Dokumentarni film mlade zagrebačke režiserke Irene Škorić “Neželjena baština” imao je svoju svjetsku premijeru 18. avgusta pred prepunom kino dvoranom na 22. Sarajevo Film Festivalu (SFF). Ovaj stominutni dokumentarac kroz pet primjera govori o sudbini antifašističkih spomenika u RH, a i iz samog naslova se može isčitati zla sudbina vrijedne umjetničke baštine. To je bio povod za kraći razgovor sa autoricom.
– Atmosfera na festivalu kao i na projekciji je bila savršena, Sarajevo je cijeli tjedan živjelo za film. Projekcija “Neželjene baštine“ bila je danima prije rasprodana. Posebno su me ganule reakcije publike, kao i kolega nakon filma. Svi se slažu da je riječ o originalnoj temi, da je svojevrsna oda antifašizmu i da otvara teška pitanja odnosa koje hrvatsko društvo ima prema Drugom svjetskom ratu i razdoblju bivše Jugoslavije i simbolima tog vremena. Neki su istakli da je film kontroverzan i da u Hrvatskoj možda neće biti dobro dočekan. Sigurno, to ovisi i o političkoj opredijeljenosti gledatelja. Šteta je da Hrvatska, bez obzira na odnos prema povijesti i njeno preispitivanje, nije imala snage i pameti sačuvati vrhunska umjetnička djela koja su, osim umjetničke ljepote, prenosila i pozitivne poruke antifašizma. Posebna tragedija je to što su među srušenim spomenicima antifašističkoj borbi i oni najviše umjetničke vrijednosti, spomenici koji su bili na tragu najboljih modernih tendencija u svjetskoj umjetnosti svoga vremena – ističe autorica filma Irena Škorić.
“Pitanja i odgovori” nakon projekcije, dodaje autorica, gdje su sudjelovali Ana Martina Bakić, protagonistica filma, unuka Vojina Bakića i arhitektica, te Ivo Josipović, skladatelj filma, trajali su iznimno dugo.
– Bilo je puno diskusija u kojima je istaknuto kako je rušenje spomenika simptom refašizacije, ne samo Hrvatske, već i drugih zemalja nastalih na području bivše Jugoslavije. Sudionici su poželjeli da film potakne na obnavljanje svih bitnih i porušenih spomenika antifašizma, naravno, i promjenu odnosa prema prošlosti.
Na premijeri je bio gospodin Raif Dizdarevć, istaknuti političar u bivšoj Jugoslaviji i predsjednik antifašista u BiH. Bio je jedini partizan na projekciji i bio je posebno ganut filmom, a i publika njegovom nazočnošću. Dobio je izniman aplauz – priča Irena i dodaje:
– Svjesna sam činjenice da se film nekima u Hrvatskoj neće svidjeti i nadam se samo da i moj film neće postati “neželjena baština”. Ali, spadam u one koji smatraju da ima još mnogo ljudi koji vjeruju u antifašizam, posebno onih koji vjeruju u umjetničke vrijednosti spomenika naših vrhunskih kipara, čak i neovisno o ideologiji i odnosu prema povijesti. Upravo njima je namijenjen ovaj film. Posebno me obradovalo što su na projekciji bili gledatelji iz svih dijelova svijeta, a s obzirom da svakodnevno dobivam e-mailove s upitom gdje se može pogledati film, najviše bih željela kad bi film imao TV distribuciju, ne samo diljem bivše države već i Europe – zaključuje autorica Irena Škorić.
