ta da mladi mogu lakše otići iz zemlje.