U ličkom mjestu Srb, u organizaciji Srpskog narodnog vijeća (SNV) i Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske (SABA RH), obilježena je 74. godišnjica prvog pucnja ustaničke puške na prostoru Hrvatske u Drugom svjetskom ratu. Obilježavanju Dana ustanka prisustvovali su predstavnici lokalnih vijeća srpske nacionalne manjine, članovi antifašističkih udruženja i delegacija Ambasade Republike Srbije u Hrvatskoj na čelu s Bosom Prodanović, otpravnicom poslova, a u znak podrške okupili su se i brojni građani.
Podno spomenika ustanicima položeni su vijenci, a potom su se okupljenim građanima obratili Milan Surla, predstavnik 6. ličke divizije Nikola Tesla i 35. ličke udarne divizije, Milan Tankosić, načelnik Općine Gračac, te Živorad Smiljanić, gradonačelnik Apatina, gdje danas živi više od 20 tisuća Ličana i Ličanki. Svojim govorima odali su počast ustanicima, ali i naglasili kako borba protiv fašizma još traje.
Prisutnima se obratio i predsjednik Antifašističke lige RH Zoran Pusić koji je podsjetio kako se 27. srpnja 1941. godine u Srbu dogodio masovni ustanak koji nije bio potaknut prvenstveno ideološkim razlozima, već strašnim zločinima koje su ustaše Maksa Luburića počinili nad ljudima iz ličkog kraja. Unatoč tome što bi 74 godine kasnije za većinu građana takvo što trebala biti daleka povijest, ona se danas ipak vraća kroz ostrašćeni revizionizam, rekao je Pusić. Dodao je i kako ideje fašizma za dio ljudi imaju dijaboličnu privlačnost, pogotovo u vrijeme ekonomskih kriza i besperspektivnosti.
[youtube]YAYGmM04m-4[/youtube]
Na aktualnu društvenu situaciju, a posebno na problem nacionalnih manjina, osvrnuo se i predsjednik SABA-e Franjo Habulin. Izjavio je kako unatoč tome što je Hrvatska danas punopravna članica Europske unije, u njoj i dalje postoje formacije koje žele dokinuti prava manjina. Budući da je RH jedinstvena unutar svojih granica te isti zakoni vrijede u svim njenim regijama, nema razloga da se odnosi prema nacionalnim manjinama koji se grade u Istri ne grade i u ostalim dijelovima države – od Dalmacije, preko Like, Korduna i Zagreba, Međimurja, Moslavine pa sve do Vukovara. Habulin je upozorio da ćemo, ukoliko ne budemo gradili takve odnose, imati tek formalnu demokraciju fašističkog sadržaja.
Na koncu, govor je održao i Milorad Pupovac, saborski zastupnik i predsjednik SNV-a. Rekao je kako se 27. srpnja građani iz godine u godinu okupljaju u Srbu, te da će se nastaviti okupljati i u budućnosti jer žele očuvati vrijednosti građanske i nacionalne ravnopravnosti te socijalne jednakosti među ljudima – iste one vrijednosti u koje su vjerovali ustanici prije 74 godine. Naglasio je kako se okupljeni na taj dan prisjećaju i jednih i drugih, te da ih bole stradanja s obje strane.
Pupovac je istaknuo i činjenicu da Republika Hrvatska, umjesto da ulaže u budućnost svojih građana, a pogotovo mladih, novac troši na desetke policajaca koji su primorani osiguravati skup ljudi ispunjenih mržnjom. Naime, već nekoliko godina, u organizaciji Autohtone hrvatske stranke prava (A-HSP) i uz odobrenje policije, u Srbu se, tek stotinjak metara dalje od spomenika ustanicima, održava prosvjed ljudi koji se protive obilježavanju Dana ustanka. Na kontraskupu ove godine okupilo se četrdesetak prosvjednika. Međusobno su se preko razglasa pozdravljali ustaškim pozdravom ‘Za dom spremni’ visoko držeći hrvatske zastave koje su imale šahovnicu s prvim bijelim poljem, a u govorima su isticali kako je Jasenovac bio radni logor u kojem je stradalo svega 400 osoba. S druge strane, tvrdili su da je u jamama Velebita, gdje je 1941. osnovan logor Jadovno, pronađen tek jedan leš. Na koncu, predsjednik A-HSP-a Dražen Keleminec izjavio je da 27. srpnja 1941. u Srbu nije pokrenut antifašistički, već četnički ustanak. Policija na takvu vrstu govora nije reagirala, kao ni na znakovlje kojim su se prosvjednici okitili.
U pravu je Milorad Pupovac kada kaže da nema mnogo mjesta na kojima se danas okupljaju antifašisti. Čak i kad se to dogodi, skupovi se ometaju i negiraju, i tako već godinama. Pitamo se koliko još? 74 godine očito nije dovoljno da društvo u cjelini, a ne samo njegovi marginalizirani dijelovi, shvati kako je veličanje rata pogubno za izgradnju mira, te da je nacionalna isključivost i netrpeljivost, koja se ne razvija samo u Hrvatskoj već i u drugim zemljama bivše Jugoslavije, opasna. Koliko se još generacija treba smijeniti kako bi pobijedile vrijednosti jednakosti, ravnopravnosti i socijalne pravde za koje su se naši preci počeli boriti prije više od 70 godina? Sudeći po trenutnoj društvenoj situaciji, u kojoj fašizam ne izbija samo iz nižih sfera već i iz samog državnog vrha – previše.
Galeriju slika pogledajte ovdje.
