Sredinom tridesetih godina prošlog vijeka Vladan Desnica u eseju o srpskom književniku Mirku Koroliji u Magazinu Sjeverne Dalmacije piše da Dalmacija u sebi obuhvata i sjedinjuje razlike koje su nastale „pod djelovanjem posebnih prirodnih uslova i različitih istorijskih udesa“. U toj zemlji razlika, dalje piše Desnica, raste oleandar i grab, u primorju „u maestralu leprša dašak romanskog duha“, a „po zaleđu u buri struji duboko rasni narodni život“. U toj Dalmaciji uz velebne katedrale postoje i osamljeni manastiri „u kojima tinja duh srednjevjekovne srpske manastirske obrazovanosti, u kojima caruje kruta bizantinska ikona i u kojima se čuvaju zavjeti Nemanjića“. U toj zemlji pored raspjevanog trubadura postoji i nepoznati kaluđer ljetopisac koji u samoći svoje kelije čezne za besmrtnim Bogom i koji iz te pozicije opisuje i razumijeva svijet kontradiktornosti i prolaznosti oko sebe. Nigdje kao kod Desnice i nigdje kao u Dalmaciji ova dva svijeta nisu tako jasno razdvojena u svojoj ljepoti, pravilima i vrijednostima, ali i isto tako povezana i uslovljena, različita i isprepletena.
U jednom svijetu lelujave izmaglice svih mogućnosti života koje pruža sofisticirana kultura i umjetnost u beskrajnim pjesničkim nijansama i užicima, šarolikost boja iznenadnih praskozorja i očekivanih sutona, moć tehnike i racionalnosti, a u drugom askeza, selidbe, nestalnost, materijalno siromaštvo, pretjerivanje u emocijama i strastima i nedostatak suptilne izražajnosti zbog permanentne egzistencijalne ugroženosti, sputavanja i iskorištavanja. Iz svijeta bure, zakržljalog graba i sinjeg kamena mnogo se bježalo u svijet blagog maestrala i cvjetnog oleandra. Mnogima je, nažalost, zbog nespremnosti na odlazak, zbog odricanja od identiteta, zbog nužnog i mučnog prilagođavanja novoj sredini cvjetni oleandar postao gorak. Rijetko se vraćalo, istina, ponekad zbog nostalgije ili nesnalaženja. Rijetki su u ovom svijetu pronalazili inspiraciju za uzvišenija djela, ali su svi u sebi nosili čvrstinu, istrajnost i inteligenciju, čega najčešće nisu bili ni svjesni. Ostavljala se kuća i zavičaj zbog boljeg života ili često kako bi se samo spasio goli život. Odlazilo se stihijski, pod pritiskom, a rijetko su se nudili poticaji za ostanak i dugoročni opstanak, a još manje sućut i razumijevanje. Kao rezultat istorijske drame, nepoznavanja i nerazumijevanja, danas je taj svijet kržljavog graba i bjesomučne bure raseljen po cijeloj kugli zemaljskoj, nostalgičan, iskorijenjen, radikaliziran… Suvišan i neuklopljiv. Ova slika dalmatinskih svjetova razlila se po svim krajiškim područjima kao suština i egzemplar.
Srpsko privredno društvo Privrednik jedna je od rijetkih srpskih institucija u Hrvatskoj koja je još krajem 19. vijeka prepoznala vrijednosti i potencijale ovoga svijeta na rubu, krajiškog, svijeta na granici, toga svijeta talenta, otpornosti, čvrstoće, bistrine, okretnosti i snalažljivosti, svijeta siromaštva, toga svijeta čiju su prirodu formirali bura i grab. Svojevremeno pomažući da se omladina s tog područja obuči za različite zanate i trgovinu, a danas stipendiranjem talentiranih učenika i studenata kako bi se ti krajevi u privrednom i kulturnom pogledu uzdignuli i da bi taj potencijal bio na korist široj zajednici i društvu općenito, Srpsko privredno društvo Privrednik dalo je nemjerljiv doprinos povezivanju ovih svjetova. Osim konkretnim socijalno-humanitarnim angažmanom, Društvo je mnogo ulagalo i u medijsku aktivnost kako bi se otkrili i prezentirali potencijali ovoga zapuštenog, zanemarenog i nepoznatog svijeta.
Ove godine, 1. oktobra, navršava se punih 125 godina od kada je pokrenut list Privrednik u Zagrebu, najprije kao glasilo Saveza srpskih zemljoradničkih zadruga, a od 1905. godine on postaje list Srpskog privrednog društva Privrednik. Kroz sve vrijeme svog postojanja do 1941. godine, ovaj list otkrivao je taj nepoznati svijet, njegove potencijale i mogućnosti u kulturnom i privrednom smislu, ukazivao je na neiscrpnu narodnu snagu toka kraja. Do 1914. godine izlazi dva puta nedjeljno, a od 1922. godine jedanput nedjeljno. Od 1924. godine sjedište redakcije preseljava se u Beograd, gdje nastavlja izlaziti jedanput nedjeljno. Jedno vrijeme je imao čak 17.000 pretplatnika, što je i za današnje prilike respektabilno.
List Privrednik ponovo počinje izlaziti u Zagrebu krajem 2007. godine i ispred vas se, poštovani čitaoci, nalazi dvjestoti broj. Krajem decembra navršit će se punih 16 godina od prvog broja obnovljenog lista Privrednik koji sada izlazi dva puta mjesečno. Srpsko privredno društvo Privrednik od 2014. godine izdaje i svoj P-portal, a od prošle godine pokrenulo je i prvi srpski internet radio u Hrvatskoj. Zbog, nažalost, nedovoljnog i površnog bavljenja tzv. srpskim temama, i zbog toga što su one sužene na folklor i u najboljem slučaju tradiciju, Srpsko privredno društvo Privrednik sve se više angažira i djeluje na medijskom polju. Zato su u našem medijskom fokusu kulturni i privredni doprinosi Srba hrvatskom društvu, mostovi razumijevanja i suradnje s drugima i različitima, identitetske teme (jezik, pismo, vjera), ponos i dostojanstvo življenja i čuvanja vlastitog identiteta, ukazivanje da na lokalnoj i općedruštvenoj razini možemo biti više (su)kreatori zajedničke budućnosti, a sve u cilju kako naš oleandar ne bi ostao samo gorak, već da doprinesemo povezivanju svjetova.
