Na prostoru Vukovarsko-sremske županije 2011. godine je živelo 247.000 stanovnika, dok je 2021. godine popisano tek 144.000 ljudi. Nestao je jedan grad veličine Osijeka. Neki ljudi su otišli za boljim životom, a neki su pretrpeli velike ratne traume i ne žele se vraćati ovde, rečeno je na okruglom stolu Demografija-stanje, izazovi i rješenja koji je 16. marta održan u Vukovaru u organizaciji Veleučilišta „Lavoslav Ružička“ Vukovar i Studentskog poduzetničkog inkubatora Veleučilišta.

Skup je održan povodom objave prvih službenih rezultata Popisa stanovništva 2021. godine, a o ovoj važnoj temi govorili su Damir Dekanić, župan Vukovarsko-sremske županije, Dražen Živić, pomoćnik direktora Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, Višnja Bartolović, profesorica na Sveučilištu u Slavonskom Brodu, Dorotea Telarović, voditeljka Regionalnog centra kompetentnosti u sektoru turizma i ugostiteljstva VirtouOS Osijek i Sandra Mrvica-Mađarac, predavačica na Veleučilištu „Lavoslav Ružička“ u Vukovaru. U ime organizatora skup je moderirala predavačica Mira Majstorović.

Župan Vukovarsko-sremski podsetio je da oporavak stambenog fonda i proizvodnih kapaciteta nije išao tempom koji se očekivao, ali i na dolazak krize i Europsku uniju koja donosi otvorene granice i tera mladog čoveka koji teži boljem životu i upoznavanju sveta oko sebe na odlazak odavde.

„Jedan dio ljudi je otišao i zbog nepravdi u hrvatskom društvu koje postoje, postojale su i uvijek će postojati. Bitna je i navika mladih ljudi da sve kasnije stupaju u brak, sve kasnije imaju djecu i broj djece se zbog toga smanjuje. Imamo tendenciju velikog broja umrlih u odnosu na broj rođenih, vrlo smo stara nacija. Najveći dio populacije je izvan reproduktivne faze. Broj sklopljenih brakova se smanjuje, a zabrinjavajuće je velikih broj brakova koji se raskinu na godišnjoj razini. To utječe na demografiju, jer ljudi koji raskinu brakove više se ne odlučuju na djecu, pa tu imamo i jednu paradoksalnu situaciju – sve manje stanovništva na ovom našem prostoru, a sve veća potreba za stambenim objektima, što za posledicu ima samostalno življenje nakon razvoda“, rekao je Damir Dekanić.

Naglasio je da županija Vukovarsko-sremska i jedinice lokalne samouprave, zajedno sa državom poduzimaju puno mera. One obuhvataju pomaganje porodicama u vrlo velikim iznosima prilikom rođenja deteta, zatim sufinansiranje boravka dece u vrtićima, kupovinu školske opreme, knjiga, finansiranje školske prehrane, sufinansiranje prevoza učenika, studenata, stipendiranje studenata i pomoć pri kupovini prve nekretnine za mlade porodice, a poslednja mera koja je uvedena je pomoć porodicama s četvoro i više dece. Uz te mere poduzima se niz programa za pomoć obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima i preduzetnicima što onda utiče na  sveukupnu kvalitetu života.

„Nama trebaju nove investicije i stvaranje situacije za ulaganje novca. Što činimo? Jedinice lokalne samouprave, općine i gradovi u našoj županiji dobili su zadatak da detektiraju sektore, katastarske čestice u kojima žele da se investira novac. Мoramo osigurati programe gdje će se ciljano poticati neki sektori, a po meni drvoprerađivačka industrija i prehrambeni sektor su prostori gdje imamo velike mogućnosti“, poručio je Dekanić.

Strategija nije dovoljna, mora se i provoditi

Uzroke demografskog sloma analizirao je Dražen Živić, pomoćnik direktora Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar. On je podsetio da je Vukovarsko-sremska županija zbog svoje povijesti i geografskog položaja uvek bila izložena značajnim migracijskim gibanjima, koje su izazivale i određene demografske promene. Današnja dešavanja u svetu i u Evropi imaju određeni učinak i na prostor Vukovarsko-sremske županije, rekao je.

„Demografija je u Hrvatskoj ali i u svijetu pitanje svih pitanja. Sve počinje i završava sa demografijom. Ako nemate pozitivne demografske trendove, ako ne upravljate demografskim procesima, ništa ne možete učiniti ni sa gospodarstvom, niti sa kulturom i društvom. Naravno da te stvari moraju ići jedna s drugom. Demografija je postala prvorazredno, ne samo političko, nego i egzistencijalno pitanje, jer sve što se događa s ljudima kao pojednicima ili zajednicama proizvodi demografske implikacije. One mogu biti dobre i pozitivne, ali mogu biti i vrlo negativne. Održivi razvoj ima tri osnovne komponente – demografija kao dio društvene, socijalne komponente zapravo „drži vodu“. Ako nema demografske održivosti, nema niti ukupne održivosti prostora“, rekao je Živić.

„Danas se još može nešto učiniti, jer još uvijek postoje demografske, biološke i migracijske rezerve koje mogu preokrenuti stvar, ne brzo i ne na kratke staze, ali mi koji smo u znanosti i politici imamo odgovornost da djelujemo u tom smislu. U Hrvatskoj se početkom 20. stoljeća rađalo 130.000 djece. Zemlja je tada u najjačem prirodnom prirastu imala i najveće iseljavanje, a i to stanovništvo koje se brojnije rađalo kasnije je stradavalo u Prvom svjetskom ratu, u Drugom svjetskom ratu, pa i u Domovinskom ratu. To je stanovništvo bila jezgra ekonomske migracije krajem 60-ih i 70-ih godina. Današnji negativni trendovi Hrvatske su zapravo pojeli pozitivne učinke nekih demografskih promjena od prije 50, 100 ili 150 godina“, naglasio je Živić.

„Hrvatska nije imala, a nema ni sada aktivnu populacijsku, demografsku politiku, bez obzira na pojedine mjere koje se primjenjuju, ali jedan strateški pravac i vizija ne postoje. Nije dovoljno napisati strategiju, već je treba i provoditi. Trebalo je strategiju pretvarati u zakonodavne, podzakonodavne i provedbene odluke i akte, ali to se činilo tek u jednoj manjoj mjeri što nije bilo dovoljno za zaustavljanje negativnih procesa“, rekao je Živić i podsetio da je 1958. godine započeo prvi negativni demografski proces, pa je sledeći nastavljen 1968. godine, da bismo 1991. godine ušli u razdoblje prirodnog pada, razdoblje ukupne depopulacije. Sve je to poduprto demografskim starenjem i dodatnom jakom prostornom depopulacijom.

Rijetki pozitivni trendovi

Dorotea Telarović, voditeljka Regionalnog centra kompetentnosti u sektoru turizma i ugostiteljstva VirtouOS Osijek skrenula je pažnju na strukovno obrazovanje mladih.

„S aspekta strukovnog obrazovanja, EU je dala postotak koji kaže da bi srednjoškolsko obrazovanje trebalo biti usmjereno 60% prema struci, a 40% prema gimnazijskim programima. Nekada smo se školovali za poslove od kojih ćemo živjeti,  a danas se školujemo za znanje i vještine od kojih možemo živjeti. Tome je pridonijela tehnologija i globalizacija. U deset godina smo izgubili 53.000 učenika u sustavu obrazovanja, a na nivou sektorskog srednjoškolskog obrazovanja podaci su još lošiji“, upozorila je Telarović i dodala da je uzrok tome nepotpuna reforma obrazovanja.

„Danas kažemo da je cijela Hrvatska u depopulaciji, to su jasno pokazali prvi rezultati popisa. Ali, unutar toga postoji jedan mali broj otoka koji imaju određene pozitivne demografske trendove. Jaka populacijska polarizacija je prisutna između određenih regija u Hrvatskoj kao posledica različitog razvoja i neravnoteže. Zato nam je jako bitan uravnotežen populacijski razvoj. Prirodni pad dosegnuo je 141.000 osoba, što znači 141.000 više umrlih od živorođene djece. Privremeni podaci za 2021. godinu pokazuju nastavak tog negativnog trenda. Mi smo primjerice 2020. godine imali 21.000 više umrlih od živorođenih, a 2021. godine imali smo saldo od 26.000 više umrlih nego živorođenih u Hrvatskoj. Jasno je da je mortalitet zbog COVID-a ove dve godine bio značajno viši nego prethodnih godina. Mi nemamo problem sa rađanjem trećeg ili četvrtog djeteta, mi imamo problem sa rađenjem prvog djeteta“, upozorio je Dražen Živić.

Najgore u Vukovarsko-sremskoj županiji

Samo na temelju službenih podataka vidljivo je 111.000 više odseljenih u inozemstvo nego doseljenih iz inozemstva. Kada spojite prirodni pad i negativnu migracijsku bilancu, onda vidite da je u proteklih deset godina Hrvatska izgubila 250.000 ljudi, ali je izgubila još i više jer nemamo kompletan broj iseljenih. To je strašan gubitak. Njega je nemoguće nadoknaditi preko noći“, naglasio je Živić i dodao da će konačni rezultati Popisa iz 2021. godine biti još nepovoljniji kada se iz prvih rezultata odvoje duplo popisani.

„Poslednji popis pokazuje smanjenje od oko 10% stanovništva na razini Hrvatske u cijelini, i to pokazuje da je ono gotovo duplo veće nego što je bio pad stanovništva između 1991. i 2001. godine, kada smo imali rat i strašne gubitke. Razdoblje između 2001. i 2021. godine je bilo razdoblje ublažene depopulacije – situacija je bila manje negativna. A sada smo došli u situaciju izrazite depopulacije. Hrvatska se danas po broju stanovnika vratila 70 godina nazad. Sve su županije depopulacijske. Nažalost, Vukovarsko-srijemska najviše, po relativnom pokazatelju, a Osječko-baranjska županija po apsolutnom pokazatelju. Grad Zagreb je najmanje depopulacijski, dok je Hrvatska potpuno depopulacijska – golema većina gradova i općina je depopulacijska i gubi stanovništvo. Nešto malo porasta stanovnika je u gradovima i općinama oko središta poput Zagreba ili uz obalu. To uz obalu je upitno, jer je moguće da tamo ima i nešto fiktivno popisanog stanovništva. Na razini naselja promatrano, 71 naselje ima pad broja stanovnika, dio naselja ima i porast, dio stagnaciju, a 128 naselja nema više uopće stanovnika“, izneo je Živić poražavajuće statistike.

Vukovarsko-sremska županija u poslednja dva popisna razdoblja ima najnepovoljniji trend, demografsko izumiranje u kojem je pad stanovništva jednak ili veći od 12%. Na okruglom stolu je naglašeno da je država jedina koja može spoznati potrebe i ima sve alate za rešavanje demografske problematike. Hrvatska je donela tri dokumenta koja nažalost nisu implementirana celovito, nego vrlo ograničeno i kratkoročno, i nisu imali pozitivan učinak na demografsku sliku.

„Socijalne mjere poput dječjeg doplatka ili rodiljnih naknada jesu klasične mjere populacijske politike u onoj pronatalitetnoj varijanti, koje zapravo neće biti ključne u podizanju razine reprodukcije i ukupnog demografskog stanja. Razlozi iseljavanja iz Hrvatske nisu isključivo egzistencijalne naravi. Sva relevantna istraživanja su pokazala da se značajna stavka o donošenju odluke o odlasku iz Hrvatske odnosi na nesređeno stanje u društvu. Uklanjanjem ili ublažavanjem tih uzroka stvaraju se povoljni uvjeti za ostanak ovdje i omogućava se doseljavanje novog stanovništva. Ali ta politika mora biti kontolirana, mi moramo znati tko doseljava i otkud doseljava, zašto i kamo te doseljenike doseljavati“, zaključio je Živić.

Sandra Mrvica Mađarac sa Veleučilišta „Lavoslav Ružička“ u Vukovaru iznela je prisutnima rezultate istraživanja o migracijama vukovarskih studenata. Ona je pre korona epidemije sprovela znanstveno istraživanje na uzorku od 180 studenata ovog veleučilišta, s ciljem da se vide kakve su migracijske aspiracije studenata nakon završetka studija.

„U istraživanju su sudjelovali studenti sva tri studijska smjera: fizioterapije, trgovine i upravnog prava. Rezultati istraživanja su pokazali da 50% studenata od ovih testiranih 180 ne planira migraciju nakon što odbrani završni rad. A ostalih 50% planira migraciju, i od toga 26% u inozemstvo, a ostatak u ostale krajeve Hrvatske. Postoje i razlike među studijskim smjerovima. Tako migraciju planira 56,5% studenata fizioterapije, 33% studenata trgovine i 10% studenata upravnog prava. Razlozi za preseljenje su veća mogućnost pronalaska posla i želja za drugačijom okolinom. Države u koje bi se studenti najrađe odselili su: Njemačka, Švicarska i Irska“.

Ugrožene javne finansije

Višnja Bartolović – profesorica na Sveučilištu u Slavonskom Brodu osvrnula se na razloge iseljavanja mladih iz zemlje. Po njenim rečima, mlade prilikom odlaska u inozemstvo privlači rad u struci, prilike za napredovanje i bolja kvaliteta života. Podsetila je i na istraživanje iz 2015. godine koje su radili Ujedinjeni narodi i koje se bavi imigracijskim politikama. Na osnovu njega, uočeno je da države popunjavaju tržište rada tako što stvaraju vrlo privlačne uslove za mlade. Brzo priznaju kvalifikacije, upućuju ih u obrazovani sistem, zdravstveni sistem, na tržište rada, omogućavaju što bržu asimilaciju i time rešavaju svoje probleme.

„Europska unija je 2018. godine napravila projekciju, tj. demografski scenarij za 21. stoljeće, po kome je Hrvatska do 2060. godine pri vrhu zemalja gdje će se desiti najveći potresi. Problem je definitivno u stopi fertiliteta – to će nam slomiti javne finansije. Ako ne uspijemo preokrenuti demografske trendove, neće biti ni mirovina, ni zdravstvenog, ni obrazovanja… Hrvatska je među tri zemlje EU-a iz koje emigrira najviše liječnika. Kada mladi iz Hrvatske odu, nema tko nositi mnoge procese, među kojima je najvažnija digitalizacija. Od 1990. do 2010. godine utrostručena su migracijska kretanja, posebno žena. Jedan Šveđanin ostaje u roditeljskom domu do maksimalno 18-te godine života, dok jedan Hrvat ostaje kod roditelja do 32 godine. Znači, to predugo ostajanje u roditeljskom domu stvara problem finansijskog osamostaljivanja. Oni mladi čija je obiteljska ekonomska situacija dobra vide perspektivu u svojoj regiji. Ako je situacija nepovoljna, to tjera mlade da idu van, a to je strategija izlaženja iz nepovoljnih okolnosti. Postoje velike razlike između starih država članica EU-a i novih. Kod prvih 15 država EU-a mladi migriraju zbog životnog stila, kulture a kod novih država članica mladi migriraju zbog plaća, boljih uvjeta rada, napredovanja u karijeri, rasta kvalitete života. Problem je i prijelaz obrazovanja u svijet rada – ako se mlad čovjek posle završetka fakulteta ne zaposli brzo i ako prihvati posao ispod razine obrazovanja i dugo tranzitira između poslova, tu se gubi taj intelektualni kapital koji se stiče na fakultetu i javlja se efekt ožiljka. Ako su ti poslovi stvorili negativno iskustvo, trend je da i dugoročno bude tako, pokazala su istraživanja koja je radila EU“, zaključila je Bartolović.

 

 

*Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije