U Vukovaru je 15. januara pod pokroviteljstvom vukovarsko-sremskog župana Bože Galića održana konferencija pod nazivom „20 godina Mirne reintegracije iz perspektive civilnog društva“, koju su zajednički organizovali Evropski dom Vukovar i nemačka Zaklada Fridrih Ebert iz Zagreba.

– Cilj konferencije je naglasiti ulogu civilnog sektora u procesu mirne reintegracije, jer smatramo da mirna reintegracija nije gotova. To je proces koji još uvijek traje, posebno u segmentu izgradnje povjerenja. Nedostaje integracija svih građana bez obzira na njihovu etničku i religijsku pripadnost. Ovom konferencijom želimo poslati poruku da civilni sektor osluškuje potrebe građana, nastoji raspravljati o problemima koji ih tište i doći do njihovih zajedničkih rješenja – rekla je za P-portal predsednica Evropskog doma Vukovar Lana Mayer.

U uvodnom delu goste su između ostalih pozdravili direktor Zaklade Fridrih Ebert Zagreb Max Brandle, zamenik vukovarsko-sremskog župana iz redova srpske nacionalne manjine Đorđe Ćurčić i nemački ambasador u Hrvatskoj Thomas E. Schultze.

Nakon toga započela je panel rasprava na temu „Uloga civilnog sektora u procesu mirne reintegracije 1996.-1998. i posle“ u kojoj su učestvovali predstavnici civilnog sektora iz različitih krajeva Hrvatske.

– Mirna reintegracija kao proces nije samo formalno uspio. To je doista bio poduhvat koji su ljudi iznijeli na svojim plećima, bio je to ljudski poduhvat. Kada je završen taj formalni dio, reintegrirane su samo institucije, a povratak ljudi započeo je nakon završetka mirne reintegracije. Mislim da se danas, 20 godina kasnije, ne govori o temi izgradnje povjerenja, sve se zaustavlja na pravima. Ne govori se o tome što treba učiniti na lokalnoj i nacionalnoj razini za obnovu povjerenja i izgradnju mira. Organizacije civilnog društva su nekada puno radile sa ljudima na terenu, a danas se više ne radi toliko. Mi se trebamo ponovo vratiti susretima s ljudima, naći načina za to. Mislim da u Hrvatskoj nema nacionalne politike izgradnje mira i da ne postoji politička volja da se radi na izgradnji mira i povjerenja – kazala je mirovna aktivistkinja iz Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek Katarina Kruhonja.

O tome postoji li sinergija između civilnog sektora i države govorio je aktivist Centra za mirovne studije iz Zagreba Gordan Bosanac.

– Istakao bih primjer premijera Plenkovića i njegovu posjetu Ukrajini, gdje on preporučuje koncept mirne reintegracije kako bi se okupirani dijelovi Ukrajine vratili pod suverenitet Ukrajine. Ruska vlada je poludila kada je to čula. Na ovom primjeru se vidi kako se jedna dobra mirovna priča pretvorila u nepotreban diplomatski teret, to se zove netaktičnost u diplomaciji. Ovaj posao su trebale odraditi organizacije civilnog društva i tada Rusija ne bi ovako odreagirala. Mi smo do sada već imali susrete s ukrajinskim civilnim sektorom i nitko zbog toga nije poludio. Tu se vidi kako civilno društvo na neki način može biti komplementarno sa radom države, ali se u ovom slučaju ta šansa propustila. Mirovne politike nekako nema u vanjskim poslovima, a prilike za to su ogromne – podsetio je Bosanac.

Da se Hrvatska mora više uključiti u rad civilnog sektora i uspostaviti tu sinergiju, naglasio je profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu Nenad Zakošek.

– Građanski aktivizam i civilno društvo mogu napraviti ono što država ne može. U Hrvatskoj postoji neka vrsta fetižizma države i često se očekuje da država sve uradi. Država neke stvari ne može napraviti i mi bismo trebali državne službenike naučiti kako da prakticiraju neke vrijednosti, kao što su suradnja i izgradnja povjerenja – poručio je Zakošek.

U procesu mirne reintegracije važnu ulogu su odigrali i mediji.

– Mediji su bili aktivniji za vrijeme mirne reintegracije nego nakon završetka formalnog dijela ovog procesa. Mi nažalost znamo da je mir medijima uvijek dosadan, nema spektakla, nema krvi i to je sigurno jedan od razloga što su mediji nakon 1998. godine pretpostavili da je stvar gotova. Nakon toga je oslabio interes medija za ovaj prostor i nema naglaska na ono što potkopava rezultate mirne reintegracije. To je zbog toga što su mediji, i državni i nezavisni, nekako u stopu pratili službenu državnu politiku. Mediji su ostali na službenoj državnoj strani, a čak i oni koji su htjeli da rade priče o povratku, miru i razgovoru nisu mogli – prisetio se novinar Novog lista Boris Pavelić.

Na probleme s kojima se suočava srpska zajednica nakon završetka mirne reintegracije, osvrnuo se sekretar Zajedničkog veća opština iz Vukovara Vinko Lazić.

– Opšte je prihvaćen stav da je mirna reintegracija bila jedna od najuspešnijih mirovnih misija, međutim, 20 godina od tog vremena, postavlja se pitanje da li je baš u svakom segmentu mirna reintegracija bila najuspešnija. Činjenica je da je zaustavljen rat i uspostavljen mir, a mir sam po sebi je najveća vrednost koja je mogla u tom momentu pogoditi ovo naše područje. Ovom prilikom ukazao bih na još uvek nerešeno pitanje registracije srpskih manjinskih škola, a ostao je nerešen i čitav set manjinskih i ljudskih prava koja su pripadnicima srpske nacionalne manjine zagarantovana Pismom namere Vlade Republike Hrvatske – ukazao je Lazić.

U drugom delu konferencije održana je diskusija „Živa knjižnica“, gde su gosti u međusobnoj interakciji s publikom raspravljali na određene teme. Izvršna direktorica Evropskog doma Vukovar Dijana Antunović Lazić razgovarala je na temu Organizovanje lokalnih zajednica za vreme mirne reintegracije; gradska većnica SDP-a iz Vukovara Biljana Gaća otvorila je temu Mladi i mirna reintegracija; dok je zamenik gradonačelnika Vukovara iz redova srpske nacionalne manjine Srđan Milaković govorio na temu Obrazovanje u Vukovaru za vreme mirne reintegracije 1996.-1998.

U okviru konferencije „20 godina Mirne reintegracije iz perspektive civilnog društva“ prikazan je i kratki film Lica mirne reintegracije, koji su zajednički realizovali Evropski dom Vukovar i Zaklada Fridrih Ebert iz Zagreba.

Fotografije: Evropski dom Vukovar