Da li je šutnja zaista zlato? Da li šutnja doista znači odobravanje? Kada je u pitanju Hrvatska, HTV i, čini se, općeprihvaćen stav u ovoj državi, onda bi se na postavljena pitanja moglo i pozitivno odgovoriti. Na sreću, s time se baš ne bi složili svi, pa makar ne bi manji dio šutljivog stanovništva. Gromoglasna desnica upravo ide tim putem – normalni šute, a desničari galame, uz svesrdnu pomoć medija i, što je najžalosnije, javnih medija koje financiraju svi građani i koji bi trebali izražavati stavove svih dijelova društva, a ne samo ekstremne desnice. Kao i u mnogim slučajevima do sada, desnica ide na iscrpljivanje normalnih ljudi, upornim ponavljanjem gluposti normalne želi obeshrabriti da interveniraju na niz gluposti i laži koje im i javni mediji serviraju, po principu: eto, neka pričaju, već nam je dosta to opovrgavati, a takav stav kod mladih dovodi do toga da im desne ideje postaju „normalne“.

HTV-ov TV kalendar upravo je upregnut u ta desničarska kola koja šire laži i neistine. Za njih je Jure Boban, podsjetimo se, bio dvojbena ličnost hrvatske povijesti: za neke zločinac, a za neke heroj. No, činjenice su sasvim jasne. Oni izjednačavaju Jasenovac i Bleiburg zanemarujući uzrok i posljedicu, za njih je Tito problematična ličnost i zločinac, za njih je ubojstvo zagrebačke familije Zec medijski prenapuhan događaj, za njih su partizani zapravo četnici. Slično je bilo u toj emisiji i u petak, 10. januara ove godine. Prvi prilog je govorio o tzv. tršćanskoj krizi, zoni A i zoni B, 1952./53., eventualnom mogućem sukobu jugoslavenskih partizana i saveznika, iako su partizani prvi ušli u Trst. No, vrhunac laži i licemjerja je bila tvrdnja da je Kraljevina Jugoslavija talijanskim fašistima predala Istru, Hrvatsko primorje, otoke i Zadar. Međimurje nije bilo tom prilikom spomenuto. No, istina je sasvim suprotna. Te krajeve je fašističkoj Italiji i Mađarskoj, kako bi od njih dobili priznanje, poklonio Ante Pavelić, a ne Kraljevina Jugoslavija. Sve je to u skladu s onim da sto puta izrečena laž postaje istina. I kako sada djeci objasniti da je to laž, i to u vrijeme kada je zaustavljena kurikularna reforma Borisa Jokića, kada se ukidaju određeni studiji, kada se na društvenim mrežama bez ikakve recenzije plasira koješta i kada je ministar znanosti optužen za prepisivanje, što nedvosmisleno i drugima daje pravo da falsificiraju nauku. Quo vadis Croatia?