Matija Ban – Borac za ujedinjenje

Piše: Olivera Radović

Beogradski gradski oci početkom prošle godine pokrenuli su inicijativu da Banovo brdo dobije spomenik zaslužniku po čijem imenu i nosi naziv – Matiji Banu (1818-1903), Srbinu iz Dubrovnika

Matija Ban
Matija Ban

Beograd se, navodno, prostire na čak 29 brda, ali kad Beograđani govore o “Brdu”, uglavnom svi misle na jedno – Banovo brdo. Ispresecano parkovima i zelenim površinama, svega nekoliko minuta nizbrdo od njega pruža se “beogradsko more” Ada Ciganlija: okruženo omiljenim gradskim izletištima Košutnjak i Topčider, ovo naselje funkcioniše kao jedan grad u malom. Brojni kulturni i zabavni sadržaji, spoj urbanizma, funkcionalnosti i prirode, kao i odlična povezanost sa svim delovima grada čine ovaj kraj pogodnim i poželjnim za život. Ipak, malo je Beograđana, pa i stanovnika samog Banovog brda koji znaju poreklo naziva ovog naselja. Kad bi ih i upitali, najverovatnije bi se zadržali na tituli srednjovekovnih bosanskih vladara… Beogradski gradski oci početkom prošle godine odlučili su da tu nepravdu isprave, pa je tako pokrenuta inicijativa da ovo naselje uskoro dobije spomenik zaslužniku po čijem imenu i nosi naziv – Matiji Banu (1818-1903), Srbinu iz Dubrovnika.

Višestruko zanimljiva, zaslužna i intrigantna ličnost, Matija Ban u istorijama književnosti i istorijskim pregledima Dubrovnika koje su pisali hrvatski autori najčešće je zanemarivan, poput njegovih sunarodnika Srba katolika, intelektualaca iz Dubrovnika. Ni srpska istoriografija nije im pristupala ujednačeno, već najčešće pod uticajem društveno-političkih prilika, pa njihov status i doprinosi kako pojedinačnim nacionalnim tako i onome što zovemo zajedničkim kulturnim nasleđem tek treba da bude propisno vrednovan. Ipak, tragovi koje je Matija Ban ostavio u Beogradu značajni su i neizbrisivi, a uvelike nadilaze nomenklaturu gradskih naselja.

Matija Ban rodio se 1818. godine u Petrovom Selu kod Dubrovnika. Njegovi biografi beleže da je rano stupio u franjevački red, iz koga je nakon par godina izišao. Odlazi iz zavičaja na Istok, gde je bio učitelj jezika u grčkoj školi, zatim u Carigradu i Brusi. U Beograd je došao 1844. godine oduševljen idejom oslobađanja i ujedinjenja Slovena na Balkanu. Ovde je proveo najveći deo svog aktivnog života, kao predani borac za ujedinjenje svih južnoslavenskih naroda. Najpre postaje vaspitač dece kneza Aleksandra Karađorđevića. Godine 1847. pokrenuo je i prvi ženski časopis – “Vospitatel ženskii”, koji je bio namenjen “krasnom polu južnoslovenskih naroda”. U to vreme bio je jedan od najplodnijih srpskih pisaca, pisao je poeziju, drame i tragedije, a poznate su i njegove istorijske i političke rasprave i pedagoški spisi. Za više od pola veka napisao je, kako se računa, preko 40.000 stihova. Čuveni Jovan Skerlić beleži da su se, nakon što se sredinom 19. veka dubrovačka književnost kao celina gasi, a njeni pisci prilaze srpskoj ili hrvatskoj književnosti, dvojica od najpoznatijih dubrovačkih pisaca iz doba oko 1840, Matija Ban i Medo Pucić, opredelili za srpsku književnost.

Njegova poezija nije imala visoke ocene u književnoj kritici. Banov dramski opus je, međutim, još za njegovog života hvaljen i prevođen na nekoliko slovenskih jezika. Njegove drame, među kojima su najpoznatije “Merima”, “Smrt Uroša Petog ili poslednji Nemanjići”, “Kralj Vukašin”, “Knez Nikola Zrinjski”, “Jan Hus”… bile su nerazdvojne od njegovog nacionalnog, ideološkog i političkog angažovanja, što se primećuje po samom odabiru tematike. Kako je kritika konstatovala, njegova nacionalna ideologija u kojoj je srpstvo bilo centar južnih balkanskih slovenskih naroda, usmeravala je i njegovu dramsku poetiku. Ipak, ukupno njegovo delo, ni literarno, ni publicističko, do danas nije adekvatno predstavljeno niti vrednovano.

Matija Ban je obavljao različite poslove u državnoj službi, često je bio angažovan u diplomatskim misijama u ime vlade u kojoj je jedno vreme bio i ministar i u poslovima nacionalne propagande. Tako je obilazio Novi Sad, Zagreb, Zadar, Dubrovnik, Cetinje (gde se sastao i s vladikom Njegošem). U Srbiji je u svoje vreme bio posebno cenjen. Bio je redovni član SANU od 1858. godine, odnosno jedan od prvih 16 članova SANU. Bio je profesor francuskog jezika na Liceju u Beogradu. Matija Ban bio je začetnik ideje o podizanju crkve Svetog Save na Vračaru. Osnovao je 1879. Društvo za podizanje hrama Svetog Save, a inicirao je i proslavu Svetog Save u Dubrovniku. Umro je u Beogradu, u dubokoj starosti, marta 1903.

Zanimljivo je koji su termini, na kojima se i danas lome koplja i koji se do danas često pogrešno, površno i jednostrano tumače, proizišli upravo iz pera Matije Bana. Termin Jugosloven prvi put se u istoriji pojavio u jednoj njegovoj pesmi iz 1835. godine. Ali i termin četnik skovao je opet Matija Ban, i to 1848. prevodeći priručnik o gerilskom ratovanju s poljskog jezika, a njime je označio gerilca u Grbaljskoj buni.

Na prostoru gde se danas prostire Banovo brdo za vreme turske vlasti bilo je tzv. Golo brdo, koje se nazivalo i Ordija. U kartama austrijskog porekla sa početka 19. veka nazivalo se Repiško brdo. Izvori kažu da je, oduševljen ovim krajem, profesor i diplomata Matija Ban podneo molbu beogradskoj opštini da mu se proda zemljište na brdu tada daleko izvan Beograda, kako bi tamo sagradio letnjikovac. Odbornici su odbili da mu prodaju traženo zemljište, već su mu ga – poklonili, smatrajući da je to kao patriota zaslužio. Na vrhu današnje ulice Kneza Višeslava, Matija Ban je na velikom imanju podigao letnjikovac sa vinogradom, koji su okruživala polja, voćnjaci, botanička bašta… Još za vreme njegovog života kraj je dobio naziv Banovac, a onda se nakon njegove smrti ustalio današnji naziv. U Prvom svetskom ratu njegov posed je uništen, ali je uspomena na prvog žitelja koji je otkrio lepote ovog predela i udahnuo mu život ostala ovekovečena u nazivu naselja, nazivima pojedinih sportskih i kulturnih lokalnih društava i priznanja, a uskoro, kako kažu, i u kamenom liku ovog prvog Dubrovčanina na današnjem Banovom brdu.


Ako imate prijedlog teme za nas, javite se na portal@privrednik.net

Pratite P-portal i na društvenim mrežama: