Iako se pod sintagmom angažirana muzika uglavnom podrazumijeva promicanje tolerancije, ljudskih prava, jednakosti i zalaganja za potlačene i ugrožene društvene skupine, te kritika svega onog suprotnog, angažiranost u muzici neki izvođači shvaćaju drukčije, što pokazuje i primjer hrvatskog hip-hop sastava Trem 11 koji je proteklog mjeseca izdao album “Jedan i jedan” i svojim šovinističkim, filoustaškim i homofobnim stihovima izazvao zgražanje i kritike dijela javnosti. Teoretičarka muzike, profesorica Jasmina Milojević iz Beograda, kaže da danas pojedini hip-hop izvođači, a tu uz Trem 11 možemo spomenuti i Beogradski sindikat, iako predstavljaju one koji dolaze iz radničke klase, često svojim angažmanom naginju ekstremno desnim vrijednostima. Naglašava kako i publika koja ih sluša dolazi iz potlačenih slojeva društva te, umjesto da se prikloni lijevim opcijama koje zagovaraju njihova prava, često utjehu nalazi u nacionalističkom narativu.

Postoji li umjetnost samo radi umjetnosti ili ona mora imati širu društvenu angažiranost i kakva bi ona trebala biti, pitanje je na koje je teško jednoznačno odgovoriti. Ono što je gotovo sigurno je to da muzika najlakše pronalazi put do najšire publike. I zbog toga značajno utječe na formiranje emocija i svijesti mnogih. Na ovim prostorima trajno će ostati zapamćen glazbeni pokret novi val koji nas je krajem 1970-ih i početkom 1980-ih svrstao uz bok vodećih svjetskih muzičkih pokreta i trendova. Milojević pojašnjava kako su pank i novi val nastali u britanskim predgrađima za vrijeme štrajka rudara. Ta muzika je bila pobuna mladih pripadnika radničke klase koja živi u siromašnim predgrađima. Međutim, Milojević ističe kako nositelji novog vala u Jugoslaviji, a naročito u Beogradu, dolaze iz znatno drukčijih porodica i sredina.

– Tu muziku ovde izvode, komponuju i stvaraju deca tadašnje buržoazije koja mahom dolaze iz oficirskih porodica. Ta muzika je pokazivala bunt protiv tadašnjih društvenih vrednosti i rigidnih očeva, bez obzira na to što su je stvarala deca iz privilegovanih porodica. To je naročito bilo specifično u Beogradu – govori Jasmina Milojević.

Kada govori o pobuni djece iz privilegiranih porodica, misli na bendove poput Ekatarine Velike, koji su unatoč tome što su dolazili iz uglednih i dobrostojećih porodica duboko osjećali sve ono što je u tom društvu bilo trulo. Odrekli su se ušuškanih života, predosjetili rat i svojom muzikom naznačili svjetove slobode.

Četrdeset godina nakon novog vala na ovim prostorima muzička slika znatno je promijenjena. Rokenrol je, smatra Milojević, rekao sve što je imao reći, a kada govorimo o angažiranoj muzici, scenu su preuzeli neki novi klinci.

– Svaki put kad pišem, donosim svjesnu odluku da pišem angažirano. Šteta je da propustim tu priliku i da se oslonim isključivo na estetiku, kad pisanje može imati i utilitarnu ulogu. Biram biti društveno korisna i zato biram angažirani stih. Naravno, ne slažu se svi umjetnici oko potrebe da nanesu dodatni premaz preko svog djela – nekima je draže pisati o lakšim temama koje od slušatelja zahtijevaju samo estetski angažman, tj. nude neopterećeno auditivno iskustvo. I ja shvaćam da takvih djela treba biti, no kod mene su ona u manjini – pojašnjava Mirela Priselac Remi, autorica brojnih tekstova koje izvodi s bendom Elemental.

U hrvatsku hip-hop scenu donijela je žensku energiju, odlučnost, borbenost i beskompromisnost. Osim što u pjesmama na kreativan, ali i direktan način ukazuje na društvene probleme, Remi je društveno angažirana i van glazbenog svijeta, gdje otvoreno progovara o aktivizmu, politici, antifašizmu, feminizmu i brojnim drugim za društvo važnim temama. Remi je zajedno sa srpskom reperom Marčelom ostvarila prvu prekograničnu suradnju zajedničkim izvođenjem pjesme “Bekstvo”.

– Tu smo pjesmu radili bez vođenja računa o tome što će ona promijeniti ili na koga će utjecati, a zapravo, mislim da je spontano učinila mnogo – ako ništa drugo, otvorila je put drugima za slične regionalne suradnje. Reakcije su bile sjajne, puno bolje nego što smo se nadali. Učinila je to da mi kao Elemental gostujemo na koncertima Marčela u Srbiji i obratno. Spojili smo svoje publike u unificirano tijelo koje diše i razmišlja na istoj valnoj duljini. Smatram da je umjetnička suradnja uvijek učinkovitija od suradnje na političkoj razini jer je lišena sitnih, stranačkih interesa ili toksičnih nacionalnih politika, u čemu i Hrvatska i Srbija već 30 godina obaraju rekorde – ističe Remi.

Smatram da je umjetnička suradnja uvijek učinkovitija od suradnje na političkoj razini jer je lišena sitnih, stranačkih interesa ili toksičnih nacionalnih politika, u čemu i Hrvatska i Srbija već 30 godina obaraju rekorde – ističe Remi

Brojne tzv. prekogranične suradnje ostvario je i Edo Majka. Teško ga je svrstati u uske kategorije: iako nikada nije krio svoje bosanskohercegovačko porijeklo, već dugi niz godina dio je hrvatske, ali i regionalne hip-hop scene. Brojnim pjesmama uspio je ubosti u srž problema i na slikovit, ali i prilično direktan način opisati ovo društvo bolje od mnogih teoretičara.

– Ukoliko umjetnik osjeća potrebu, onda je super da to izbaci iz sebe, ali ne osuđujem ljude na sceni koji nisu socijalno angažirani i pjevaju samo ljubavne pjesme ili se miču od politike. Točno se sjećam da sam svaki put gorio u sebi kad sam napisao takvo nešto. Tu i tamo se desi i da jednostavno provučem rečenicu takvog sadržaja kroz pjesmu koja nema veze s angažiranošću. Ne treba biti opterećen time ni slijediti koncepte, kako osjetiš, tako napišeš i gotovo – pojašnjava Edo Majka.

Nemoguće je govoriti o angažiranoj glazbi u Hrvatskoj, a da vam odmah ne padnu na pamet pojedini stihovi splitskog benda TBF. Iza svih tih, ali i brojnih drugih tekstova stoji Aleksandar Saša Antić, glazbenik, kantautor i, prije svega, pjesnik. Na pitanje smatra li da je uloga umjetnika da progovara o društvenim problemima, Antić odgovara:

– Ne nužno, ali nekada se to nameće kao odgovornost svakoga, pa tako i umjetnika. Osim toga, povijest umjetnosti u najvrednijim djelima epohe u pravilu traži i naglašava njihovu komunikaciju sa svjetskim duhom i stavlja ih u kontekst nekog društvenog trenutka, znači da je društvena svijest inherentna dobroj umjetnosti. Osobno najviše cijenim umjetnost koja jezgrovito i duhovito progovara o položaju neprilagođenog pojedinca u društvu i svijetu.

Na koncertima TBF-a u prvim redovima pojavljuju se mladi koji od riječi do riječi pjevaju pjesme stare i više od 20 godina. Antić ističe kako je mladima izrazito teško odrastati u ovom vremenu.

– Svijet je danas više nego ikada konfuzan i kompleksan, istina je zamagljena, imperativ uspjeha i profita je presnažan, velika su geopolitička preslagivanja, razočarani su stanjem države i planete koju im ostavljamo. Ali ipak vjerujem da idemo nabolje, možda zato što smo dno već dotakli. Vjerujem u odgoj i obrazovanje, pogotovo kod nas. Mladi su sigurno puno više od nas osjetljiviji po pitanju tolerancije i ljudskih prava, imaju višu ekološku svijest, ali sve to ima konkretnu društvenu vrijednost jedino ako djeluju u okvirima skromnosti i altruizma – dodaje Antić.

Sanela Josipović Sasja reperica je iz Tuzle i najpoznatija žena glazbenog kolektiva FM JAM. Surađivala je s velikim brojem regionalnih glazbenika, a najupečatljivije suradnje bile su one s Remi, Darkom Rundekom, Brkovima i Zabranjenim pušenjem. U svojoj glazbi kombinira brojne glazbene stilove, ali u tekstovima se trudi biti isključivo iskrena.

– Nisam se zapravo odlučila ni za koji angažman. U umjetnosti je najvažnije biti iskren, prvo prema sebi i biti potpuno svoj, i sebi i drugima. Svi imamo neku posebnu iskru u sebi i to je to, to je umjetnost, neki je ispoljavaju tekstom, neki slikom, muzikom, neki ne znaju ni jedan oblik kojim bi to ispoljili. U društveno angažirane su uvrstili neke moje pjesme jer sam pisala o onome što vidim, osjećam oko sebe, rekla šta mi smeta, šta volim ili ne volim. Takav izraz nije nešto što sam odlučila da radim, već to što mi je tada trebalo, riječi koje su mi trebale da izrazim svoje emocije – pojašnjava Sasja.

U umjetnosti je najvažnije biti iskren, prvo prema sebi i biti potpuno svoj. Svi imamo neku posebnu iskru u sebi i to je to, to je umjetnost – govori Sasja

Srpska muzičarka Bojana Vunturišević izrazito je popularna i rado dočekivana u Hrvatskoj. Pitali smo je da li glazba ima tu moć da poveže zemlje koje politika često razdvaja.

– O da. Kad je u pitanju odnos naših susednih zemalja, sve je stalo u moju pesmu pod nazivom “E70”: “Možda me Beograd koči, možda mi Zagreb otvori oči”, pa onda skoknem do Zagreba da se malo osvežim i osetim taj “fini raspad” na “malom Zapadu”, a kad mi zafali Beograd, počinje druga strofa sa “Možda me Beograd veže, možda me Zagreb suviše steže” i onda trknem do “malog Istoka” da pokupim neku “novu bliskost”. Mi muzičari godinama, ma i decenijama unazad, demantujemo sve naše političare, i opet kažemo: mi ne možemo, a i nećemo jedni bez drugih. Besmisleno je – naglašava Vunturišević.