Privrednik ove godine stipendira do sada najviše učenika i studenata, ukupno njih stotinu – 49 učenika i 51 studenta. Od Imotskog do Knina, od Srba do Gline, od Moravica do Belog Manastira, od Krnjaka do Darde, od Plaškog do Okučana, od Kaštel Kambelovca do Srba, od Benkovca do Osijeka, od Biskupije do Slavonskog Broda, od Bjelovara do Borova, od Vrginmosta do Viškova, od Zagreba do Vukovara… Dakle, iz gotovo svih krajeva Hrvatske gdje je pomoć mladima u školovanju i obrazovanju potrebna.

Privrednik pomaže omladinu kroz tri vijeka: pomagao je u 19. i 20., pomaže i u 21. vijeku. Pomaže mlade ljude u školovanju i obrazovanju držeći se svojih tradicionalnih načela: rad, štednja i čestitost. Privrednik je kroz cijelo to dugo vrijeme oslonac mladima. I to čvrst, pouzdan i siguran oslonac. Svakim danom sve jači, sve organiziraniji. Tako će to biti dok ima ljudi koji imaju snažnu brigu za svoju zajednicu i narod, ali isto tako koji imaju ništa manju brigu za drugog i drugačijeg, različitog. Dok ima ljudi koji traže i prepoznaju dobre strane u onom drugom i drugačijem i koji na tim osnovama grade komunikaciju i suodnos. One loše strane stavljamo po strani jer svi možemo vrlo lako biti loši, grubi i netolerantni, često i iz banalnih razloga. Komunikacija je moguća jedino onda kada u drugom tražimo dobro, a u svakom se nalazi dobro ako ga želimo pronaći. U svim ljudima postoji dobro. Ali da bismo bili dobri i da bismo tražili to dobro u drugom, moramo se potruditi, moramo imati ideju dobra, a onda i ideju zajedništva, ideju da čovjek nije otok nego je čvrsto vezan za kontinent. Upravo taj kontinent je drugi čovjek. Mi smo ništa bez drugog. Tek usamljeni otok u beskrajnom oceanu oko kojeg bjesne oluje, a mi se bojimo. I sebe i drugih.

Nažalost, mi smo još uvijek duboko podijeljeno društvo. Ne samo zbog toga što se dijelimo na one koji su za cijepljenje ili protiv, na one koji su za Trg maršala Tita ili protiv, na one koji su za Hajduk ili Dinamo, Dinamo ili Zvezdu… Naime, alarmantno je kada mladi čovjek kaže: “Ja sam Hrvat. Mogu li se prijaviti na vaš natječaj za stipendiranje s obzirom na to da ste vi srpsko društvo?” Taj mladi čovjek otkrio je najdublju, najbrutalniju, ali i bolnu istinu, dokle smo svi mi zajedno zabrazdili u bezdan besmisla podjela i zatvaranja. Otkrio nam je bolnu pukotinu između nas koju, nažalost, nikako da krenemo premošćivati i zatvarati. Ostao je samo strah od te svakim danom sve šire, nemilosrdno zjapeće pukotine. Ta pukotina je nastala jer smo površni, jer nismo kadri za istinsku ljubav i istinsko dobro.

Privrednik je kroz sve vrijeme svog postojanja pružao ruku koliko je mogao i koliko je ta ruka u danom trenutku bila snažna. A nije uvijek bila snažna, ne zbog toga što nije bilo dobrog u nama, nego zato što se to dobro često znalo onemogućiti i osujetiti. Mislilo se da se može naprijed bez solidarnosti, bez ljubavi i dobrote. Privrednik je uvijek pružao ruku talentiranim, pametnim mladim ljudima koji iz različitih razloga nemaju dovoljno sredstava da završe svoje školovanje. Tako je kroz cijelo vrijeme svog postojanja doprinosio općem dobru.

Obrazovanje i stjecanje znanja sigurno će ljude učiniti boljima. Zato obrazovanje treba omogućiti svakom mladom čovjeku. Mnogi nesporazumi u društvu nastaju jer se međusobno dovoljno ne poznajemo. Ili inzistiramo samo na onome lošem kod drugog. To loše kod drugog često nam je nametnuto kroz loše obrazovanje, površno iskustvo, lažne priče… Bespogovorno prihvaćajući nametnute stereotipe, mi u stvari i ne želimo toga drugoga. Tada i nesvjesno među sobom kopamo nepremostive i trajne pukotine. Privrednik je uvijek spajao i povezivao, zatvarao pukotine i liječio rane.

Nažalost, ni ove godine nismo bili u mogućnosti stipendirati sve one koji su se prijavili na natječaje za naše fondove: Fond “Vladimir Matijević” i Fond “Ivana Vujnović”. Ali ove godine stipendiramo više nego prošle, sljedeće ćemo, vjerujem, još više. Iz godine u godinu Privrednik povećava broj stipendista. U prvoj generaciji bilo ih je 16, ovogodišnja, dvanaesta po redu generacija broji stotinu stipendista. Za Privrednik je ovo najveći uspjeh i najveće ostvarenje. Ponosni smo na ove rezultate jer smo nepokolebljivo ustrajali, a ustrajali smo jer znamo da radimo dobro, jer radimo za mladost, a onda i budućnost. A budućnost je vremenska dimenzija koja traži prije svega kreativnost, samopouzdanje, ali najviše od svega zajedništvo, uvažavanje i razumijevanje. Međutim, i danas smo, nažalost, više u rovovima prošlosti nego na putovima prema budućnosti. Generacijama koje dolaze nametnuti su neriješeni problemi prošlosti. Nažalost, kod nas se ni jedna generacija nije izborila da kreira budućnost, već se iscrpljuje u rješavanjima trauma svojih djedova i očeva. Pomažući mladima da se školuju i obrazuju vjerujemo da im pomažemo u otvaranju mogućnosti da se napokon izbore za svoju budućnost. Da tu budućnost kreiraju vlastitom imaginacijom. Privrednik će mladima na tom putu uvijek pomagati i biti čvrst i nepokolebljiv oslonac.