Licemjernost hrvatske službene politike i, nažalost, dobrog dijela hrvatskog društva, čini se da je neiscrpna. Taman kad se učini da je dosegla vrhunac i da će se „divljanja“ desnice smiriti i utihnuti, umjesto toga, desničarenje do nivoa fašizacije i ustašizacije ne samo da se ne smanji već se i drastično poveća. Evo nekoliko recentnih primjera, tek za razmišljanje.
Sadašnja Hrvatska je nastala na temelju antifašizma i ZAVNOH-a, Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske, grmi ovih dana državni vrh. To čak stoji, kažu oni, i u preambuli Ustava. Ako je doista tako, može li se ZAVNOH tretirati kao samoposluga, pa uzimati samo ono što Hrvatskoj paše i odgovara, a ono suprotno sasvim zaboraviti. ZAVNOH se mora uzimati u cijelosti kao dokument, a ne samo njegovi određeni dijelovi, u slučaju Hrvatske, samo ZAVNOH-ovske granice. Šta je sa odlukama toga tijela od 8. i 9. maja 1944. godine iz Topuskog, Trećeg zasijedanje ZAVNOH-a, kada je Andrija Hebrang, stariji, elaborirao zašto Srbi u Hrvatskoj moraju dobiti status konstitutivnog naroda, zasluženog u NOB-u sa iznimno velikim brojem žrtava. Gdje je ta odredba ZAVNOH-a sada i danas, ako se hrvatske vlasti pozivaju na taj dokument?
Dirnulo je Hrvatsku to što su Srbi, Židovi i Romi iz Čikaga tužili sudu sadašnju RH i što traže 3,5 milijarde dolara štete zbog zločina NDH. Kako, međutim, objasniti činjenicu da tzv. hrvatske domovinske snage i vojska, dakle, ustaše, domobrani i žandari, danas u RH dobivaju penzije višekratno veće od antifašista, ako sadašnja RH nije ustanovljena na temeljima NDH? Kako pod istim pitanjem protumačiti činjenicu da bivši potpredsjednik Sabora, izvjesni Ivan Tepeš, predvodi šest hiljada ustaša u maršu na Vijeće za elektroničke medije, ako je sadašnja RH nastala na antifašizmu? Kako protumačiti bezbrojne marševe i skupove neoustaša, Dražena Keleminca i Božidara Alića na glavnom zagrebačkom trgu ili pred vratima Srpskog narodnog vijeća? Kako protumačiti otkrivanje bista i spomenika Rafaelu Bobanu ili Miri Barešiću u Splitu i Dalmaciji? Kako protumačiti otkrivanje spomen ploče sa ustaškim pozdravom u Jasenovcu?… Je li i to sve nastalo na zasadima ZAVNOH-a?
Riječki konceptualni umjetnik Milivoje Mića Antolović poslao je cijelom državnom vrhu zahtjev, sa konkretnim umjetničkim rješenjem, da se i palim partizanima na Bleiburgu podigne spomenik, na pristojnoj udaljenosti od tamošnjeg ustaškog spomenika. Dok je cijeli svijet pao pred pobjednicima, dva se tjedna na sjeveru Slovenije i južne Austrije još vodio rat u kojem je poginulo skoro dvije hiljade partizana. Zar oni na Bleiburgu ne zaslužuju spomenik?
Zasuti smo ovih dana i podacima kako će Srbi „ratnom zločincu“, majoru JNA Milanu Tepiću podići spomenik u Srbiji. Pokojni Tepić je postupio samo po zakletvi koju je dao svom vrhovnom komandantu Titu, za razliku od mnogih drugih visokih oficira JNA koji su mijenjali kapute kao papirnate maramice. Dok se u RH snimaju filmovi o generalima, dok se podižu spomenici pravosnažno osuđenim ratnim zločincima i svećenicima, onima koji su prognali 400 hiljada stanovnika svoje države, pravi vojnik, major JNA, se u RH proglašava zločincem. I ne bi tu bilo ničeg čudnog da nije već tradicionalnog hrvatskog licejmjerja. Dakle, major Tepić je digao u zrak kasarnu u Bjelovaru i proglašen je ratnim zločincem, posthumno. General Vladimir Trifunović je predao hrvatskim snagama cijelu kasarnu u Varaždinu pa je i on proglašen ratnim zločincem i osuđen u RH na 20 godina zatvora. Bio bih zahvalan svakome tko bi mi mogao objasniti hrvatsku licemjernost, a ona je, po svemu sudeći, neograničena.
