Kada slušamo priče ljudi koji su uspjeli ostvariti svoje snove, mogli bismo reći da je put do uspjeha u životu zapravo jedan veliki maraton koji neprestano trčimo i kojim otkrivamo svoje skrivene i impresivne talente. A u slučaju naše najbolje atletske trkačice i maratonke, dvadeset i devetogodišnje Bojane Bjeljac, rodom iz Novog Grada u Bosni i Hercegovini, doslovno je tako. Njen put do uspjeha, od djevojke iz malog pograničnog mjesta do kraljice hrvatskog maratona, započeo je sasvim slučajno.

“Počela sam trčati još 2013. Krenula sam sasvim skromno, više kao rekreativka. Srljala sam iz trke u trku, bez pravilnog treninga i kontinuiteta u treninzima. Kao dijete nitko me nije usmjeravao u sportu, iako sam na satovima tjelesnog bila zapravo najbrža u trčanju. Nakon što sam u vrlo kratkom vremenskom razdoblju istrčala desetak maratona, shvatila sam da sam talent”, kaže.

Iako joj je žao što kao dijete nije imala podršku za ono što je voljela i što je nitko nije usmjeravao i razvijao njen nesumnjivi talent, Bojana je dokaz da za početak nikada nije kasno. “Mnogi su me ismijavali i rugali mi se. Kao član svog lokalnog kluba u Novom Gradu nisam imala ni trenera, a prava podrška jednostavno je izostala. Moj put prema Zagrebu započeo je kada sam upoznala ljude iz Atletskog kluba Žumberak koji su prepoznali moj talent i uveli me u svijet trčanja. U tom klubu provela sam tri godine”, priča Bojana.

Trenutno trenira u Atletskom klubu Dinamo Zrinjevac kod trenera Mladena Kršeka, pod čijim stručnim vodstvom ostvaruje najbolje rezultate. Dobila je hrvatsko državljanstvo i za nju je velika čast nastupati za hrvatsku reprezentaciju. U augustu je nastupila na Svjetskom atletskom prvenstvu u Londonu i postigla najbolji rezultat od četiri trkačice iz regije koje su nastupale s njom u londonskoj utrci. “U Londonu je bilo sjajno, iako je staza bila teška i vrijeme nam nije išlo na ruku jer je bilo prevruće, a i trčala sam doslovce pod temperaturom”, prisjeća se Bojana.

Osim rezultatima, priliku da nastupa za svoj klub i za reprezentaciju opravdava radom i svakodnevnim napornim treninzima. “Pripreme su intenzivne, a ovise o maratonu na kojem ću nastupiti. Moj dan se uglavnom svodi na trening, jelo i odmor. Treniram dva puta dnevno, pretrčim puno kilometara i dosta dionica. Pripreme su i visinske, uz boravak na planini, obično na nadmorskoj visini od 1800 do 2000 metara. Iza mene stoji puno napornog rada i kvalitetan trening, na kojem sam zahvalna svim ljudima u klubu. Nedavno sam na državnom prvenstvu u polumaratonu bila druga. A moj najbolji, ali i najdraži maraton istrčala sam ove godine u Zagrebu”, govori Bojana.

Iako je u relativno kratkom periodu od svega pet godina postigla puno, svjesna je da to nije njen maksimum. Trenutno je fokusirana na Olimpijske igre 2020. u Tokiju, a o kojima je, kako kaže, još uvijek rano govoriti. Naime, u Tokiju će nastupiti tri najbrže djevojke nakon potvrđivanja norme. Bojanu pokreću volja i ljubav prema sportu, vremena za izlaske nema, a slobodno vrijeme najradije provodi uz kavicu i druženje s ocem i prijateljima. Svoj životni stil ne bi mijenjala. “Poručila bih svima da se predanim radom i disciplinom mogu postići čuda”, zaključuje Bojana.