Izložba na temu Kome treba poduzeće? Kombinat Borovo, 1998.–1991. o klasnim sukobima u Kombinatu Borovo predratnih godina otvorena je 6. oktobra u Gradskoj knjižnici Vukovar. Ova je izložba temeljena na višegodišnjem istraživačkom radu Grupe Borovo, koju čini istraživački tim – Sven Cvek sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Snježana Ivčić sa Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu i Jasna Račić iz Centra za mirovne studije. Njihovo istraživanje pod nazivom Kontinuitet društvenih sukoba 1988.-1991. – Kombinat Borovo prikaz je, na primeru jedne tvornice, društveno-političke klime s kraja osamdesetih i početka devedesetih godina, vremena društvenih i ekonomskih reformi i početaka iščezavanja društvenog vlasništva, kao i prvih eksplicitnih nacionalističkih težnji koje će, u konačnici, eskalirati ratnim sukobima.
Istraživanje je započelo 2013. godine na kolegiju „Ekonomska nejednakost i radnička prava“ na Mirovnim studijama, neformalnom edukacijskom programa Centra za mirovne studije u saradnji s Bazom za radničku inicijativu i demokratizaciju. Istraživači su se oslanjali na arhivske izvore od kojih je primarni bio tvornički list Borovo – najstariji tvornički list u bivšoj Jugoslaviji, ali i na izjave bivših radnika Borova koje su tokom istraživanja intervjuisali.
– Izložba je organizirana oko kronološkog prikaza događaja u Kombinatu u razdoblju od 1988. do 1991. godine, gdje nas je prvenstveno zanimalo djelovanje radnika i kako je to izgledalo iz njihove perspektive. Izložba se jednim dijelom tiče mnogobrojnih štrajkova koji su se događali u to vrijeme, a s druge strane, tiče se i velikog broja čekanja koja su također bila česta u tom periodu, zbog ekonomskih reformi koje se provode (napuštanje socijalizma i uvođenje kapitalizma). Jedan od većih i viđenijih štrajkova u to vrijeme dogodio se baš u fabrici Borovo. Bio je to štrajk 1988. kada su radnici Borova zbog kašnjenja plaće stali s radom, pa se pješice uputili u Vukovar a potom u Beograd, da bi na kraju upali u Saveznu skupštinu. Taj veliki štrajk nama je poslužio kao početak istraživanja i mi smo nastavili pratiti iskustvo rada i promjene koje su se događale u sferi rada u poduzeću Borovo do leta 1991. kada Borovo staje sa radom. Kroz ovu izložbu smo saznali o jednom licu Vukovara koje danas uopće nije prisutno u našoj javnosti, a to je Vukovar kao industrijski i radnički grad sa vrlo dugom industrijskom i radničkom tradicijom. Radi se o periodu i temama koje mogu biti relavantne i danas, s obzirom na to da je nestanak industrije i nezaposlenost aktuelno pitanje. Važan i zanimljiv momenat je slika Vukovara koja se stječe kroz ovu perspektivu, budući da je Vukovar viđen prvenstveno kroz prizmu rata – rekao je Sven Cvek na otvorenju izložbe.
Cvek smatra da je budućnost fabrike Borovo vrlo važno pitanje, te da je fabrici osim pomoći države, potrebna i ozbiljnija strategija i vizija koja bi uklopila Borovo u budućnost razvoja vukovarskog kraja. Tvrdi da je radnička klasa nekada bila više zaposlena u industriji, a danas uglavnom u turizmu i ostalim uslužnim delatnostima. Kako kaže, nekada je radnička klasa bila puno organizovanija i borbenija nego danas. Poručio je kako će ovo istraživanje biti nastavljeno, a za sledeću godinu planirano je i izdavanje knjige.
Vukovarsku izložbu je propratio i novinar, bivši glavni i odgovorni urednik lista Borovo, Božidar Markotić, koji je list uređivao od 1966. godine do gašenja.
– List je pokrenut 15. studenog 1932. godine pod imenom Borovo i izdavala ga je firma Bata. Od nastanka do gašenja nekoliko puta je mijenjao naziv, a izlazio je jednom tjedno. Štampali smo 48 brojeva godišnje u tiražu od 7000 do 13 000 primjeraka. Cijena novine je bila simbolična, a list je distribuiran u 400 mjesta bivše Jugoslavije, svuda gdje su bile prodavnice, predstavništa i drugi pogoni fabrike. Borovo su bile omiljene novine među radnicima, a mi urednici nismo glorificirali direktore i nikada nam politika nije naređivala o čemu treba da pišemo. List se bavio životom radnika, proizvodnjom u fabrici, radničkim standardom i njihovim društvenim aktivnostima. U tvornici nikada nije bilo nacionalističkih sukoba. Tjednik Jugoslavenskog kombinata gume i obuće Borovo je ukazom predsjednika Republike druga Tita, odlikovan 21. studenog 1972. godine Ordenom zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom. Tito je jako vodio računa o fabrici, uvijek se zanimao za stanje u njoj, pomagao je kreditima, zajmovima kod MMF-a a uz to – on je nosio obuću koja se proizvodila kod nas. Tjednik Borovo je ugašen 21. lipnja 1991. godine. Nakon toga izdali smo još nekoliko brojeva u Zagrebu, no, nažalost, nikada više nije ponovo obnovljen – prisetio se Markotić.
Markotić ističe da borovska fabrika nema apsolutno nikakvu budućnost.
– Država nije na vrijeme reagirala. Poslije mirne reintegracije moglo se uzeti tržište bivšeg Sovjetskog Saveza skupa sa pogonom Boreli u Somboru. Mogli smo imati prodavnice u svim bivšim republikama Jugoslavije jer su ljudi voljeli naše proizvode, koji su bili simbol kvalitete. Ali država nije promišljala da bi obnova prijeratne proizvodnje vratila život u vukovarski kraj. To nije bilo u državnom interesu. Kasnije je na tržištu došlo do ekspanzije jeftine obuće, bagatelnih cijena kojima Borovo ne može konkurirati. Utjecaj radnika danas je gotovo nikakav, glasovi i stavovi radnika jedva da se čuju. Danas u sindikatima sjede ljudi koji su socijalno situirani, a sindikalisti bi morali da dijele sudbinu svojih radnika – poručio je Markotić.
Izložba Kome treba poduzeće? Kombinat Borovo, 1988.-1991. do sada je prikazana u Zagrebu i Puli, a nakon Vukovara postavka će biti izložena u Splitu. Za vukovarsku publiku izložba će biti otvorena do 10. novembra u Gradskoj knjižnici Vukovar.
