Prošlog tjedna, u velikoj dvorani riječke Filodrammatice, na tribini pod nazivom Kulturni potencijal Rijeke – usporedbe i perspektive, predstavljeni su rezultati istraživanja o kulturnim potrebama mladih u šest gradova duž jadranske obale: u Puli, Rijeci, Zadru, Šibeniku, Splitu i Dubrovniku.

Ovo opsežno anketno istraživanje sproveli su profesori sa Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru: dr. sc. Željka Tonković, dr. sc. Krešimir Krolo i dr. sc. Sven Marcelić, u periodu od novembra 2015. godine do marta 2016. U namjeri da mapiraju kulturne potrebe, kao i kulturni kapital mladih, sociolozi su anketirali 2650 učenika i učenica trećih i četvrtih razreda srednjih škola, kako gimanzija, tako i škola strukovnih usmjerenja – ravnomjerno.

Prema njihovim riječima, sve je počelo u Zadru 2014. godine kada su istraživali koliko i na koji način mladi konzumiraju kulturne sadržaje u tom gradu.

„Dobili smo podatke za koje nismo znali jesu li lokalno specifični, samo zadarski, ili se mogu protegnuti na jednu širu priču“, kaže dr. Krolo, a na pitanje o tome zašto je istraživanje obuhvatilo (samo) Jadran, kaže da je odabir obale bio uvjetovan jednom vrstom radne hipoteze o potencijalnim regionalnim razlikama, te ulogom turizma u mijenjanju kulturnih potreba. „Razmišljali smo i o ostatku Hrvatske, međutim, zbog financijskih ograničenja to nismo mogli adekvatno izvesti“, zaključuje Krolo.

Riječke specifičnosti

Na početku su predstavljeni rezultati istraživanja o učestalosti posjećivanja kulturnih sadržaja u Rijeci, kao i usporedbe sa drugim gradovima. One kulturne sadržaje koji spadaju u domen tzv. visoke, institucionalne kulture, riječki srednjoškolci posjećuju rijetko ili nikad. Najviše odlaze u kino (94%), zatim na koncerte domaće muzike (74%), a na trećem mjestu je posjećivanje sportskih događanja (72%). Ova tri vida zabave prisutna su ovim redosljedom u svim anketiranim gradovima, sa manjim odstupanjima. Ono što rastužuje starije Riječane je to što riječka mladost odbacuje slavno rock nasljeđe (69% učenika nikad nije bilo na rock koncertu). Rijeka se, dakle, ne ističe drastično ni po čemu, osim u jednoj specifičnosti koja je iznenadila i istraživače i javnost, a to je da srednjoškolci u Rijeci osjećaju odbojnost prema romskoj etničkoj skupini. Čak 37% učenika je odgovorilo da bi ih „izbacilo iz zemlje“. Zabrinjavajuć podatak, no istraživači govore da je nacionalna netrepeljivost u drugim gradovima, posebno u Zadru i Splitu, redovno viša za druge manjine, u odnosu na riječke srednjoškolce.

Turbo folk je splitski đir

Da Split prednjači po broju narodnjačkih klubova na obali i šire, nije novi podatak. Međutim, novost je da i vršnjaci u Puli i Rijeci žele bolju ponudu kada je o ovoj vrsti muzike riječ. S druge strane, u Zadru turbo folk (iliti balkan pop, kako su ga nazvali istraživači) nije općeprihvaćen i još uvijek nije stigao na velika vrata. Taj žanr se prema tamošnjim prilikama još uvijek posmatra kroz ideološke naočare, pa je njegova konzumacija često smještena na periferiju grada, a obavijest o slušanju se prenosi „od usta do usta“. Turbo folk je najneslušaniji u Šibeniku. Također, ispitane su i ostale muzičke preferencije srednjoškolaca, gdje je na samom vrhu popularnosti elektronska muzika, dok su najgore prošli heavy metal i punk. Još gore rezultate postigao je indie rock.

Cure su progresivnije

U istraživanju su, osim po tipu škole i regije, razlike testirane i s obzirom na spol. Razlike u postocima nisu značajne, ali ipak govore da su učenice općenito naprednije, češće posjećuju kazališta, muzeje i knjižnice, a rijeđe sportska događanja. Statistika kaže i da su gimnazijalke najširih shvatanja kada je u pitanju stav o seksualnim manjinama.

[pullquote class=”full”]Na pitanje iz publike o Thompsonu i rezultatu koji je postigao, sociolozi su kratko odgovorili: „Nismo ga imali u anketi!“

Kao razlog njegovog izostavljanja naveli su to da je Thompson kategorija za sebe, te ga nisu mogli staviti ni pod rock, ni pod domaću zabavnu muziku. „Ima to specifično ideološko i političko značenje, te bi kao segment možda bio opterećavajuć za daljnje analize.“[/pullquote]

 

Politički stav „ne zanima me“

Naši srednjoškolci su apolitični. Oko 70% ispitanika je zaokružilo „ne zanima me“ stav na anketi, a svega 12% ih se deklariralo kao ljevičari, dok je 18% izabralo desnu orijentaciju. Nepopularne nacionalne manjine poput Srba, Slovenaca i Bosanaca ovaj su put prošle znatno bolje od socijalno-etničke skupine arapskih izbjeglica. Pula i Rijeka i dalje stoje prve na braniku liberalizma i tolerancije, a što se tiče religioznosti, najveći postotak „uvjerenih vjernika“ je u Splitu, a najmanji u Puli.

Šibenik se ne uklapa u dalmatinsku klasiku

Treći dalmatinski grad se pokazao kao najveće iznenađenje ovog obimnog ispitivanja. Gotovo u svim segmentima odudara od svojih susjeda Zadra i Splita: u Šibeniku 37% učenika i učenica prihvaća homoseksualnost, a čak 21% se izjašnjava kao nereligiozno, što je više i od Rijeke. Šibenčani su nezadovoljni kulturnom ponudom, što dovodi do toga da izražavaju želju za napuštanjem grada, privremeno ili trajno. Rezultati su pokazali da oni učenici koji odlaze iz svog grada nakon srednjoškolskog obrazovanja, jesu upravo oni sa najviše potencijala. Sociolozi ipak podsjećaju na neke važne odlike Šibenika, koje nisu u dodiru sa Zadrom i Splitom, a to je, primjerice, nekadašnja pobjeda lijeve političke opcije u tom gradu, zatim veliki muzički festival Terraneo, a tek festival ljevice FALIŠ, koji bi, da se proba održati u Splitu, vjerovatno doveo do teških fizičkih incidenata, kako kaže dr. Krolo.

Kao vrlo važna stavka za razumijevanje ovih rezultata je i kulturni kapital roditelja, odnosno utjecaj roditelja na stvaranje navika u kulturnoj potrošnji. Čitanje, odlazak u kazalište, muzeje i slično, po svoj prilici se prenosi s koljena na koljeno. Djeca onih roditelja koji čitaju knjige, i sami više čitaju; muzički ukus roditelja u velikoj mjeri će odrediti i muzički ukus djece. Istraživanje je pokazalo da roditelji najviše idu u kino i čitaju knjige, a najmanje odlaze na koncerte klasične muzike i u kazalište.

Dva grada koja su dijametralno suprotna su Pula i Zadar, najviše zbog odnosa prema nezavisnoj kulturnoj sceni. Dok se u Puli ističe Društveni centar Rojc, kao jedinstveno mjesto na kojem obitavaju različite udruge i pojedinci koji nude šarolike kulturne i umjetničke sadržaje, u Zadru je svaki pokušaj uspostavljanja nezavisne kulturne scene ugušen.

Sociolozi Tonković, Krolo i Marcelić će u narednom periodu, poslije Pule i Rijeka, obići i ostale anketirane gradove, a što se tiče transparentnosti i dostupnosti ovih rezultata, iskazuju veliku želju za objavljivanjem adekvatne studije o kulturnim potrebama mladih u Hrvatskoj, što svakako ne ovisi samo o njima. Kulturnjaci se slažu da bi obilje rezultata trebalo biti što prije dostupno, ponajviše zbog kreiranja kulturne politike, kao i zbog svojevrsnog upoznavanja sa mladima i njihovim potrebama.

 

 

Fotografije: Tanja Kanazir