U organizaciji Europskog doma Vukovar i EUNET-a u utorak, 12. decembra u Gradskoj knjižnici Vukovar održana je tribina pod nazivom Multikulturalnost Vukovara kroz vekove na kojoj su govorili viši arhivist Državnog arhiva Vukovar Stjepan Prutki i predstavnici rusinske, mađarske, srpske, nemačke i ukrajinske nacionalne manjine u Vukovaru.
Uvodno predavanje o demografskoj strukturi stanovništva na osnovu popisa stanovništva, od najstarijeg koji datira iz druge polovine 18. veka pa do poslednjeg, onog iz 2011. godine, održao je Stjepan Prutki.
– U radu Petra Korunića „Stanovništvo Hrvatske 1802. godine“, objavljenom u Historijskom zborniku 2003. godine, govori se o dosad nepoznatom popisu stanovništva iz 1802. godine. Prema tom popisu srijemsku županiju koja se protezala sjeverno od Vinkovaca pa sve do Petrovaradina i Zemuna, činili su gradovi Vukovar i Ilok. Pravoslavci su bili većinsko stanovništvo i bilo ih je ukupno 32.090, a pod pravoslavcima su se tretirali Vlasi, koji su iz južne Srbije došli na područje Kraljevine Slavonije, i Cincari, pripadnici grčkih plemena, poznati kao trgovci i obrtnici. Židova je bilo tek sedmoro i oni će doći u drugoj polovici 19. stoljeća, kada zemlja postane jeftinija i pokrenuće brojne pogone, manufakture i obrte. U to vrijeme nije bilo izjašnjavanja stanovništva po nacionalnosti već po vjerskoj pripadnosti. Pa su tako 1890. godine Rimokatolici bili većinski narod u Vukovaru, a sledili su ih Pravoslavci, Židovi, Evangelisti i Grkokatolici. Prema poslednjem popisu stanovništva iz 2011. godine, 15.881 stanovnika se izjasnilo kao Hrvati, 9.654 kao Srbi, 247 kao Mađari i 58 kao Nijemci. Poređenja radi, prema popisu stanovništva iz 1991. godine, u Vukovaru je živjelo 14.425 Srba.
Prema rečima predsednice Saveza Rusina Republike Hrvatske Dubravke Rašljanin, Rusini su narod koji nema matičnu državu, te je njihov položaj utoliko teži u odnosu na druge manjine.
– Rusini pripadaju jednom malenom narodu iz grupe Istočnih Slavena čija se postojbina nalazila u Prikarpatskoj Rusiji, odnosno današnjem dijelu Ukrajine. Rusini su trbuhom za kruhom krenuli da naseljavaju druge krajeve. U Austro-Ugarskoj državi, za vrijeme vladavine Marije Terezije, 200 obitelji Rusina, biranih i obrazovanih naselili su prostor današnje Vojvodine. Kasnije su zbog visokog nataliteta počeli naseljavati i sela u blizini Vukovara, Petrovce i Mikluševce. Gdje god da su se naselili, Rusini su imali potrebu da kupe jednu kuću za školu i jednu kuću za crkvu. U Petrovcima je 1836. godine osnovana prva Grkokatolička župa i od tada kreće prvi popis Rusina u tim krajevima. Centralna manifestacija je Petrovačko zvono koje će sljedeće godine proslaviti 45 godina postojanja. Krovna udruga Rusina je Savez Rusina u čijem sastavu se nalazi 9 kulturno umjetničkih društava, i ima sjedište u Vukovaru, dok u Vukovarsko-srijemskoj županiji živi gotovo 80% Rusina iz cijele države – kazala je Rašljanin.
Da je položaj mađarske nacionalne manjine jednako težak kao i položaj većinskog naroda, konstatovala je članica Udruge Mađara grada Vukovara Margita Kovač. Ona je u svom kratkom izlaganju spomenula kako je Udruga dobar primer saradnje sa matičnom državom Mađarskom, koja im je pomogla u kupovini prostora u kojem danas održavaju razna druženja.
O položaju srpske nacionalne manjine u Vukovaru govorio je direktor Srpskog kulturnog centra Vukovar Srđan Sekulić, najavivši za iduću godinu obnovu Srpskog doma koji je otvoren 1905. godine, a koji je u proteklom ratu stradao.
– Srbi imaju upečatljive korene u Vukovaru i oni su kao narod dali snažan doprinos razvoju grada kroz privrednike i obrtnike, poput Alekse Paunovića i drugih. U Vukovaru je nekada u centru grada postojao spomenik Aleksandru Karađorđeviću, dok su u periodu Kraljevine SHS postojale dvojezične table na radnjama. Srbi danas u Vukovaru imaju svoja kulturno umetnička društva, manjinska veća, svoju instituciju Zajedničko veće opština i mogućnost da se obrazuju na svom jeziku i pismu. To je vrednost koja nam omugućava dalju perspektivu – zaključio je Sekulić.
Zahvaljujući dolasku Nijemaca u vukovarski kraj, panonska nizina je postala žitnica Dunavske Monarhije – istaknula je predsednica Udruge Nijemaca i Austrijanaca Vukovar Dara Mayer.
– Švapske kuće u vrijeme carice Marije Terezije nisu imale puno prozora, jer se na njih plaćao porez. Prva njemačka škola u Vukovaru nalazila se na prostoru današnje Preradovićeve ulice, a postojala je i Ulica obrtnika u centru grada koja je bila prava multikulturalna ulica. Nakon Drugog svjetskog rata Nijemci su bili obespravljeni, oduzeta im je imovina, protjerani su i poubijani i kao manjina nisu ni postojali. Na području bivše Jugoslavije bilo je pola milijuna Nijemaca. Danas u Vukovaru živi 58 pripadnika njemačke nacionalne manjine, dok ih je u cijeloj Vukovarsko-srijemskoj županiji 120. Mi smo već prošli proces asimilacije – dodala je Mayer.
Bogatstvo ukrajinske nacionalne manjine predstavila je predsednica Vijeća ukrajinske nacionalne manjine grada Vukovara Marija Semenjuk-Simeunović.
– Ukrajinci se u Hrvatsku doseljavaju krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Prvo su došli u Bosnu i Hercegovinu a potom u krajeve srednje i zapadne Slavonije. Nakon Drugog svjetskog rata, Ukrajinci iz pasivnih krajeva Bosne naseljavaju veće gradove u Hrvatskoj. Tada prvi put dolaze u Vukovar, Zagreb, Pulu, Rijeku, Split, Dubrovnik, u selo Petrovce i na područje današnje Vojvodine. Svoju kulturu su u velikoj mjeri očuvali. Broj Ukrajinaca u Vukovaru se s godinama smanjuje, pa je 1970. godine u Vukovaru živjelo 200 ukrajinskih obitelji sa sedmoro i više djece, dok danas u Vukovaru živi tek 224 pripadnika ukrajinske nacionalne manjine.
Mi smo uvijek imali škole u kojima se izučavala nastava po modelu C, što znači pet sati tjedno ukrajinskog jezika i kulture. Vijeće ukrajinske nacionalne manjine grada Vukovara jedino je vijeće ukrajinske manjine u Hrvatskoj. Nekada smo imali i svog saborskog zastupnika, a danas imamo zastupnika iz redova romske nacionalne manjine koji zastupa 12 nacionalnih manjina. U Vukovaru postoji jedno Ukrajinsko kulturno- prosvjetno društvo „Ivan Franko“ kao i Ukrajinska ulica u kojoj se nalazi Grkokatolička župa Krista Kralja – rekla je Simeunović.
Fotografije: Europski dom Vukovar
