Prošlotjedno ubojsvo devetoro vjernika u Charlestownskom afričkom metodističkom episkopskom centru reaktualiziralo je centralnu temu američke istorije. Oko pitanja kome ta zemlja pripada borilo se stoljećima, riječima i oružjem.

Počinitelj, dvadesetjednogodišnji bijelac Dylann Roof, ubio je šest žena i tri muškarca, uključujući pastoricu Clementu Pinckney, koja je također bila senator savezne države Sjeverne Karoline. Svjedok pucnjave tvrdi da je ubojica rekao: “Moram ovo učiniti. Silujete naše žene i zauzimate našu zemlju. Morate nestati.”

To što je bijeli terorist ubio afričko-američku političarku i afričko-američke promatrače u crnačkoj crkvi, koristeći riječnik ravno iz doba Rekonstrukcije (razdoblje od 1865. do 1877. godine), nije slučajnost. Ovaj slučaj reflektira ključno presijecanje različitih politika, rasa i religija u SAD-u od 1866. godine.

Nakon Građanskog rata, Južnjački Demokrati odbijali su i samu pomisao na to da dijele bilo koju vrstu ekonomske, političke ili društvene moći sa svojim nekadašnjim robovima. Uz poticaj predsjednika Andrewa Johnsona, koji je naslijedo ubijenog Lincolna, tijekom ljetne stanke u Kongresu, bjelačko zakonodavstvo na Jugu ratificiralo je trinaesti amandman koji je zvanično ukinuo ropstvo, ali ubrzo se upustilo u kreiranje novih uvjeta koji bi omogućili daljnu potlačenost crnaca.

U većini saveznih država, crnci se nisu smjeli okupljati, mogli su potpisivati radne ugovore od najviše jedne godine, a mogli su biti uhićeni pod optužbom za “skitanje”, također, postajali bi ovisni o bilo kome tko bi platio njihovu kaznu. Nigdje crnac nije mogao svjedočiti protiv bijelca na sudu, niti tražiti zakonsku zaštitu od krađe, silovanja ili ubojstva.

Kada se Kongres ponovno okupio u prosincu 1865., kongresmeni sa Sjevera odlučili su da neće svoje crne suborce vratitit u položaj kvazi-ropstva pod istim onima koji su u četiri ratne godine pokušavali uništiti Uniju. Donijet je četrnaesti amandman koji je crncima garantirao status punopravnih građana koji je bio uvjet za reintegraciju južnih saveznih država pod okrilje Unije.

Kada su bijeli Južnjaci odbrusili da bi radije ostali pod vojnom vlašću nego se pomirili s rasnom ravnopravnošću, kongresmeni sa sjevera 1867. donijeli su odredbu o rekonstrukciji vojske, koja je zahtjevala od južnih država donošenje ustavnih promjena koje će crncima omogućiti puna građanska prava kao preduvjet reintegracije u Uniju. Jedna od ključnih točaka ove odredbe je ona koja je crncima omogućila pravo glasa.

Južnjački demokrati odbacili su ideju o dijeljenju političkih prava sa crncima. Ipak, Afroamerikanci i bijelci republikanci, koji su podržavali Uniju za vrijeme rata, prepoznali su potencijalnu snagu u njihovoj političkoj poziciji. Republikanci diljem juga počeli su organizirati crnce glasače. Jedno od češćih poprišta njihovog političkog organiziranje bile su crnačke crkve, posebno afrički metodistički episkopski centri, a dobar dio ranih političara crnaca bili su klerikalci.

Isprva, bijeli demokrati kočili su političko bušenje Afroamerikanaca tako što su ih jednostavno odbijali upisati na glasačke liste. Ovo je ponukalo Kongres da postavi vojsku za regulatora registracije birača.

Kada su i crni i bijeli Republikanci bli registrirani glasači i kada su donijeli umjerene ustavne konvencije, bijeli Demokrati organizirali su novu silu čija je zadaća bila spriječiti njihove političke protivnike u preuzimanju južnih saveznih država:Ku Klux Klan, prije izbora 1868. godine, Ku Klux Klan je ubio najmanje 1000 Afroamerikanaca i njihovih bijelih saveznika. u Južnoj Karolini ubili su crnog klerikalca i zakonodavca B.F Randolpha u željezničkom skladištu usred bijela dana.
Kongres se usprotivio teroru Klanovaca 1871. proglasivši političko zastrašivanje prekršajem, ta odredba omogućila je predsjedniku Grantu da zaustavi treror Ku Klux Klana implementacijom izvanrednog zakona u nekim dijelovima američkog juga i dislociranjem sudskih procesa sa često pristranih lokalnih na federalne sudove.
Sljedećih dvadeset godina, bijeli južnjaci kontrolirali su crne glasače radeći s njima ili utišavajući ih. Prema njima ovo je bio imperativ, s obzirom na to da su crnci bili zainteresirani “samo” za zakonodavstvo socijalne skrbi čije bi uređivanje koštalo porezne obveznike i na taj način korumpiralo američku vladu.

1889. godine, prijetnja novog republikanske administracije koja se postavila u obranu crnačkog prava glasa postajala je sve veća i ponukala na nove inovacije u redovima demokrata. Nova generacija bijelih demokrata bila je daleko manje zabrinuta političkim nego društvenim pitanjima. Oni su inzistirali da crnci ne smiju glasati, jer ako bi glasali, oni bi došli u lokalne političke urede. To bi im dalo veliku političku snagu, jer u devetnaestom stoljeću, lokalne pozicije ovisile su o dobroj volji lokalnih političara.

Prema tvrdnjama demokrata, crnci bi mogli postati ravnatelji u školama. Tamo bi iskoristili svoju poziciju kako bi zaposlili učitelje koji bi prisiljavali mlade bjelkinje na seks u zamjenu za posao. Njihova cijelokupna propaganda uskoro se svela na to da bi porastom crnačke političke moći porastao i broj seksualnih napastovanja. Do ranog dvadesetog vijeka, linčovanje crnaca smatralo se gotovo građanskom dužnošću odgovornih bijelaca: Nacija je mogla biti sigurna samo ukoliko je glas crnaca bio utišan.
Kada je Roof rekao: “Moram ovo učiniti. Silujete naše žene i zauzimate našu zemlju. Morate nestati”, on je reaktualizirao strah od crnačke političke emancipacije koji seže sve do razdoblja neposredno nakon Građanskog rata, kada su se bijeli Amerikanci morali početi miriti sa činjenicom da se njihova nacija ne sastoji samo od bijelih već i od muškaraca i žena drugih boja. Ta činjenica inspirarala je bjelački teror i terorizam u kasnom devetnaestom vijeku.

To se ponovilo 1954. godine, kada je Brown v. Board upozorio bijelce da moraju dijeliti ovu zemlju sa Afroamerikancima. Tada su se, kao i u devetnaestom stoljeću, bijelci okrenuli terorizmu u borbi protiv političke emancipacije crnaca npr. kada su četiri člana Ku Klux Klana bombama u Baptističkoj crkni usmrtili četiri djevojčice.
Prošloga tjedna, čini se da je naša istorija ponovno odjeknula.

Izvor: Jacobin, autor: Heather Cox Richardson, preveo: Bartul Čović