Kuća ljudskih prava Zagreb objavila je izvještaj „Ljudska prava u Hrvatskoj: pregled stanja za 2020. godinu“ koji pruža uvid u kršenja, probleme i izazove u području zaštite i unapređenja ljudskih prava koji su obilježili 2020. godinu.

Izvještaj je nastao na temelju cjelogodišnjeg praćenja te doprinosa više od 40 organizacija civilnog društva i znanstvenika.

Proteklu godinu, ističu, obilježila je pojava i širenje epidemije COVID-19 te dva razorna potresa koja su pogodila središnju Hrvatsku, najviše Zagreb i Baniju. Materijalna šteta potresa bila je vidljiva odmah, ali iz Kuće ljudskih prava ističu da će se posljedice za ljudska prava, pogotovo socio-ekonomska, osjećati godinama.

“Ostvarivanje ljudskih prava je tijekom 2020. godine bilo prije svega obilježeno mjerama ograničavanja prava usvojenim radi zaštite javnog zdravlja i kao odgovor na pojavu i širenje epidemije. Zbog izvanrednih okolnosti došlo je do stagnacije u većini područja ljudskih prava gdje je prijašnjih godina zabilježen pomak, a nažalost i do nazadovanja u ostvarivanju ljudskih prava u mnogim područjima zaštite najranjivijih društvenih skupina i pojedinaca”, poručuju.

Negativni trendovi u pojedinim područjima koji traju već godinama, dodaju, pod utjecajem epidemije i posljednica potresa postali su još naglašeniji i izraženiji, posebno ostvarivanja prava na zdravlje, prava na dom i adekvatne uslove života te prava na rad.

Iz Kuće ljudskih prava naglašavaju da su riziku od siromaštva posebno izloženi osobe starije životne dobi, jednočlane obitelji i djeca. “Iako bi ovo trebalo biti prioritetno područje, Hrvatska je i kraj 2020. dočekala bez upotrebljive i na principima ljudskih prava razrađene javne politike suzbijanja siromaštva za buduće razdoblje, ali i bez novog plana zaštite i promocije ljudskih prava”, navode u sažetku izvještaja.

Poručuju da u ovoj godini ljudska prava moraju biti visoko na listi prioriteta Vlade i Hrvatskog sabora te da je imperativno da se ekonomska, društvena i politička rješenja za izlazak iz krize temelje na ljudskim pravima, pogotovo zaštiti ugroženih društvenih i marginaliziranih skupina.

Godišnji izvještaj predstavljen je danas u sklopu Godišnje konferencije o ljudskim pravima koja ove godine obrađuje teme ljudskih prava na potresom pogođenim područjima, medijske slobode i tužbe za defamaciju, klevetu i sramoćenje te zaštitu zviždača.

Prava nacionalnih manjina

U dijelu izvještaja koji se odnosi na prava nacionalnih manjina ističe se da ni u 2020. nije bilo značajnog napretka u provedbi Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, a njegova provedba otežana je uglavnom nepostojanjem odgovarajućih sankcija za nepridržavanje odredaba Zakona.

U izvještaju se još ističe da Vlada nije izradila i poslala u saborsku proceduru izmijenjeni Zakon o službenoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina, čime se izravno krši odluka Ustavnog suda i onemogućuje ostvarivanje prava nacionalnih manjina na službenu i ravnopravnu uporabu njihova jezika i pisma na području Vukovara.

Iz Kuće ljudskih prava podsjećaju da je krajem 2020. godine Odbor ministara Vijeća Europe poručio da bi Hrvatska trebala više učiniti na učenju jezika manjina i promicanju jezika manjinskih zajednica u obrazovanju, javnoj upravi i medijima. Također, ukazali su na to da je broj kaznenih djela i prekršaja počinjenih iz mržnje  u porastu.

Cijeli izvještaj možete pročitati ovdje, a u nastavku prenosimo dio koji se odnosi isključivo na srpsku zajednicu u Hrvatskoj.

Srpska nacionalna manjina

Zakonska obveza službenog korištenja jezika i pisma srpske manjine i dalje se praktički zanemaruje iako ona postoji u odnosu na više od 20 jedinica lokalne samouprave u Hrvatskoj. Krajem 2020. godine Odbor ministara Vijeća Europe upozorio je na nedovoljnu prisutnost ćiriličnog pisma u općinama i na znakovima koji označavaju nazive naselja koja u većini slučajeva izostaju.

Gradsko vijeće Vukovara i 2020. je, drugu godinu zaredom, odlučilo da neće proširiti prava pripadnika srpske nacionalne manjine na upotrebu nacionalnog jezika i pisma u Vukovaru. Puna primjena tog prava uvjetovana je gradskim Statutom i budućim procjenama gradskih vlast jednom godišnje, ovisno o dostignutom stupnju razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga.

Mnogi Srbi povratnici žive u nerazvijenim ruralnim krajevima, prometno izolirani i u lošim životnim uvjetima te još uvijek nisu u mogućnosti ostvariti svoja imovinska prava, a njihova je imovina i dalje izložena uzurpaciji i devastaciji.
Dodatno, potres s kraja 2020. godine dodatno je otežao i onako tešku socio-ekonomsku situaciju s kojom se suočavaju svi stanovnici Banije, jednog od najsiromašnijih krajeva Hrvatske u kojem živi značajan broj pripadnika srpske nacionalne manjine.

S obzirom da se za ostvarenje naknade za starije osobe od 800 kuna mjesečno Zakonom o nacionalnoj naknadi za starije osobe uz ispunjenje određenih socijalnih i imovinskih uvjeta propisuje i uvjet prebivališta u neprekinutom trajanju od 20 godina na teritoriju Hrvatske, značajni dio povratnika neće moći ostvariti pravo na nacionalnu naknadu iako ispunjava ostale socijalne i imovinske uvjete.

Fizički napadi, verbalne prijetnje, uništavanje imovine i onemogućavanja korištenja vlastite imovine pripadnika srpske nacionalnosti zabilježeni su i u 2020. godini. Na dan parlamentarnih izbora u Varaždinu je otuđena i uništena dvojezična i dvopismena ploča Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Varaždina, što ne predstavlja prvi takav slučaj.

Nastavljeni su politički istupi pojedinih zastupnika u Hrvatskom saboru koji prilikom rasprava izražavaju ekstremna i ponižavajuća stajališta usmjerena pripadnicima srpske manjine. Posebice zabrinjavaju poruke u okviru političkog diskursa u kojima se nacionalnost političara koristi kao argument za politički obračun.

Govor mržnje, ekstremističke poruke i povijesni revizionizam i dalje su prisutni u pojedinim marginalnim medijima, u komentarima čitatelja portala i objavama na društvenim mrežama te u obliku grafita na zgradama i javnim površinama. Pozitivna je brza rekacija pojedinih lokalnih vlasti usmjerena uklanjanju mrzilačkih grafita i poruka.

Nastavlja zabrinjavati sveprisutnost ustaškog znakovlja u javnosti kao najuočljivijeg primjera historijskog revizionizma, a s ustaškim simbolima i pokličima usko je povezan i govor mržnje na javnim površinama i u kontekstu sportskih događaja gdje se nerijetko otvoreno poziva na ubojstvo i nasilje prema Srbima.

I u 2020. zabilježeni su sukobi navijačkih skupina s elementima međunacionalne mržnje koji traju posljednje dvije godine. U Vukovaru je došlo do niza fizičkih incidenata na nacionalnoj osnovi koji se povezuju s navijačkom skupinom Bad Blue Boys, a u zagrebačkoj Kustošiji ta je navijačka skupina izvijesila mrzilački transparent usmjeren prema srpskim ženama i djeci kojim su obilježili završetak crtanja navijačkog murala. Grafit identičnog sadržaja osvanuo je u Splitu u srpnju na dan parlamentarnih izbora.