Zagrebačka publika imala je priliku vidjeti zanimljivu izložbu fotografa Jovice Drobnjaka pod nazivom “Boje i lakovi”. Više od 300 fotografija, koje prikazuju grafite posvećene Zdravku Mamiću ispisane po zagrebačkim ulicama, trafikama, pothodnicima, prometnim znakovima i ostalim javnim površinama, posjetitelji su mogli razgledati od 8. do 13. maja u Galeriji Greta.

Jovica Drobnjak, profinjeni i samozatajni fotograf, kako ga je opisao književnik Pero Kvesić, dvanaest godina bio je zaposlen kao fotograf u više hrvatskih tjednika i drugih medija, a posljednjih godina djeluje kao samostalni fotograf. Do sada se predstavio na nekoliko umjetničkih izložbi fotografija s portretima poznatih ličnosti, motivima mrtve prirode, devastiranog spomenika na Petrovoj gori i strukture ograda. Iako ne smatra da je društveno angažiran fotograf, ovoga puta nam se predstavlja upravo takvom serijom fotografija.

Zagreb je prepun grafita o Mamiću, kontroverznom menadžeru Dinama. O tome svjedoči svaki prolaznik i stanovnik našeg grada. Velika većina tih grafita su najočitiji primjer govora mržnje, ne samo prema Mamiću, nego i prema svim onim nacionalnim i seksualnim manjinama koje se stavljaju uz njegovo ime kako bi ga se što više uvrijedilo i ocrnilo. Najčešći primjeri takvih uvreda su: Mamiću, Srbine; Mamiću, Cigane; Mamiću, Turčine; Mamiću, pederu… Zastrašujući je način ovakve vrste komunikacije koja je u ovom društvu postala općeprihvaćena i normalna.

No jedan bezazleni grafit inspirirao je Drobnjaka da fotografijama ispriča ovu tužnu priču. “Prije više godina stojim na semaforu i vidim grafit ‘Mamić kopa nos’. Prvo sam se nasmijao, a zatim zapitao o čemu se radi i u tom trenu sam odlučio početi bilježiti grafite posvećene Zdravku Mamiću i vidjeti kamo će me ta priča i ti grafiti odvesti. Rezultat, nažalost, nije bio uopće smiješan”, kaže autor fotografija.

[pullquote]

Zajednički nazivnik

“…Sadržajno je okosnica ovih fotografija svima poznato ime, ono je objedinjavajući faktor, svojevrstan zajednički nazivnik. No kao u slučaju nekih matematičkih operacija zajednički nazivnik se može izostaviti, postaje nevažan, a značajno je sve drugo oko njega. ‘Zajednički nazivnik’ je tu, prisutan, vidljiv, ali sam po sebi ne zaslužuje pažnju. Važno je ono što se oko njega kovitla. Fotograf na taj način iskazuje svoj stav…”, Pero Kvesić, iz kataloga izložbe.

[/pullquote]

Dugogodišnje praćenje i bilježenje grafita rezultiralo je izložbom koja ne govori puno o Mamiću, ali govori puno o društvu u kojem živimo: ona je dokument jednog grada i vremena. Cijela ta priča pobudila je interes publike, ali i javnosti te je popraćena na gotovo svim značajnim internetskim portalima, u novinskim izdanjima i televizijskim emisijama. Jovica Drobnjak naglašava: “Ova izložba nije ni za ni protiv Mamića, ona je dokument našeg grada u posljednjih pet godina.” Kaže kako je njegov motiv za ovu priču bila prvenstveno problematika devastacije grada i uzurpirani javni prostor. “Zamislite kada bih ja, kojeg ne zanima nogomet, uzeo za pravo da zašaram cijeli grad grafitima ‘Džoni Štulić je bog!’, a mnoge ljude to ne zanima ili ne misle tako.”

Također, ova izložba ukazuje na problem širenja šovinizma i homofobije te pojavu fašističkih simbola koji su trebali ostati u prošlom stoljeću. Zbog velikog interesa publike i zanimljive priče koju nam je Drobnjak ispričao ovom serijom fotografija, tri dana nakon otvaranja, 11. maja održana je tribina povodom izložbe na inicijativu novinara Nedžada Haznadara koji je prepoznao potencijal i važnost ovakve vrste dokumentiranja. Na tribini su sudjelovali Jasmina Bavoljak, viša kustosica Galerije Klovićevi dvori, Tvrtko Jakovina, profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Ivan Hrstić, kolumnist “Večernjeg lista” i voditelj na televiziji N1, Vlado Vurušić, novinar “Jutarnjeg lista”, Ozren Biti s Instituta za etnologiju i folkloristiku te sam autor izložbe. Tribinu i javnu raspravu vodila je novinarka i urednica HRT-a Jasmina Popović. Nakon što je Drobnjak ukratko predstavio izložbu, Bavoljak je rekla da je za nju kao kustosicu najvažniji trag koji će ova izložba ostaviti. Također, prokomentirala je grafite koji su predstavljeni: “Mi nakon ovih grafita počinjemo žaliti Mamića. Kada u budućnosti istraživači budu pregledavali ovaj materijal, zapitat će se tko je zapravo bio taj Mamić, zašto je on peder, Srbin i koja je njegova krivica.”

Na pitanje kakav je utisak ova izložba ostavila na njega, Drobnjak je odgovorio: “Riječ je o jednom vrlo tužnom materijalu; tužno je to što je cijeli grad devastiran grafitima. Ovo je jedna ružna izložba, ali mislim da ju je vrijedno pokazati.” Ivan Hrstić smatra da su ovi grafiti pokazatelji esencije bijesa zbog nemogućnosti da se navijači kvalitetnije izjasne, na što je Vlado Vurušić dodao da se njihov način izražavanja ne razlikuje od Mamićevog te kako time postižu suprotan efekt. Sugovornici su se složili da je problem što nema sustavne politike koja bi radila na uklanjanju ovakvih grafita. Društvo je to prihvatilo kao nešto normalno. “Nenormalne stvari smo normalizirali. Bizarno je da se priča o Mamiću. Zašto nemamo političke grafite? Imamo puno većih problema od Zdravka Mamića, a bavimo se njime”, rekao je Jakovina.

Koliko je ova tema višeslojna pokazala je i rasprava u koju se uključila i publika. Jedni smatraju da Mamić sam svojim ponašanjem izaziva takvu reakciju navijača, dok su drugi mišljenja da je ta teza veoma opasna i da nitko ne zaslužuje takav govor mržnje. Također se zaključilo da priču treba sagledati iz više perspektiva i uzeti u obzir vrijeme kada su ti grafiti nastali. U svakom slučaju, oni su odraz frustracije navijača i društvenih gubitnika. “Kada prolaziš pored grafita, možeš ga uočiti, a i ne moraš, ali kada imaš njih 300 na jednom mjestu, onda shvatiš cijeli značaj priče i meni je drago što sam je uspio ispričati i što su ljudi shvatili poruku”, rekao je Drobnjak. Za materijal izložbe zainteresiran je Odjel kulturologije na sveučilištu “Josip Juraj Štrosmajer” u Osijeku koji ima ideju napisati knjigu zasnovanu na ovim fotografijama i pokušati objasniti ovaj fenomen.

Zasigurno će ova izložba biti upamćena kao dokument koji puno govori o našem vremenu, gradu i atmosferi koja u njemu vlada. Na kraju, njezin značaj možda najbolje oslikavaju riječi poznatog fotografa i autorovog prijatelja Mije Vesovića: “Petar Dabac uslikao je grandiozan grafit ‘Džaba si krečio’, ali Jovica nije džaba slikao jer će ove fotografije ostati kao svjedoci jednog vremena.”

Fotografije: Nedžad Haznadar