Primopredajom vlasti na stranice Ureda predsjednika, odnosno Ureda novoizabrane predsjednice, stigao je i novi životopis.
Tekst životopisa je jako kićen i bogat opisima idiličnih trenutaka i predjela, što više govori o efektima koje je trebao proizvesti nego o njenom stvarnom životnom putu. Predsjednica je, naime, odrasla u jednosobnom skromnom stanu do kojeg su vodile, njoj nezaboravne, trošne stepenice, prozirna metafora za uspon. U takvim stanovima odrastaju mnoga današnja djeca, više gladna no sita. I tu ne treba puno filozofije niti se današnja djeca mogu voditi predsjedničinim geslom: „svaki je pad novi uspon, nova stepenica“ koju je ona sebi postavila na svom putu od kamena. Tata i mama nisu dobili plaću niti će je više ikada dobiti jer su tvrtke u kojima su radili propale, a na kućnu adresu stižu novi računi i nove obaveze, a na kraju i ovrhe. Takve obitelji danas odlaze u bijeli svijet trbuhom za kruhom jer za njih ovdje nema života i jer je ovdje za njih „svaki pad, novi pad na još dublje dno“. Samo, danas taj pad više boli jer stepenice nisu drvene kao u predsjedničinoj kući, nego betonske, popločene, pa kad se strovalite niz njih bol vas ne prolazi i teško da ćete poslije takvog pada više ikada ustati.
Naša je predsjednica kao mlada, poput vile Amalke, voljela trčati kroz polja i uživati u prirodi i njenim blagodatima, prosto rečeno – imala je bezbrižno djetinjstvo. Svatko od nas zna što su polja i što su koprive, što je plavo nebo, što je blato, praćka i lopta. Hrvatska je u bivšoj Jugoslaviji bila drugi izvoznik industrijske konoplje u svijetu, koju smo na jedvite jade vratili na naša polja. I mnoga druga industrijska bilja je izvozila, dok danas nismo niti na tragu toga. Sada se, dok nam djeca umiru po haustorima konzumirajući osvježivače za zrak, borimo da usled idealnih agroekoloških uvjeta, koje nam je majka priroda podarila dobijemo mogućnost sadnje i razvoja cjelokupne industrije ljekovite indijske konoplje. Tu i tamo se pojavi poneki uspješni poljoprivrednik da nam osvjetli obraz, sa najčešćom rečenicom: imam kvalitetan proizvod, u što ne sumnjamo, ali sve izvozim. Normalno, kada na našem tržištu ne bi mogao konkurirati jeftinijim, ali lošim proizvodima sumnjive proizvodne vrijednosti. Pa tako, primjera radi, imamo na tržištu jeftino laneno ulje iz Uzbekistana, za koji kad čujemo jednostavno dobijemo želju da prvo pogledamo na kartu i vidimo gdje je uopće taj Uzbekistan. Poljoprivredna proizvodnja ima veliku gospodarsku važnost za našu državu kroz proizvodnju, vrjednost proizvoda i nusproizvoda te kroz zapošljavanje ljudi u proizvodnji i prerađivačkoj industriji. Preko milijun hektara naše zemlje danas je neobrađeno, pa uz to što gradovi nemaju budućnost jer selo nema kome prodati svoje proizvode, takva zemlja šteti već postojećoj poljoprivrednoj proizvodnji. Predsjednica je imala mogućnost za uspon jer je poljoprivreda koja je temelj cijele industrije, ne samo kod nas nego svugdje u svijetu, a kojom se bavila i njena obitelj, bila razvijena. No ono što danas vide djeca naših poljoprivrednika, osim plavog neba koje će na kraju biti jedino u što će gledati, jest to da njihova i naša budućnost, polja sa usjevima i farme sa životinjama -propadaju, da njihovi roditelji rasprodaju imovinu kako bi mogli vratiti kredite i na kraju zatvaraju svoja gospodarstva. Današnja djeca znaju što je glad, što su neplaćeni računi, što su ovrhe i što su deložacije. Vidimo u životopisu naše predsjednice da se kao mlada bavila i arhitekturom, kopajući zemunice koje će možda biti jedino rješenje za sve one obitelji koje čeka deložacija. I dok je ona u svoje vrijeme upoznavala svoga supruga Jakova, današnja mladež ne može razmišljati o tome da stvori svoju obitelj već mora stajati u Živi zid kako bi ukazala na nepravedni sustav i na sve propuste koje su napravili političari nalik njoj.
Oni koji imaju razvijenu svijest i razumiju ovaj sustav znaju da naša predsjednica nije barbika iz seksističkih razloga već je barbika, lutka, marioneta iz političkih razloga i da se trenutno ovoj zemlji ne nazire spas. Nadajmo se da će ona stajati iza svoga životopisa i svega izrečenog i doista omogućiti bolje sutra svim državljanima (da ne kažemo – građanima) ove zemlje.
