U petak, 23. veljače za rektora Sveučilišta u Zagrebu ponovno je izabran prof. dr. Damir Boras kojemu je ovo drugi mandat, a Sveučilištem će upravljati do 2022. godine. Borasu je od 70 članova Senata Sveučilišta povjerenje ukazalo njih 54, dok je za njegovog protukandidata Damira Bakića glasalo njih 15. Jedan je glas bio nevažeći. Senat, koji jedini odlučuje o izboru novog rektora, pokazao je ovim da je zadovoljan dosadašnjim Borasovim upravljanjem Sveučilištem, ali mnogi drugi koji sudjeluju u akademskom životu baš i nisu.
Nenad Ivić, redovni profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, kaže: “Rektor je izabran velikom većinom glasova. Čini mi se, kao što se vidjelo posljednjih dana, protiv volje javnosti. Ovaj izbor pokazuje da postoji golema razlika gledišta između sveučilišta u cjelini, dakle studenata i nastavnika i Senata i same uprave”.
Josip Miličević, predsjednik Mreže mladih Hrvatske, još je oštriji u svom osvrtu na Borasovu pobjedu: “Smatramo da to nije izbor kojim će Sveučilište napredovati jer se u protekle četiri godine pokazalo da trenutna uprava ne temelji svoje djelovanje na principima koje mi vidimo bitnima, poput demokratičnosti i transparentnosti. Smatramo da svojim postupcima tijekom protekle četiri godine rektor Boras nije opravdao povjerenje te da je bilo vrijeme za promjenu.”
U svom obraćanju na konferenciji za medije, nakon što je ponovno izabran, rektor se zahvalio svima koji su ga podržavali, a oprostio svima onima koji su, kako kaže, iznosili neistine o njemu tijekom kampanje, a to se posebno odnosilo na medije s kojima nema dobru komunikaciju. “To što sam dobio 54 glasa meni je velika čast i odgovornost. To je dokaz da smo radili pošteno, dobro i da smo zastupali interese Sveučilišta. Što se tiče medija, u početku mojeg mandata bila je dobra suradnja, kasnije su se počela događati izvrtanja činjenica te negativna kampanja u posljednja tri mjeseca”, rekao je rektor.
Inicijativa Sveučilišna platforma, koja je nastala 2016. godine kao reakcija na stanje na Sveučilištu, organizirala je dan uoči izbora prosvjed pod nazivom “Sveučilište mora bolje” na kojem su poručili: “Sveučilište ne pripada šačici moćnika koji ga koriste za svoje privatne interese, nego ono pripada svima nama.” Na što im je rektor u svom pobjedničkom obraćanju poručio: “Ja poštujem sve mlade koji su jučer bili na prosvjedu, bilo ih je malo i oni nisu informirani. Ako ste glasni, ne znači da ste brojni!”
Emirat Asipi iz Sveučilišne platforme komentirao je Borasov ponovni izbor riječima: “Očito da Senatu odgovara netransparentnost i sve afere i da im odgovara kaos na Sveučilištu, a ovo im odgovara očito zbog osobnih interesa. Mi kao Sveučilišna platforma upozoravali smo u medijima, javnim priopćenjima i pismima koje smo slali na imejl adrese Senata i studentskih predstavnika, apelirali smo da promisle još jednom prije nego zaokruže kandidata na glasačkom listiću te da ocijene zaslužuje li Boras još jedan mandat ili su stvarno potrebne promjene na Sveučilištu, ali se pokazalo da pojedincima odgovara ovakav nered.” I iz Mreže mladih također poručuju da nisu zadovoljni ovim izborom te smatraju da se mlade premalo uključuje u izborne procese: “Smatramo da je pri djelovanju rektora, kao i drugih osoba koje djeluju s mladima ili za njih, najvažnije uključiti mlade u procese te zajedno s njima kreirati politike ili uvoditi promjene. To je jedini način da se stvarno djeluje u interesu mladih. To nije modus operandi rektora Borasa. Čak, posve suprotno, sudske tužbe protiv studenata koji kritiziraju nečiji rad, netransparentnost prilikom zapošljavanja, korištenje sile, u vidu policije ili privatnih zaštitara, samo su neki od razloga zbog kojih smatramo da rektor nije zaslužio novi mandat. Broj i sadržaj mnogih afera koje su potresale Sveučilište u protekle četiri godine pokazuju da je potrebna promjena, a ovo je bila prilika upravo za to”, rekao je Miličević.
Boras je demantirao sve afere, izjavio je da nije u sukobu interesa i da nije sam sebi isplaćivao novac jer o tome odlučuju Senat i fakulteti te da je to bila isplata projektu na čijem je on čelu. Također je rekao da on nije tužio studenta nego medij kojemu je student dao izjavu, a da je automatizmom tužba i njega zahvatila. Kaže da je, kada je to shvatio, povukao tužbu. “Sveučilište se odgovorno ponaša, odgovorno troši i odgovorno kontrolira, sve je transparentno”, zaključio je Boras. Komentirao je i ispadanje Sveučilišta sa šangajske liste 500 najboljih fakulteta u svijetu: “Rang-liste imaju različite kriterije. Zagrebačko sveučilište je i s tim 540. mjestom i dalje među 2,2 posto najboljih sveučilišta u svijetu. Sveučilište je daleko bolje nego što bi se to moglo reći prema financiranju. Mi smo javno sveučilište, plaćeni smo od poreznih obveznika i ne možemo se uspoređivati s američkim studijima.”
A koliko je izbor rektora bitan za studente komentirala je Una Rastović, studentica molekularne biologije na PMF-u u Zagrebu: “Kao studentici, smatram da mi u idealnoj situaciji ne bi trebalo biti bitno tko je rektor, ali u trenutku kada obnašanje te funkcije izgubi svoj primarni smisao i postane institucija per se, u sukobu s onima koje treba predstavljati, to postaje jako bitno. Smatram da se studenti malo pitaju kada se odlučuje o bitnim stvarima na sveučilištu, ali da su i jako malo informirani o svojim pravima. Čini mi se da se sveopća apatija i rezignacija u društvu prenose i na studente koji prihvaćaju zadano stanje sa svim nedostatcima kao aksiom kako bi stekli diplomu i poslije toga ili zauvijek otišli ili prihvatili i druge manjkavosti života u Hrvatskoj.” Iako kaže da je jako zadovoljna kvalitetom obrazovanja koje joj fakultet pruža, uviđa kako bi se manjkavosti, poput nedostatka nužne opreme i demonstranata za praktični dio nastave, mogle riješiti da se bolje raspoređuje novac na Sveučilištu, a rektor je taj koji na to mora utjecati.
Mnogi su skeptični kada je u pitanju sudbina Sveučilišta u iduće četiri godine, a tome najviše ide u prilog činjenica da nekada prestižno Sveučilište u Zagrebu više nije ni u prvih 500 u svijetu i nju ne može ublažiti ni opravdati niti jedna Borasova izjava. Obrazovanje je ključ uspjeha svake zemlje i vrijeme je da o njegovoj kvaliteti počnu brinuti oni koji predstavljaju izvršnu vlast, a jedan od prvih koraka bi trebalo biti uključivanje mladih u proces odlučivanja jer je u pitanju njihova budućnost.
Fotografije: Jovica Drobnjak
