Brojni akteri i poklonici pokreta novi val okupili su se ponovo ispred Zvečke. I ne, nismo se vratili u osamdesete, ali dio te prošlosti dobio je svoj prostor u Vlaškoj ulici na broju 67. Naime, u Zagrebu je otvoren Muzej novog vala u kojem se nalaze brojne fotografije, ploče, muzički instrumenti, te ostali artefakti iz tog doba. Ispred muzeja rekonstruiran je izlog popularne Zvečke, kultnog okupljališta tadašnje omladine, a na čijem se mjestu u Masarikovoj ulici danas nalazi pekara. Samo otvorenje Muzeja novog vala početkom ovog mjeseca okupilo je brojne aktere, suvremenike i poštovatelje toga perioda.

Nešto više od tjedan dana od otvorenja, ponovo posjećujemo ovaj prostor. Sunčana je i prohladna nedjelja i ispred muzeja zatičemo Tomislava Barića, izvršnog producenta. Nakon što je otkucalo 11 sati, u muzej dolaze prvi posjetitelji, mahom mlađa studentska populacija. Uskoro nam se pridružuje idejni začetnik ovog projekta, filmski i TV producent Aleksandar Črček.

S Barićem i Črčekom razgovaramo u samom prostoru muzeja. Sjedimo na dobro očuvanim starim foteljama, dijeli nas stol s heklanim miljeom, a iznad nas vise Štulićeve tri pedale za gitaru. Pokretači ovog muzeja, inficirani muzikom novog vala, smatrali su da jedan tako iznimno značajan kulturološki pokret zaslužuje svoje mjesto u ovom gradu. Inspiraciju za ovakav muzej, Aleksandar Črček našao je u Muzeju Ramonsa u Berlinu. Želio je sličan prostor u Zagrebu posvetiti razdoblju koje je, smatra, izrazito utjecalo na kulturu Zagreba.

Dvije godine bilo je potrebno od ideje do realizacije, a pokretači su nailazili na brojne probleme, posebno one financijske. Bilo je potrebno pronaći prikladan prostor koji nije preskup. Budući da su za ovaj projekt uložili mahom svoja sredstva, važno je bilo pronaći način na koji će cijela priča biti financijski isplativa. Ipak, reakcija mnogih aktera i poklonika novog vala bila im je vjetar u leđa i pokazatelj da su na dobrom putu.

Kopalo se po tavanima, podrumima i ladicama i našli su se zanimljivi artefakti toga doba. U muzeju možemo vidjeti rukom pisane tekstove pjesama i note, sakoe, hlače i kape s nastupa pojedinih muzičara, fotografije, slike, ploče, muzičke instrumente, pisaće mašine, novine… I sve to popraćeno novovalnom muzikom koja se čuje iz zvučnika.

„Nismo se koncentrirali samo na muziku. Htjeli smo pokazati sinergiju tog pokreta koji je iznjedrio muzičare, novinare, fotografe, glumce, redatelje i brojne druge umjetnike“, ističe Barić. Svi eksponati su poklonjeni ili posuđeni. Da nije bilo ljudi koji su godinama čuvali sve te predmete, ne bi bilo ni muzeja.

Črček ističe kako nisu imali pretenzije baviti se znanstvenim pristupom razdoblju novog vala, ali niti napraviti klasični muzej. „Ovo nije klasični muzej, više je na tragu muzejima iluzija, prekinutih veza, čokolade… Nemamo prikladniju hrvatsku riječ za to, ali smo bliže atrakciji i zabavi nego znanstvenom pristupu“, ističe Črček.

I doista, Muzej novog vala nimalo ne izgleda onako kako zamišljamo klasične muzeje. Fotografije i plakati zalijepljeni su po zidovima na isti način na koji smo nekada lijepili postere po zidovima naših soba. Cijela atmosfera podsjeća na rok klub. Neki će možda ostati razočarani malim prostorom i oskudnošću izložbenih predmeta, ali uzimajući u obzir da je u muzej uložen mahom privatni novac i da je većina predmeta iz tog doba s vremenom izgubljena, autorima se ne može osporiti trud i želja da sačuvaju uspomenu na to razdoblje. Muzej planiraju dopunjavati, ali i mijenjati postav, te ugostiti i ostale novovalne gradove kao što su Rijeka, Ljubljana i Beograd. A osim toga, u planu im je i organiziranje brojnih druženja i koncerata.

I dok su mnogi muzičari i drugi akteri toga doba podržali ovaj muzej, jedna reakcija u javnosti je posebno odjeknula. Bila je to, naravno, reakcija Branimira Džonija Štulića koji je muzej nazvao „smetlište povijesti i odlagalište otpada“. U svojoj objavi posebno se obrušio na Juricu Pađena koji je muzeju donirao njegove tri papučice za gitarske efekte. Nikoga zapravo nije iznenadila ovakva Štulićeva reakcija jer se on zadnjih nekoliko godina obračunava sa svima koji u javnosti spomenu njegov lik i djelo. Nekadašnji princ novog vala, razočaran i osoran, danas poručuje da ga se pusti na miru.

„Obzirom na način na kojih smo mi došli do spomenutih predmeta, ja bih njihovu polemiku prepustio njima“, poručuje Črček komentirajući Štulićevu i Pađenovu medijsku polemiku. „Ja sam odrastao uz Azru, meni je njihova glazba bila broj jedan, svi ostali bili su nakon njih. Ni na koji način se ne osjećam pozvanim da polemiziram s Džonijem Štulićem. Ništa ne može promijeniti moj odnos prema njegovoj glazbi. Možeš nekome zamjeriti karakter i osobnost, ali ne možeš osporiti glazbu“, ističe Črček.

Na kraju, ovim muzejom ne žali se za nekim prošlim vremenom, nego se želi sačuvati sjećanje na period koji je bio svojevrsni kulturološki fenomen ovih prostora, zaključuju naši domaćini.