Stvarnost u Srbiji trenutno se tumači na dijametralno suprotne načine, isti događaji i pojave imaju paralelna čitanja koja se skoro ni u jednoj tački ne dodiruju. Ni budućnost ne vidimo jednako, možda svi priželjkujemo bolje sutra, ali do tog boljeg sutra išli bismo različitim putevima. A i prošlost još uvek ima nekih različitih interpretacija. Dovoljno je pomenuti 1945. godinu, koja se ovih dana često priziva u kontekstu revanšizma i obračuna sa političkim neistomišljenicima. Godina pobede nad fašizmom, ali i početak revolucionarne osvete, političkih progona, oduzimanja imovine i komunističkog terora. Jedno ne poništava drugo, mada se u javnom prostoru, naročito ovih dana, insistira upravo na isključivim, crno-belim tumačenjima. U takvom trenutku, jedna od retkih ličnosti iz naše prošlosti koju još nismo razdelili među političkim i ideološkim taborima dobila je svoju televizijsku biografiju. Na RTS-u je počelo emitovanje serije „Pupin“. O Pupinovom naučnom značaju, rodoljublju, dobrotvornom radu i vezanosti za narod iz kojeg je potekao postoji gotovo opšta saglasnost.
Ni televizijska serija o takvom čoveku, međutim, nije uspela do kraja da ostane izvan političkog trenutka. Početak emitovanja, najavljen za 9. oktobar, pomeren je za 13. novembar jer se u jednoj od kasnijih epizoda nakratko pojavljuje glumac koji je bio kandidat na parlamentarnim izborima. RTS se pozvao na izborna pravila, pa je Mihajlo Pupin, za svaki slučaj, uklonjen iz predizborne kampanje.
Serija „Pupin“, u režiji Danila Bećkovića, ima deset epizoda, a njenog junaka u različitim životnim dobima tumače Nikola Jonić, Relja Štiglić i Dragan Mićanović. Pripovedački okvir čini razgovor već proslavljenog naučnika sa mladim novinarom, koji njegov životni put na samom početku sažima u nekoliko rečenica: „Jedan ste od naših najcenjenijih ljudi u velikom svetu. Studije na Kolumbiji, potom na Kembridžu. Doktorat u Berlinu, potom postajete profesor na Kolumbiji. Počasni konzul Srbije u Sjedinjenim Državama. Član Američke akademije nauka, Kraljevske srpske akademije, potom počasni doktor na više od deset univerziteta…“ A zatim postavlja pitanje iz kojeg se razvija čitava priča: „Otkud to sve? Iz jednog ovakvog sela kao što je Idvor?“ Odgovor stiže kroz Pupinova sećanja, vraćanjem u detinjstvo i okolnosti u kojima su se oblikovali njegova radoznalost, upornost i odnos prema znanju.
Do sada su emitovane tek tri od ukupno deset epizoda, pa još nije zahvalno suditi o seriji kao celini. Ipak, već se jasno razaznaju njen ton i osnovni pripovedački i stilski postupci. Prve epizode prate Pupinov put od radoznalog graničarskog deteta koje čuva stoku, zagleda zvezde i pokušava da razume svetlost i zvuk, preko školovanja u Pančevu, sukoba sa ugarskim vlastima i puta u Prag, do velikog odlaska u Ameriku. Najvažniji oslonac mu je majka Pijada, nepismena žena koja razume vrednost obrazovanja i govori mu: „Znanje je jedina svetlost koja može da ti pokaže put kroz život.“ Ta rečenica određuje i način na koji je njegov život predstavljen.
Prve tri epizode pokazuju da je reč o korektno i ambiciozno postavljenoj biografskoj seriji, sa pažljivo izgrađenim svetom epohe i veoma dobrom glumačkom podelom. Serija povremeno pati od didaktičke naglašenosti i svečane intonacije dijaloga, ali ni ta izvesna ceremonijalnost zasad ne narušava celinu i nije sasvim neprimerena temi. Zasad deluje kao zanatski solidna obrada važne teme.
A poseban značaj ova tema ima za Srbe u Hrvatskoj. Idvor jeste banatsko selo, ali svet iz kojeg je Pupin potekao nije im ni dalek ni tuđ. To je svet Vojne krajine, srpskih seoskih porodica u Habsburškoj monarhiji, crkveno-školskih opština i obrazovanja koje je za darovito dete često bilo jedini izlaz iz unapred određenog života. Uz sve lokalne razlike, taj svet nije bio stran ni Lici, Kordunu, Baniji, Slavoniji i dalmatinskom zaleđu. Pupinov početak bio je dobro poznat mnogim prečanskim porodicama. Znajući koliko je obrazovanje odredilo njegov život, Pupin je kasnije nastojao da istu priliku pruži i drugima, pa u istoriji Privrednika ima važno mesto kao jedan od velikih dobrotvora. Pismom iz 1928. godine osnovao je Fond „Mihaila Pupina“, a upravljanje poverio upravo Srpskom privrednom društvu Privrednik. Deo prihoda bio je namenjen Privredniku, deo crkveno-školskoj opštini u Idvoru i nagrađivanju tamošnjih đaka, a ostatak školovanju učenika iz Vojvodine.
Privrednik i danas stipendira učenike i studente iz srpske zajednice u Hrvatskoj, čiji položaj nije ni jednostavan ni bezbrižan. Zato serija o Pupinu za njih ima poseban značaj. Govori o jednom od najvećih srpskih naučnika, poteklom iz njima bliskog prečanskog i graničarskog sveta, i podseća da je upravo Privredniku poverio upravljanje svojim fondom. A zajednica koja zna ko su joj sunarodnici i ko je podržavao njene ustanove ima čvršće istorijsko uporište i više samosvesti i samopoštovanja.







