Percepcija Srba iz Hrvatske u medijima i u javnosti kao starih, siromašnih i nemoćnih, uz sve one druge, dobro poznate negativne epitete, vrlo je umrežena i ustaljena. Odličan prilog novinarke Maje Sever snimljen u opustelim banijskim selima koji je nedavno prikazan na HRT-u kao da je sumirao takvo viđenje. U povratničkim krajevima uistinu i živi, ili bolje rečeno životari, preživljava uglavnom starija populacija. No to nije jedina slika Srba u Hrvatskoj danas.
Upravo u želji da pokaže bogatstvo i potencijale koji se uporno zanemaruju, ali i snagu mladosti i vrednog rada, kojima samo treba obezbediti elementarne uslove da bi procvetali i obnovili zapuštene i oronule krajeve, Privrednik je osmislio projekat “Mladi Srbi u Hrvatskoj – između nametnute prošlosti i neizvesne budućnosti”. S obzirom na to da Privrednik svu svoju delatnost usmerava na mlade ljude, kako od svog osnivanja tako i danas, i ovaj projekat, koji je prepoznalo i podržalo Ministarstvo kulture i informisanja Vlade Republike Srbije, u svom fokusu ima upravo mlade. Pored serije tekstova koji tematizuju položaj, probleme, ali i dostignuća mladih Srba u Hrvatskoj i koji se objavljuju na Privrednikovom informativnom portalu P-portal, Privrednik će snimiti i niz audiovizuelnih svedočanstava o životu mladih pripadnika srpske zajednice iz različitih sredina, s različitim problemima, ali sa istom snagom duha i voljom da svoj trud i svoju mladost ulože u budućnost u svom zavičaju. Prvi u nizu takvih kratkih dokumentarnih filmova prikazan je na poslednjoj Privrednikovoj tribini “Teslin kraj bez struje”. Film je snimila i montirala Eva Kraljević, dok su za redateljske, produkcijske i sve druge intervencije od ideje do realizacije bili zaduženi Privrednikovi aktivisti.
“Svake godine u prijavama za stipendiranje dobivamo dokumentirano podatke o tome u kako teškim uvjetima žive ta djeca, često udaljena od škola po nekoliko desetaka kilometara, a pritom nemaju organiziran prijevoz. Naziv ovog projekta u okviru kojeg je film snimljen najbolje oslikava sudbinu mladih Srba u Hrvatskoj: nametnuta prošlost i neizvjesna budućnost dva su hladna zida između kojih se mladi čovjek nalazi. Srpske organizacije do sada su na tome radile koliko su mogle, koliko su im dozvoljavale sredina i društvene okolnosti da pomognu tim mladim ljudima i da im osiguraju neke bolje uvjete, bolje mogućnosti. Ovim filmom smo htjeli pokazati da postoje potencijali, i to veliki, ali se, nažalost, ne razvijaju. S jedne strane postoje teške i tragične situacije, ali s druge strane postoje individualci kojima naprosto treba stvoriti neke osnovne uvjete da bi se oni sami snašli”, rekao je na projekciji filma predsjednik Srpskog privrednog društva Privrednik Nikola Lunić.
Prvi Privrednikov dokumentarni film simboličkog naziva “Teslin narod” prikazuje upravo jednog takvog individualca, hrabrog mladog čoveka koji se iz izbeglištva vratio na svoje ognjište sa željom da tu ostane i sa jasnom vizijom budućnosti. Svestan potencijala sredine u koju je došao, u kojoj želi raditi i živeti, i spreman da u njih ulaže. Jedino što narušava tu idiličnu priču jeste poražavajuća činjenica da ni dve decenije nakon ratnih sukoba u ličkom selu nadomak rodnog mesta velikog Nikole Tesle – nema struje. I to je najbolja ilustracija tretmana Srba u Hrvatskoj, ne samo onih starih koji su u sutonu života, već i mladih, perspektivnih, snažnih koji se na ovaj i slične načine sistematski obeshrabruju.
O tome je bilo reči u razgovoru koji je usledio nakon projekcije filma, kao i o naporima koje srpske organizacije ulažu u cilju poboljšanja životnih uslova i jačanja privredne aktivnosti na povratničkim područjima. “Nakon sedam godina tokom kojih se ništa nije radilo, u aprilu je obnovljen proces reelektrifikacije na koju čeka 350 domaćinstava”, rekao je koordinator za sanaciju i obnovu u HEP-u Branko Jurišić govoreći o kućama i selima u Šibensko-kninskoj i Karlovačkoj županiji, na Baniji, u zapadnoj Slavoniji i Lici, koja je i najproblematičnija, koja su do sada bila u mraku.
“Obnovljene kuće, napravljeni stanovi, reelektrificirana naselja itd. podjednako su važno pitanje kao i pitanje dvopismenih ploča u Vukovaru ili ploča s neprimerenim natpisima”, naglasio je saborski zastupnik Milorad Pupovac. Govoreći o tome ima li nade da se i dalje govori o povratku, Pupovac je istaknuo da se nezavisno od toga da li na povratničkim područjima ljudi žive povremeno, privremeno ili stalno, minimum civilizacijskih standarda kao što su struja i voda za njih mora osigurati. “Nekada su imali struju i moraju je imati ponovo, a na ljudima je da sami odluče hoće li tamo živjeti, poput ovog mladog čovjeka iz filma koji nije odlučio da ode u Irsku ili Njemačku, već da se vrati u zavičaj gdje su uvjeti života prilično okrutni”, rekao je Pupovac.
Kao ni priče o nemoćnim, napuštenim starcima, ni priče o entuzijazmu, volji, mladosti koju, nažalost, često sputavaju, nisu retkost. Priče o pojedincima, porodicama, koje ne očekuju ni milostinju ni bilo kakvu posebnu pomoć, već samo osnovne uslove koje je društvo dužno da im obezbedi da mogu da vode dostojanstven život. “Možemo imati mnogo toga, ali ako ne budemo imali mladih ljudi, individualaca, ako ne potičemo takav svjetonazor, nećemo imati budućnosti, nećemo imati perspektive u Hrvatskoj. Najvažnije je da sa sebe skinemo stigmu, ne više da smo bili nekakvi pobunjenici, agresori, već da skinemo stigmu da smo stari, da smo slabi, da smo bez mašte i bez projekcije budućnosti”, zaključio je Nikola Lunić.
