Na nekretninama koje su bile u vlasništvu moga pokojnog djeda danas je u zemljišnim knjigama kao vlasnik upisan moj rođak, točnije sin pokojnog strica i to temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza moga pokojnog djeda. Djed je umro 1999., a rješenje o nasljeđivanju donijeto je 2005. godine. U ostavinskom postupku koji je pokrenuo moj rođak zataškana je činjenica da je moj pokojni djed uz strica imao još dvoje potomaka, kćer i sina, tj. moga pokojnog oca i tetku, pa stoga ni ja ni tetka nismo naslijedili djedovu imovinu. Na koji način možemo ispraviti nepravdu koja nam je počinjena?
Boris I., Zagreb

Vi ste zakonski nasljednik iza pokojnog djeda po tzv. pravu predstavljanja jer nasljeđujete onaj dio ostavine koja bi pripala vašem ocu da je bio živ u trenutku provođenja ostavine iza pokojnog djeda. U tom slučaju, sukladno čl. 138 Zakona o nasljeđivanju, imate pravo zahtijevati ostavinu kao nasljednik i izvan ostavinskog postupka i to u parnici podnošenjem nasljedničke tužbe (hereditatis petitis) protiv sunasljednika, tj. vašeg rođaka po stricu. Međutim, u takvim slučajevima otvara se pitanje zastare takvog zahtjeva sukladno čl. 138 Zakona o nasljeđivanju. Zakon je rokove zastare podijelio na subjektivni rok koji počinje teći od dana saznanja nasljednika da ima pravo nasljeđivati, odnosno dana saznanja tko posjeduje i koristi imovinu ostavitelja, i objektivni rok koji počinje teći od smrti ostavitelja. Također, zakon prilikom određivanja roka zastare pravi razliku i u činjenici da li je trenutno imovina u posjedu poštenog ili nepoštenog posjednika. Rok za zahtijevanje ostavine prema poštenom posjedniku iznosi godinu dana od dana saznanja nasljednika da ima pravo na nasljedstvo. Subjektivni rok ograničen je objektivnim rokom koji se ne može produžiti i taj rok je deset godina i računa se od smrti ostavitelja. U situacijama kada se nekretnina nalazi u posjedu nepoštenog posjednika, a to je onaj posjednik koji je znao da pravo na nasljedstvo imovine imaju i oni koji nisu proglašeni nasljednicima, pravo zahtijevati nasljedstvo zastarijeva za 20 godina od smrti ostavitelja.
Kako je vaš pokojni djed umro 1999. godine, još uvijek se nalazite u otvorenom roku za pokretanje postupka u kojem ćete tužiti sina vašeg pokojnog strica koji je prilikom provođenja ostavinske rasprave prešutio druge nasljednike i na taj način ishodio da mu pripadne cjelokupna ostavina. Takav nasljednik smatra se nesavjesnim držateljem ostavine i stoga se u vašem slučaju primjenjuje onaj duži zastarni rok od 20 godina od dana djedove smrti. To dalje znači da ste u mogućnosti pokrenuti parnični postupak podnošenjem nasljedničke tužbe do 2019. godine, točnije do dana dvadesetogodišnjice smrti vašeg djeda.
U takvom parničnom postupku treba utvrditi da se rješenje o nasljeđivanju koje je donijeto stavlja izvan snage i da više ne proizvodi pravne učinke, te se ponovno utvrđuje tko su nasljednici iza pokojnog djeda. Nakon što se pravomoćnom sudskom presudom usvoji vaš zahtjev, temeljem iste zatražit ćete i promjenu upisa prava vlasništva u zemljišnim knjigama na nekretninama koje su bile u vlasništvu ostavitelja, odnosno vašeg pokojnog djeda.