Iako u Europskoj uniji živi oko 50 milijuna pripadnika nacionalnih i jezičnih manjina, njihova prava još uvijek nisu regulirana na razini ove političke i ekonomske zajednice. Istovremeno, erozijom demokratskih načela diljem Europe, svjedočimo sve gorem položaju manjinskih skupina, ili barem stagnaciji pri unaprjeđenju njihovih prava, koja su uostalom bila i uvjet za svaku članicu prilikom priključivanja u blok.
Međutim, korak dalje u pokušaju nadograđivanja manjinskih prava dogodio se prošli tjedan, na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta, kada su eurozastupnici rezolucijom pozvali Europsku Komisiju da izradi pravne akte s ciljem zaštite kulturne i jezične raznolikosti u Europskoj uniji, na temelju prijedloga građanske inicijative poznate pod nazivom Minority SafePack Initiative – MSPI (Paket mjera za zaštitu manjina).
Manjine se asimiliraju i gube svoje jezike
U rezoluciji usvojenoj s 524 glasa za, 67 protiv i 103 suzdržana, Parlament ističe svoju podršku i napominje da se „nacionalne i jezične manjine u EU suočavaju s asimilacijom i gube svoje jezike, što rezultira jezičnim i kulturnim osiromašenjem Europe”.
Prošlotjedni događaj rezultat je dugotrajnog rada FUEN-a, unije europskih manjina, koja je koordinirala inicijativu. Inače, europske građanske inicijative, kakva je i MSPI, zamišljene su kao instrument demokratskog sudjelovanja samih građana u politikama EU.
Ako više od jednog milijuna građana, iz najmanje sedam država članica, podrži inicijativu, EU mora poduzeti određene mjere. MSPI je još 2018. godine skupila 1.123.422 potpisa europskih punoljetnih građanki i građana, nakon čega je pristupila daljnjoj proceduri.
Europska komisija, sada, nakon izglasane podrške Parlamenta, mora izraditi zakonske prijedloge u vezi s manjinskom inicijativom u roku od šest mjeseci ili navesti razloge zbog kojih to odbija.
Naši sugovornici, većinom aktivno uključeni u rad inicijative, izrazili su veliko zadovoljstvo nedavnim napretkom. Međutim, pored iščekivanja daljnjih poteza Komisije, ostaje vidjeti koliko su države članice doista spremne primijeniti ove zaključke i na koji način će se to odraziti na lokalne manjinske zajednice.
Norme i preporuke ne obavezuju
Angelika Mlinar, bivša slovenska eurozastupnica i potpredsjednica FUEN-a, potvrdila nam je da unutar Europske unije trenutno ne postoje značajne pravno obvezujuće odredbe o zaštiti nacionalnih manjina, ali i da bi se to trebalo ispraviti.
Iako Kopenhaški kriteriji, odnosno uvjeti za članstvo u Europskoj uniji, zahtijevaju od kandidata da imaju nacionalnu zaštitu svojih nacionalnih manjina, Mlinar ističe da „u primarnom zakonu EU-a ne postoje izravno izvršive pravne norme koje bi omogućile kolektivno pravo ili kolektivnu zaštitu građana Europske unije koji pripadaju autohtonim manjinama“.
Kako bi pitanja manjinskih prava trajno podigli na razinu Europske unije, predlažu usvajanje preporuke za poboljšanje zaštite i promicanje kulturne i jezične raznolikosti u Europskoj uniji usredotočujući se posebno na zaštitu korištenja regionalnih i manjinskih jezika u područjima javne uprave, javnih usluga, obrazovanja, kulture, sudstva, medija, zdravstva, trgovine i sl. No, predlažu i paket zakonodavnih akata iz različitih područja koja će biti od koristi nacionalnim manjinama u Europskoj uniji.
Bolji pristup fondovima
Na pitanje kako će uspjeh manjinske inicijative utjecati na poboljšanje položaja nacionalnih manjina na lokalnoj razini, Mlinar objašnjava da priliku za njih vidi u omogućavanju lakšeg pristupa EU fondovima. Primjerice, njihova ideja je da se nacionalne manjine i višejezičnost ugrade u ciljeve Europskog fonda za regionalni razvoj, što je jedan od glavnih fondova EU-a, a ima za cilj ojačati ekonomsku i socijalnu koheziju u Europskoj uniji ispravljanjem neravnoteže između njenih regija.
„To bi posebno dovelo do jačanja manjinskih regija, a također bi neizravno koristilo vlastima na lokalnoj razini”, kaže nam i dodaje da također pozivaju na promjenu i pojednostavljenje pristupa programima financiranja Europske unije „kako bi se malim manjinskim zajednicama omogućilo da se prijave za financiranje”.
Mlinar dodaje i da je u nekim najvažnijim programima obrazovanja i osposobljavanja koje financira EU, poput „Socratesa“ i „Leonarda“, samo oko 10 posto bilo posvećeno manjinskim jezicima.
„Stoga bi nova generacija programa trebala uključivati dio regionalnih, manjinskih i ugroženih jezika. Ovaj bi dio trebao imati niže pragove i pojednostavljene administrativne postupke prilagođene veličini bespovratnih sredstava, što će malim nevladinim organizacijama iz tih zajednica omogućiti da koriste ove načine financiranja, a da pritom, naravno, poštuju pravila o javnoj nabavi europskih institucija“, zaključuje.
Velike razlike unutar EU-a
Generalni sekretar Srpskog narodnog vijeća Saša Milošević rekao nam je da su s radošću i nestrpljenjem pratili događanja u Europskom parlamentu i da su i sami intenzivno sudjelovali u pripremama i provođenju inicijative.
Ta je inicijativa, kaže Milošević važna „doslovce za svaku europsku manjinu, jer nema zemlje bez većeg ili manjeg broja manjina“. Kako se u Europskoj uniji „jednostavno sve, doslovce sve, normira“, od kvalitete dizala, oznake za benzin pa do veličine pakiranja proizvoda, on smatra da se i prava manjina trebaju bolje regulirati.
„O jednoj tako važnoj i velikoj stvari, koja se tiče desetina milijuna ljudi, njihovih jezika, kultura, baštine, običaja, postoji jako malo – što pisanog zakona, što pisanih običaja, s velikim, prevelikim, razlikama u pojedinim europskim zemljama. Jednostavno se mora taj stupanj poštivanja manjinskih prava značajno povisiti“, kaže nam Milošević.
Kad se zemlje pridruže Europskoj uniji, opada razina njihove posvećenosti fundamentalnoj europskoj ideji, poštivanju ljudskih prava, odvojenosti pravosuđa od izvršne vlasti, slobodi medija, prava žena itd.
Jedan veliki problem Europske unije, prema Miloševiću, jest taj što nema nekih samoregulirajućih mehanizama, odnosno, kad se zemlje pridruže uniji, opada razina njihove posvećenosti fundamentalnoj europskoj ideji, poštivanju ljudskih prava, odvojenosti pravosuđa od izvršne vlasti, slobodi medija, prava žena i tako dalje, što Milošević ilustrira primjerom Poljske i Mađarske.
Napominje da se manjinska pitanja uvelike razlikuju od članice do članice, sa specifičnim situacijama kao što su primjerice problemi Turaka u Grčkoj, Katalonaca u Španjolskoj ili Bretonaca u Francuskoj.
Ustavni zakon o pravima manjina – mrtvo slovo na papiru
„Što se same Hrvatske tiče, godinama su poznate brojne slabosti našeg sistema zaštite i promocije ljudskih prava. Ono što tišti moju zajednicu, Srbe, to je već odavno zamrli povratak izbjeglica. Još uvijek vlada snažna diskriminacija, nema priznanja manjinskog srpskog doprinosa razvoju ovoga društva, postoje problemi s obrazovanjem na manjinskom jeziku, registracijom škola, diskriminacijom na poslu itd.“, objašnjava Milošević.
Prema izvještaju Kuće ljudskih prava Zagreb „Ljudska prava u Hrvatskoj: pregled stanja za 2019. godinu“, objavljenom u travnju ove godine, mnogi problemi manjinskih zajednica i dalje nisu bili riješeni.
„Ni u 2019. nije bilo značajnog napretka u provedbi Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, a njegova provedba otežana je uglavnom nepostojanjem odgovarajućih sankcija za nepridržavanje odredaba Zakona“, navodi se u izvještaju.
Isto tako, izvještaj kaže da iako su 21 općina i grad u Hrvatskoj zakonski obvezne službeno koristiti jezik i pismo srpske manjine, ta se obaveza praktički zanemaruje te da „u većini slučajeva na institucijama i na znakovima koji označavaju nazive naselja nema znakova na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu; ne postoje ni obrasci i materijali za javnu upravu na jeziku te manjine”.
Milošević također tvrdi da niz stvari koje se tiču obrazovanja, ne samo Srba, nego i Roma „jednostavno nisu ispunjene”, a da bi se to donošenjem nove europske regulative ili seta regulacija, moglo riješiti.
Bez podrške EU-a, neke će manjinske zajednice iščeznuti
Tanja Novotni Golubić, zamjenica župana iz redova pripadnika češke nacionalne manjine Bjelovarsko-bilogorske županije, uključila se u kampanju MSPI-ja i također je zadovoljna nedavnim uspjehom inicijative.
„Nažalost, bez financijske i političke podrške Europske unije, neke manjinske zajednice će iščeznuti te smatram da je krajnje vrijeme da Europska unija preuzme dio odgovornosti za njihovo očuvanje i njegovanje“, Novotni Golubić rekla je P-portalu.
Osobito joj je drago da je Hrvatska jedna od jedanaest zemalja u kojoj je prikupljen potreban broj potpisa, a napominje i da je inicijativom pred Europske institucije položen kristalno jasan zahtjev: „građani EU žele imati zakonodavni okvir za zaštitu prava manjina, jer žele vjerovati da u EU vrijedi njezin moto ‘Ujedinjeni u različitosti’“.
„Jednako kao i svim manjinskim zajednicama u Europi, i češkoj je manjini u Hrvatskoj stalo da EU poduzme konkretne i djelotvorne mjere u cilju zaštite identiteta, kulturnih i jezičnih prava pripadnika manjina kroz realizaciju prava na obrazovanje, privatnu i javnu uporabu manjinskog jezika bez diskriminacije, te promicanje politike nediskriminacije i borbe protiv govora mržnje“, nastavlja.
Od izazova s kojima se njena manjinska zajednica treba suočiti u samoj Hrvatskoj, izdvaja popis stanovništva koji se treba održati sljedeće godine, jer su manjinska prava češke zajednice vezana za broj deklariranih pripadnika manjine, pa joj je stalo „da se što više sunarodnjaka izjasne kao pripadnici češke manjine“.
„Kao i većina manjinskih zajednica, suočeni smo s asimilacijom, starenjem populacije i odljevom mozgova u veće gradove ili inozemstvo“, kaže i dodaje da je češka manjina načelno zadovoljna realizacijom svojih prava i svojim trenutnim statusom u Hrvatskoj.
„Stoga koristimo svaku priliku pozitivno promovirati mjesta u kojima žive Česi, te ih sukreirati kao tolerantne i miroljubive sredine u kojima se teži međusobnom poštovanju, razumijevanju i suradnji. Kao sredine u kojima mozaik kultura, jezika, religija, tradicija i povijesti predstavlja prednost i sačinjava raznoliku zajednicu građana ujedinjenih zajedničkim, temeljnim, ljudskim vrijednostima“, kaže Novotni Golubić.
Smatra da bi predložena zakonska rješenja Europske Unije svakako trebala donijeti veću i efikasniju zaštitu manjinskih prava. „Ukoliko ih EU donese, tada će ih države EU morati implementirati u svoje zakonodavstvo. Pritom ističem da konkretna primjena neće ugroziti postojeće razine manjinske zaštite u određenim državama“. napominje.
Ništa o nama – bez nas
Jedan od zahtjeva MSPI-ja je ravnopravnost za manjine bez državljanstva, što se najčešće odnosi na romsku zajednicu. Prije dvije godine, Savez Roma u Republici Hrvatskoj „KALI SARA“ skupio je 651 potpis kojim su podržali Minority SafePack inicijativu, i na taj način se zauzeo za donošenje konkretnih mjera za osiguranje opstanka jezičnih i nacionalnih manjina unutar EU-a.
Izvještaj Kuće ljudski prava kaže i da se pripadnici romske nacionalne manjine također „suočavaju s brojnim preprekama u ostvarivanju svojih prava, posebice u zapošljavanju i pristupu socijalnim uslugama, a mnogi Romi i dalje žive u neadekvatnim životnim uvjetima“.
Za razliku od naših prethodnih sugovornika, Benjamin Ignac, znanstvenik pri berlinskom Uredu za romske inicijative Zaklade Otvoreno društvo, nije bio uključen u MSPI, ali kako se već dulje vrijeme bavi pravima Roma, a dio je svog djetinjstva i mladosti proveo u Međimurju, regiji u kojoj živi gotovo pola romske populacije u Hrvatskoj, odlučili smo ga pitati za mišljenje.
Ignac misli da bi MSPI, kao inicijativa koju provode građani s ciljem izravnog utjecaja na politike EU-a, mogla biti dobra prilika „za zastupanje interesa i prava Roma, koji se često previđaju u državama članicama“.
„Ono što je još važno razmotriti je to u kolikoj mjeri će zapravo ta skupina građana predstavljati specifične zahtjeve različitih romskih zajednica u Europi,” kaže nam Ignac koji se uz to pita koliko je Roma ili članova marginaliziranih etničkih manjina dio same inicijative i koliko je romskih glasova sudjelovalo u stvaranju iste.
„Siguran sam da su dali sve od sebe, ali mrzim biti onaj Rom koji kaže ‘Ništa o nama – bez nas’. Ali ipak, to je manjinska inicijativa koju su kreirali građani EU-a, a Romi su najveća i najdiskriminiranija manjina u Europi, pa bi se to definitivno trebalo odraziti u inicijativi“.
Zemlje članice EU pokazuju veliku zainteresiranost za manjinske probleme, ali kad se govori o pravima pripadnika vlastitog naroda u drugim državama
Ne trebamo, geografski, daleko odmaknuti da bismo zaključili da su romska prava ugrožena i izvan Hrvatske. U susjednoj Mađarskoj, na koju su inače uprte oči širom Europe zbog srozavanja zaštite ljudskih prava, Romi žive u siromaštvu, trpe predrasude u školama i na radnim mjestima, izloženi su zastrašivanju i nasilju krajnje desnice.
S druge strane, iz iste te Mađarske dolazi i najveći broj, čak 643,791, skupljenih potpisa, kao i podrška od samog premijera Viktora Orbana spomenutoj manjinskoj inicijativi. Ona je samo jedna od EU članica koje pokazuju veliku zainteresiranost za manjinske probleme, barem kad se govori o pravima pripadnika vlastitog naroda u drugim državama. Pitanje koje ostaje, kako za Mađarsku, tako i ostale, je koliko će doista biti posvećeni zaštiti nacionalnih manjina u „vlastitom dvorištu“.
Ovdje možete poslušati ovaj članak:
