U petak, 10. februara, u 20 h u Srpskom kulturnom centru u Puli najavljeno je otvaranje izložbe pod imenom „Lutajući naokolo – intuitivno fotografiranje“. Pulski umjetnik Aleksej Orel predstavit će svoja 53 autorska rada široj publici.
[pullquote]Prva samostalna izložba Alekseja Orela bila je 1995. godine. Otad je član ULIKS-a (Udruženja književnih i likovnih stvaralaca Pule) nakon čega je uslijedilo 15-ak samostalnih fotografskih, multimedijalnih i video izložbi u zemlji i inozemstvu. Član je strukovne umjetničke udruge HDLUI, bio je suradnik na više projekata Hrvatskog Foto-saveza. Zadnjih godina uspješno plasira svoje radove na stranom tržištu (National Geographic, BBC, NBC, Histrory Channel). [/pullquote]
Valja odmah napomenuti da je riječ o fotografijama koje su nastale putem pametnog telefona, te je u tom smislu načinjen iskorak u promišljanju fotografije kao medija komunikacije.
I zaista, izmještanje fotografija predodređenih za društvene mreže u jedan galerijski prostor, barem na Balkanu, još uvijek se može doživjeti kao presedan. Kako sam umjetnik uočava, spravi primarno smišljenoj kao puki prenositelj verbalne komunikacije dodan je bitan segment bilježenja vizualne pojavnosti, a to se ne može ignorirati.
Šetnja kao inspiracija
– Serija „Lutajući naokolo“ nastala je bez ikakve namjere ili promišljenog, dakle, planskog fotografiranja kao što je uobičajeno u sferi ovog dijela vizualnog izražavanja, jer samom odlukom uzimanja fotografskog aparata svjesno ulazim u proces traženja željenih kadrova kao i mogućnosti prezentiranja javnosti istih – kaže u svom izložbenom katalogu Aleksej Orel.
Njegove fotografije nastale su u dugačkim, besciljnim šetnjama, jer mu je, kako kaže, jedan životni period bio takav, prepun slobodnog vremena. Mobitel je bio tu iz jasnih razloga, ali uskoro je počeo primjećivati prostor oko sebe koji počinje spontano bilježiti.
Na naše pitanje o osjećaju korisnosti i svojevrsne zaposlenosti dok šeta i fotografira, Aleksej odbacuje tu ideju i kaže da korisnost nema veze s tim, već se radi o čistom i jednostavnom kreativnom impulsu za bilježenjem onoga što se nalazilo oko njega.
Umjetnička familija
Svi u Puli znaju da Orelovi imaju žicu za umjetnost. Aleksejev djed Alojz Orel bio je fotograf, zatim otac Edo, pa na kraju on sam, kao treća generacija. Ono što je manje poznato jest da je i njegova majka bila fotograf, ali se pretežito izražavala u drugim likovnim medijima, ali je i baka, majčina majka, bila profesionalni fotograf.
– U obiteljskoj liniji dodao bih i tetu Nadu Orel koja je akademski kipar i koja je uvelike doprinijela mojem likovnom vizualnom razvoju, no najveći utjecaj na moj rad i uvođenje u tajne zanata je imao djed Alojz Orel – kaže Aleksej.
Neizbježno pitanje bilo je ono o nasljeđenom genu za umjetnost, no Aleksej misli malo racionalnije.
– Kreativnost ne bih smatrao nasljednom, jednostavno se radi o tome da su povoljnije okolnosti za start ukoliko ste rođeni i kreativnoj obitelji – zaključuje.
Analogno – digitalno – novo novo novo vrijeme
Tri generacije znače i tri različita odnosa prema fotografiji: primjećuje se jasna gradacija od analognog preko digitalnog do ovog modernog, neimenovanog.
– Vezano uz gradaciju analogno-digitalno, to nekako više vezujem uz glazbu nego fotografiju. To je zbog same činjenice da su Elvis Presley, potom Beatlesi i Rolling Stonesi uveliko stvarali glazbu na digitalnim gitarama, te se proces analogno-digitalno u toj grani umjetnosti već razvija. Fotografija kao medij tu kasni stotinjak godina – objašnjava Aleksej.
Izložba “Lutajući naokolo – intuitivno fotografiranje” prodajnog je karaktera i bit će otvorena do 10. marta u Srpskom kulturnom centru u Puli. Kustos izložbe je Tina Širec Džodan.
