U jeku gospodarske krize koja je započela relativno nedavno pojavile su se mnoge ne baš tako lijepe pojave, kao na primjer – veliki broj nezaposlenih, niska stopa zaposlenosti, pad kupovne moći i mnoge druge. Nije potpuno neuobičajeno da je jedna od karakteristika današnjice iseljavanje mladih. U potragu često zvanu ”trbuhom za kruhom” tako nerijetko odlaze ne samo visokoobrazovani, već svi koji imaju tu mogućnost.
Na pitanje zašto, mladi bi odgovorili da smatraju da će ih negdje u inozemstvu čekati blistavija budućnost jer, na koncu, što je čovjek bez posla – pitaju se. Biti nezaposlen ne znači samo javljanje Zavodu za zapošljavanje svakih mjesec dana i gledanje na oglasne ploče na kojima su objavljeni natječaji za radna mjesta, to znači mnogo više. To je stanje besparice, često i očaja, razočarenja, jer mlad ste čovjek, završili školu, smatrate da imate sposobnosti, ali puno je vas takvih na burzi i često nitko ne treba baš vas, a od mladih ljudi se uvijek puno očekuje. Ne radi se samo o očekivanjima roditelja, već i o tome što društvo očekuje od vas.
Sjetimo se samo kako su nekada generacije naših roditelja, ali i baka i djedova pomagali, odnosno zarađivali za sebe, svoju djecu, no također i za svoje roditelje, a danas smo sretni kada oni imaju dovoljno za sebe pa da nešto malo daju i nama, no je li i to rješenje pitaju se.
Tu dolaze do ideje o odlasku u inozemstvo, svjesni su da ih ni tamo ne očekuje lagodan život, ali barem će imati posao i na neki način ispuniti će očekivanja ne samo društva već i svoja vlastita, no ipak dosta njih se nada da je to samo privremeno, jer ljude ipak veže želja da starost dočekaju na rodnoj grudi.
S druge strane ima i onih koji smatraju da ni odlazak nije rješenje, već bijeg od stvarnosti, oni žele pomoći zajednici i stvoriti svima lijepo mjesto za život. Ostanak smatraju prilikom da pokažu svoje znanje i sposobnosti kojih zaista ima napretek, ali ostanak ujedno znači i suočavanje s napuštenim tvornicama, praznim zaraslim poljima, gradovima koji gube svoju živost, a gube ju upravo zbog velikog broja ugašenih radnih mjesta.
Kako krenuti dalje? Suvremeno doba od čovjeka zahtjeva poduzetnički duh, veliku količinu znanja, razvijene radne sposobnosti, dobro poznavanje stranih jezika. Na koncu ni seljak uskoro neće biti samo seljak, već obrazovani poduzetnik. Ukoliko mladi planiraju ostati na selu možda je vrijeme da potraže nove kulutre koje bi jednako dobro mogle opstajati i na našim poljima, veliki odjek među mladim poljoprivrednicima su borovnice, kupine, jagode, no ne treba zapustiti ni klasično mljekarstvo i stočarstvo za koje se baš ovih dana obećavaju dodatna poticajna sredstva, uz naglasak i na važnost uključivanja mladih u poljoprivrednu proizvodnju.
Kao i sama pripadnica mlade generacije koja ima želju za stjecanjem znanja, ali i jednog dana primjenu istoga, ne želim vjerovati da prirodna bogatstva kojima obiluje Republika Hrvatska (poput rijeka, mora, polja, šuma…) nisu dovoljna za poticanje proizvodnje, ali i racionalno iskorištavnje istih.
Školujemo se u Hrvatskoj da bismo to znanje upotrijebili u Hrvatskoj i nju ekonomski osnažili, a ne da bismo to skupo stečeno znanje nosili u druge zemlje. No na primjeru ulaganja u poljoprivredu, važno je ulaganje i u industriju, na koncu proizvodnja će dovesti do povećanog broja zapošljavanja, tome slijedi povećanje prihoda, što će povećati osobnu potražnju građana za proizvodima, sama povećana potražnja proizvoda vodi ponovnom povećanju proizvodnje, ali i razvoju trgovine.
Osim što se nadaju popravku gospodarske situacije, mladi ljudi koji između odlaska i ostanka ipak izaberu ostanak vjeruju da će uskoro ponovno biti prepoznate one prave ljudske vrijednosti, a to su rad, štednja, čestitost.
