Slučaj izbodene časne sestre u Zagrebu odličan je pokazatelj kako će sutra izgledati hrvatsko društvo, kada broj stranih radnika eksplodira, a ekonomska kriza pokuca na vrata. Bila je dovoljna štura vijest o provođenju policijske istrage u slučaju izbodene časne sestre da se oko ovog slučaja isplete more laži usmjerenih protiv stranih radnika. Na šturu vijest, bez ikakvih konkretnih detalja, zlonamjerni širitelji panike ispleli su čitavu mrežu laži, počevši od toga da je počinitelj Afganistanac, do toga da je vitlajući nožinom uzvikivao dobro poznati pozdrav koji spominje Alaha. Na kraju se, kako to često u stvarnosti biva, ispostavilo ne samo da počinitelj nije Afganistanac i da nije vikao islamističke pozdrave, već da nikakvog počinitelja niti nema, tj. da je počinitelj, po tvrdnjama policije, sama časna sestra. Od same objave vijesti do široke mobilizacije narodnih masa nije prošlo niti 24 sata, a društvene mreže bile su zatrpane zahtjevima za deportacijama i hvatanjem „mučkog počinitelja“ stranog podrijetla.
Ako uzmemo u obzir da je reakcija značajnog dijela društva takva danas, u trenutku najvećeg rasta BDP-a u čitavoj EU i nikada većih investicija, opravdano je zapitati se kako će to izgledati kada neminovna ekonomska kriza zakuca na vrata našeg gospodarstva. Po nekim procjenama, za nekoliko godina Hrvatska će imati više od 300.000 stranih radnika bez kojih društvo neće moći funkcionirati, prije svega zbog ogromnog udjela umirovljenika čije mirovine netko mora zaraditi.
Ako je itko imao imalo sumnje u kojem će se smjeru okrenuti naše društvo i koga će pozivati na odgovornost, ovaj slučaj trebao bi ga lišiti svakih sumnji. Umjesto prema Trgu svetoga Marka na kojem stoluju Vlada i Hrvatski sabor, bijesna i nezaposlena masa radnika razmilit će se po predgrađima Zagreba u potrazi za strancima, „otimačima“ radnih mjesta. Naravno, i tada će se mnogima pričiniti da Nepalci izvikuju islamističke poruke, a činjenica da Nepalci nisu muslimani neće ih smesti u konstruiranju njihove vlastite stvarnosti u koju će vjerovati do zadnjega.
I nakon što je vijest dokazana kao lažna, ogromna masa onih koji su širili priču o Afganistancu s nožem nastavila je po starome. Ovoga puta, priča je dobila i zavjereničku notu, pa čitav slučaj sada više ne „zataškava“ samo policija, već su se u „zataškavanje“ sada uključila i sama crkva, samostan kojoj pripada nesretna časna sestra, pa i sama časna sestra koja je bila prisiljena optužiti samu sebe, a sve zarad zataškavanja gorke istine.
Ova priča samo je potvrdila ono što je već dobro poznato, a to je da dobar dio društva nema nikakvu sposobnost kritičkog razmišljanja i da su spremni upiti svaku moguću i zamislivu laž bez ikakve provjere činjenica, samo ako se uklapa u njihov narativ. Takvo mentalno stanje prisutno je kod značajnog dijela hrvatskog društva, a posredstvom društvenih mreža ima nevjerojatnu sposobnost proširiti se bez ikakve mogućnosti suzbijanja.
Imajući sve to na umu, ostaje nam navijati za trajni ekonomski rast hrvatskog društva i hrvatskog gospodarstva kako bi se izbjegla eksplozivna kombinacija objektivne paranoje, ogromnog udjela strane radne snage i masovne nezaposlenosti. Bila bi to uistinu društvena bomba s moguće nesagledivim posljedicama.
