Iako su suđenja za ratne zločine donijela brojne pravosudne debakle, te su na nekima osuđeni nevini ljudi, Ministarstvo pravosuđa želi reafirmirati ovakve sudske farse 

Saborski zastupnici SDSS-a izrazili su oštro protivljenje vladinom amandmanu na Zakon o kaznenom postupku koji je u saborskoj proceduri, a kojim bi se ponovo otvorila vrata masovnim suđenjima Srbima u odsutnosti za navodne ratne zločine. Predstavljajući taj amandman na sjednici vlade, ističući da je napisan na traženje DORH-a, ministar pravosuđa Orsat Miljenić tvrdio je da bi se njime pojednostavila suđenja u odsutnosti optuženima za ratne zločine. Konkretno, okrivljeni bi morao imati advokata već od donošenja rješenja o provođenju istrage, umjesto od dostave tog rješenja, čime se želi olakšati postupke u slučajevima kada okrivljeni nije dostupan. U Osijeku počinje suđenje u odsutnosti protiv obavještajnog rukovodioca JNA Aleksandra Vasiljevića, a Miljeniću je krivo što to nije bilo upriličeno i Veljku Kadijeviću koji je umro u Rusiji.

– Ono što je na optužnici i za što postoje dokazi mora biti završeno na sudu. Postupak se mora otvoriti i završiti, a te osobe moraju na neki način odgovarati i zbog žrtava, rekao je ministar. Da je takav amandman prije svega političke prirode, poručili su zastupnici SDSS-a.

– Ne želim vjerovati da su okolnosti usvajanja amandmana političke ili parapolitičke, ali bojim se da je s obzirom na brzinu i da nisu napravljene adekvatne pripreme, zapravo riječ o tome. Nije riječ o pravosuđu nego o politici, rekao je Milorad Pupovac.

Institut suđenja u odsutnosti prekinut je prije nekoliko godina odlukom Vrhovnog suda RH, Europske komisije i OESS-a, rekao je Pupovac, ističući da su brojna suđenja i presude u odsutnosti koje su donošene 90-ih, često na osnovu ikakvih dokaza, služile za zastrašivanje i odvraćanje izbjeglica od povratka.

– Nitko nije znao da li je pod istragom, osuđen u odsutnosti ili nije. Kao posljedicu toga imate ovako slab povratak unatoč naporima da to tako ne bude. Tim institutom pravosuđe je bilo u funkciji naopake politike da se ljude zastraši, a ne da se zadovolji pravda, rekao je.

On je podsjetio i na nastojanja započeta 2004. da tužilaštva Hrvatske i Srbije sklope sporazum da se one koji su počinili ratne zločine učini dostupnima sudovima, a one koji nisu, oslobodi optužbi zbog kojih su optuženi ili zbog kojih su osuđeni i izdržali kazne, a njih je oko 500.

– Taj proces je prekinut 2011. i otad taj sporazum više ne funkcionira kao ni odnosi dvije zemlje, rekao je Pupovac, najavivši da taj amandman unosi političku štetu jer svađa vladu i Srbe, odnosno SDSS.

Poznat je slučaj Ernesta Rađena, bivšeg oficira JNA i njegove sestre Edite, inače medicinske sestre, koji su zbog optužbi zbog zločina u Škabrnji decenijama bili žrtve hrvatskog pravosuđa. Bez ikakvih dokaza Ernest je osuđen na 20 godina za ratni zločin u odsutnosti. Edita je dobila 15 godina jer joj se sudilo samo zato što je netko čuo da je bila viđena u Škabrnji. Skoro 20 godina, odnosno do revizije postupka, provela je u progonstvu u Banjaluci. Osim toga ni zakonska praksa da svatko tko je osuđen u odsutnosti, kad postane dostupan hrvatskom pravosuđu može tražiti obnovu postupka, ne pomaže previše optuženima. Ernest Rađen proveo je skoro dvije godine u zatvoru – dio u Grčkoj gdje je uhapšen kao košarkaški trener pa je čekao izručenje i onda u Hrvatskoj, do momenta kad je oglašen nevinim. Za uništen život i upropaštenu karijeru nije dobio ni pare.

Bivši krajiški rukovodilac Mile Dakić je prije 15 godina u odsutnosti bio osuđen na 20 godina zatvora, pa je za njim bila raspisana međunarodna tjeralica po kojoj je uhapšen i sproveden u Hrvatsku, gdje mu se ponovilo suđenje na kome je oslobođen. Slična priča je i s jednim od premijera Krajine Borislavom Mikelićem protiv koga je obustavljen postupak jer je tužilaštvo odustalo za djela za koje je optužen i za što je u odsustvo dobio 20 godina zatvora.

U izvještaju DORH-a od 2012. godine postoje zbirni podaci po županijskim državnim odvjetništvima za osobe optužene za ratne zločine u odsutnosti. Takvih je slučajeva u Bjelovaru 625, Osijeku 168, Sisku 300, Slavonskom Brodu 165, Splitu 106, Šibeniku 148, Vukovaru 192, Zadru 262 … Ukupno je po izvještaju u odsutnosti optuženo 3.436 osoba, 557 ih je osuđeno, a za 706 osoba je obustavljen postupak.

Dostupni, ali zaboravljeni

U SDSS-u upozoravaju da se one dostupne, osumnjičene za zločine nad Srbima zaboravlja. Iako je prije dvije godine prilikom puštanja hrvatskih generala na slobodu obećano da će se procesuirati zločine iz Oluje, to se nije desilo. Donesena je samo jedna blaga presuda od sedam godina za ubojstvo dvoje staraca i ratnog zarobljenika. Mnogi ratni zločini (Paulin Dvor, Gospić, Medački džep, Pakračka poljana) s brojnim izvršiocima do sada su rezultirali sa po jednom – dvije osuđujuće presude koje su kasnije smanjene, a osuđeni dobili povlašten tretman u zatvoru. Ministar Miljenić na ovu primjedbu odgovara floskulom da je ‘apsolutno na opredjeljenju da se svi moraju procesuirati, bez obzira tko je žrtva i tko je počinitelj i da se prema svima mora jednako postupati’, kao i da vlada ne može utjecati na rad pravosuđa, priznajući ipak da su nedopustivi primjeri dosadašnjih zloupotrebe suđenja u odsutnosti. No vraćanje mogućnosti suđenja u odsutnosti te zloupotrebe može samo omasoviti

Izvor: SNV, autor: Nenad Jovanović