Za slučaj suđenja predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku pred sudom BiH zna se i van granica, što je i logično jer nije baš često da se na optuženičkoj klupi nađe jedan predsjednik, pa makar dolazio iz jednog bosanskohercegovačkog entiteta.
Ročišta na tom suđenju obično su vijest dana u svim vodećim medijima u zemlji već nekoliko mjeseci. Preciznije, vijest ne budu dešavanja iz sudnice jer suđenje, u suštini, a to u regionu malo ko zna, praktično nije ni počelo zbog proceduralnih razloga. Konkretno, u vijest se pretvaraju dešavanja ispred zgrade suda na koja redovno dolazi nekoliko stotina ljudi iz Republike Srpske da bi Dodiku pružilo podršku. Poruke sa tih skupova obično se tiču političke konotacije slučaja i one u drugi plan gurnu pravnički dio procesa toliko duboko da mnogima uopšte nije jasno zbog čega se Dodiku sudi.
U zemlji poput BiH sve je komplikovano, pa i sudski proces protiv jednog predsjednika. A Dodik je, uprošteno rečeno, optužen jer je kao predsjednik Republike Srpske potpisao ukaz o proglašenju zakona kojim je predviđeno da na teritoriji Srpske ne budu poštovane odluke visokog predstavnika. A da bi shvatili kako se uopšte došlo do ove situacije, potrebno je vratiti se u 2021. godinu, ljetni period, kada je sa pozicije visokog predstavnika (OHR) u BiH otišao Austrijanac Valentin Incko. Njegov mandat prošao je relativno mirno, nije posezao za nametanjima i smjenama, što su radili neki od njegovih prethodnika, ali je ipak prije odlaska nametnuo izmjene Krivičnog zakona BiH kojima je postalo kažnjivo „negiranje genocida“. Ta odluka izazvala je haos na političkoj sceni zemlje i, što je najvažnije, proizvelа poruke iz Banjaluke da, jednostavno, ona neće biti ispoštovana na teritoriji Republike Srpske. Zaplet počinje kada umjesto Incka u Sarajevo dolazi Kristijan Šmit, njemački političar, nekadašnji ministar u saveznoj vladi. Šmit se ne vodi praksom svojih prethodnika, pa prije dolaska o njemu odgovarajuću odluku ne donosi Savjet bezbjednosti UN-a. Imenovanju novog visokog predstavnika protive se Kina i Rusija koje se zalažu za potpuno ukidanje te institucije i Nijemac praktično stiže u BiH bez podrške „svjetske vlade“. A zvaničnoj Banjaluci koja se decenijama zalaže za odlazak OHR-a taj stav dvije velike svjetske sile došao je kao „kec na deset“.
Dvije i po godine Banjaluka se ponaša kao da Šmit ne postoji, a taj stav finaliziran je kroz usvajanje zakona o Narodnoj skupštini Republike Srpske, kojim je propisano da bilo kakva odluka OHR-a neće biti primjenjivana u Srpskoj tako što neće biti objavljena u njenom Službenom glasniku. Najave donošenja takvog zakona trajale su mjesecima, a Šmit je taj period iskoristio da nametne izmjene Krivičnog zakona BiH kojima je propisano da onaj ko ne poštuje njegove odluke ide u zatvor.
„I sada imamo potpuni apsurd. Stranac čiji je legitimitet sporan jer nije potvrđen u Savjetu bezbjednosti nameće izmjene zakona kojima se kažnjava nepoštvanje njegovih odluka. Istovremeno, Banjaluka na institucionalan način, kroz skupštinu, donosi zakon koji predviđa nepoštovanje tih odluka“, pojašnjavaju pravnici.
Imajući u vidu da Dodik kao predsjednik Republike Srpske ima ustavnu obavezu da potpiše ukaz o proglašenju svakog zakona, on je to uradio i u konkretnom slučaju koji se tiče Šmita, a kako Tužilaštvo BiH u Sarajevu poštuje ono što nametne OHR, ta institucija podigla je optužnicu protiv predsjednika Republike Srpske nakon čega je uslijedilo suđenje. Ili početak suđenja jer, kako je već navedeno, nijedno ročište nije održano.
Dodikov prvi dolazak u sudnicu iščekivan je u sarajevskim medijima na nivou dočeka svjetskih zvijezda koje jednom godišnje pohode Sarajevo film festival. Ali, kada se predsjednik Srpske prvi put pojavio u sudnici, počeo je novi zaplet. Njegova odbrana počela je da osporava sve, od sudije za prethodni postupak, zatim sudije u samom postupku, do načina sastavljanja optužnice. Pritisak odbrane donekle je urodio plodom, pa je usred postupka promijenjen postupajući sudija. Umjesto Mirsada Strike imenovana je Sena Uzunović, jer Strika na proljeće odlazi u penziju. Ta činjenica bacila je novo svjetlo na postupak jer je postavljeno pitanje zašto je uopšte u prvi mah imenovan sudija koji tako brzo odlazi u penziju. S druge strane, ni postavljanje Uzunovićeve nije prošlo bez reakcija, pa su tako mediji u Srpskoj pronašli da je tokom rata bila aktivan pripadnik bošnjačke armije što je, ustvrdili su, automatski eliminiše kao nepristrasnu u cijeloj priči.
U Dodikov advokatski tim, u međuvremenu, uključili su se i pravnici iz Beograda, a ukazao se i Anto Nobilo, iskusni advokat iz Zagreba, koji je slučaju prije nekoliko dana ponudio novi ugao.
„Izmjene Krivičnog zakona BiH, koje je nametnuo Kristijan Šmit, ako se zanemari njegova upitna uloga kao zakonodavca, stupile su na snagu dan nakon objavljivanja u Službenom glasniku BiH, odnosno 8. jula, dok je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik inkriminisane ukaze potpisao 7. jula, što znači da u vrijeme potpisivanja ukaza Šmitov sporni zakon nije stupio na snagu. Valja zaključiti da se svaki zakon u BiH mora objaviti u Službenom glasniku i tek tada minimum sljedećeg dana stupa na snagu“, naveo je Nobilo dajući slučaju novu dozu apsurda.
Po njegovim navodima, Dodik nikako nije mogao biti optužen jer na dan potpisivanja ukaza, Šmitovo nametanje nije bilo na snazi. Iz OHR-a su, međutim, uzvratili da Nobilo nije u pravu jer odluke OHR-a ne stupaju na snagu objavom u Službenom glasniku, nego objavljivanjem na, što je tek nevjerovatno, službenom sajtu OHR-a, a to se dogodilo 2. jula, pa stoga, po njima, nema ničeg spornog u tome da se po tim izmjenama protiv Dodika vodi postupak.
Ispostavlja se, dakle, da jedan veb sajt, i to institucije čije postojanje osporava pola države, ima veću snagu od službenih novina jedne zemlje. Sljedeći pokušaj održavanja ročišta na suđenju Miloradu Dodiku zakazan je za 6. mart, što je sasvim dovoljno vremena da na površinu ispliva još neki apsurd.
