Korupcija u Hrvatskoj već je desetljećima pravilo, a ne iznimka. Milijarde pokradenih kuna i stotine uhićenja državnih dužnosnika najbolji su dokaz da je korupcija u Hrvatskoj redovito stanje i način na koji društvo funkcionira. Antikorupcijski programi i akcijski planovi usmjereni na iskorjenjivanje te pošasti nisu dali nikakve rezultate iz dva jednostavna razloga. Prvi je taj što su oni koji pišu te planove i provode ih, vrlo su često i sami kreatori korupcije. Drugi razlog, u vidu činjenice da birači korupciju ne kažnjavaju već glasaju isključivo po ideološkim obrascima, korupciju u Hrvatskoj čini nepobjedivom. Tijekom procesa pristupanja Hrvatske EU, korupcija je bila najveća babaroga i ključni segment pregovora s Europskom komisijom. Europi su, barem nominalno, takve razine pljačke državnog proračuna bile nezamislive u jednoj budućoj članici EU. No, nedavna uhićenja u samom srcu EU, Briselu, pokazuju da moralni pijedestal na kojem je EU sjedila desetljećima polako, ali sigurno se urušava. Uhićenja istaknutih članova Europskog parlamenta potresla su Europu prošloga tjedna i moguće otvorila Pandorinu kutiju iz koje bi kao lavina mogla izaći prava istina o funkcioniranju ključnih institucija EU, upravo onih koji sve više ekskluzivno kroje život gotovo pola milijarde stanovnika europskog kontinenta. Naime, prošloga tjedna uhićena je Eva Kaili, jedna od potpredsjednica Europskog parlamenta, što je pozicija u samom vrhu Europskog parlamenta i same EU. Grčka političarka, pripadnica socijaldemokratske frakcije u toj instituciji uhićena je od strane belgijskih vlasti zbog navodnog postojanja dokaza da je od katarskih vlasti primila visoke novčane iznose kako bi iskoristila svoje službene ovlasti i isposlovala odluke EU parlamenta koje bi bile od koristi za tu ultra bogatu zaljevsku državicu. Uz Kaili, uhićeno je još nekoliko istaknutih političara, parlamentarnih asistenata i pripadnika nevladinih organizacija koji su, po tvrdnjama policije i tužitelja, kreirali zločinačku organizaciju s ciljem prodaje svog utjecaja i ovlasti. Takve optužbe, koje su zaista teške, otvaraju pitanje samog funkcioniranja EU. Lobiranje, koje je u EU postalo glavni inicijator zakonodavnih izmjena polako se otima kontroli. Zakoni EU utječu na tržište teško 500 milijuna ljudi i globalni tržišni igrači čine sve kako bi vodu usmjerili na svoj mlin, odnosno zakonodavne procese usmjerili u smjeru koji će im donijeti kompetitivne prednosti na tržištu. Danas je Brisel, glavni grad EU, prepun lobističkih udruženja koja političare i članove zakonodavnog tijela doslovno presreću na hodnicima i u njihovim uredima, te lobiraju za svoje interese.
Podaci o uhićenju Kaili i o tome kako je ta navodna zločinačka organizacija ustrojena daju dobar uvid u svijet lobiranja i na koji način oni koji žele igrati prljavo mogu zaraditi milijune eura od svog političkog rada. U centru prljavih dilova uvijek su nevladine organizacije koje čine sponu između nositelja političkih ovlasti i lobista. Pomoću njih, kontakti između političara i interesnih udruženja ostaju minimalni i omogućuju da čitave operacije lobiranja ostanu ispod radara. U tim nevladinim organizacija političari su često počasni članovi bez organizacijskih i upravnih funkcija što im ostavlja savršen prostor da imaju uvid u sve bez mogućnosti da postanu odgovorni za bilo što. Ono što je Kaili koštalo uhićenja i same političke karijere su goleme količine gotovine pronađene u njenom i stanovima ostalih osumnjičenika.
No, ova uhićenja sama po sebi nisu toliko bitna. Kaili i njena družina u ovom slučaju nisu utjecali ni na kakav zakonodavni tekst, već se bili plaćeni (prema optužbama) isključivo za stvaranje pozitivnog imidža Katara u svijetu. Katar je proteklih godina postao jedna od najkritiziranijih država s obzirom na događaje vezane uz organizaciju Svjetskog prvenstva u nogometu. Sve je započelo optužbama da su korupcijom kupili organizaciju Svjetskog prvenstva u nogometu 2022., a nastavilo se stravičnim optužbama za smrt gotovo 6.000 migrantskih radnika na gradilištima stadiona za samo prvenstvo. Kataru i njegovim šeicima, koji raspolažu milijardama eura, takva slika se nije svidjela pa su pokrenuli proces kupovine ugleda u ključnim svjetskim institucijama. Ono po čemu su ova uhićenja bitna je činjenica da su se sumnje i optužbe o korupciji unutar EU institucija pokazale istinitima. Ovaj slučaj nije prvi korupcijski skandal u EU, ali je prvi koji je doveo do uhićenja visokih političkih dužnosnika. Pravo pitanje je koliko je ovakvih korupcijskih nedjela dosad ostalo zataškano i to u slučajevima kada su na stolu bili zakonodavni prijedlozi i odluke teške desetke milijardi kuna. Najpoznatiji takav slučaj o kojem se i u ovom trenutku vodi istraga Europskog javnog tužiteljstva je kupnja čak 4.5 milijardi doza cjepiva protiv Kovida-19 plaćenih milijarde dolara. U samom centru te potencijalne afere nalazi se sama predsjednica Europske komisije, Ursula fon der Lajen koja je taj sporazum, u ime država članica EU, dogovarala putem SMS poruka sa svojim prijateljem, vlasnikom Fajzera. Fon der Lajen je te SMS-ove naknadno izbrisala i na taj način zamračila jedine pisane dokumente o uvjetima i načinu na koji sporazum sklopljen.
Najveća posljedica ovih uhićenja zasigurno će biti gubitak moralne pozlate koju je EU dosad uživala u odnosu na države članice koje su od njenih građana vrlo često opisivane kao korumpirane i disfunkcionalne. Za očekivati je i blagu promjenu uvjeta za lobiste i strožu kontrolu političara, ali ipak ništa toliko drastično da bi istinski promijenilo način na koji EU funkcionira. Promjene koje slijede ipak će biti kozmetičke, s ciljem zaštite imidža, a ne istinskih promjena prema sustavu koji istinski radi za građane, a ne za one s novcem i moći.
