Glavninu Srba u Sloveniji čine doseljenici, odnosno potomci doseljenika za prve i druge Jugoslavije, ali u Beloj krajini vjekovima živi zajednica Srba doseljenih još za vrijeme osmanskih osvajanja. Riječ je o autohtonom stanovništvu, potomcima uskoka, pa nam i Dušan Vidnjević pri upoznavanju kaže: “Ja sam uskok!”

Djelatnici Centra za socijalnu skrb ostavili su mi to strašno zanemareno dijete. Nisam odmah znala što bih uradila… Pred zoru sam joj prišla i podragala je. Pitala sam je gestikulirajući bi li spavala sa mnom. Odgovorila je da bi. I eto, 19 godina spava sa mnom u istom krevetu, kaže Dušanka Lončar čiji je rad s Helenom i drugom djecom s teškoćama u razvoju prepoznat pa će joj uskoro biti uručena Nagrada grada Karlovca

Banijac Miloš Lončar nije imao strpljenja za državnu obnovu: Nazvao me prijatelj i rekao da će za 15 minuta do mene doći Tereza. Pomislio sam da me zafrkava. No ubrzo je došla limuzina, a iz nje je izašla Tereza. Otpjevala mi je pjesmu o tome da će doći nova zora. Počeo sam plakati. Tada sam zaključio da ne idem iz Majskih Poljana, priča Miloš Lončar koji je vlastitim sredstvima na mjestu stare izgradio novu kuću

U napušteni veljunski kraj doseljavaju se ljudi iz Karlovca, Hrvatske, pa i inozemstva: Darko Mučalov i supruga Marina u Lapovcu uzgajaju božure, a Talijan Simone Pandolfo u Crnom Vrelu planira otvoriti kuću za digitalne nomade

Vrginmost posjećuje tisuće mladih volontera, a u obližnjoj Blatuši živi se u zajedništvu