U jeku političkih prepirki i međusobnih optužbi zvaničnika Srbije i Hrvatske pred 21. godišnjicu akcije Oluja, pojavila se i jedna potpuno drugačija poruka koju su odaslali upravo oni koji još jedini mogu biti inicijatori i nositelji pomirenja i suživota – mladi. Oni mladi kojima je stalo do pravde i onda kada to možda nije popularno i podobno. U želji da pokaže i lice Hrvatske koja izražava solidarnost sa žrtvama, Inicijativa mladih za ljudska prava iz Hrvatske pozvala je građane da potpišu online peticiju kojom će zvanično izvinjenje biti upućeno svima onima koji su tokom i nakon Oluje izgubili bližnje, koji su opljačkani, protjerani i koji se u Hrvatsku ne mogu vratiti. Dvadeset jednu godinu kasnije, ovi ljudi su dočekali prvo – izvinite.
Kako država nije odgovorila na zločine u skladu sa principima pravde, ova nevladina organizacija preuzela je na sebe dio posla koji bi trebalo da obavljaju nadležne institucije. Tako su u sklopu svojih aktivnosti prije nekoliko godina na izlasku iz Knina postavili spomen ploču kojom su se željeli izviniti građanima u ime Vlade RH, kad ona već to nije učinila. Ploča je uklonjena istog dana. Prošle godine su poslali apel predsjednici i premijeru da napokon upute službeno izvinjenje svim građanima koji su od 5. 8. 1995. ili protjerani ili ubijeni, obiteljima žrtava ili onima koji su se pokušali vratiti, ali su službene institucije onemogućile taj povratak. Nije bilo nikakve reakcije. Stoga su ove godine odlučili pokrenuti peticiju i prikupljene potpise poslati predsjednici i Vladi kao glas onih građana koji se kritički odnose prema situaciji.
Kampanju su pokrenuli svjesni aktuelnih prilika u društvu i svjesni toga da ona ipak neće imati veliki odaziv i da će većinom izazvati negativne komentare.
– Iako mi ne dovodimo u pitanje potrebu za provođenjem akcije Oluja, ubojstva civila koja su se dogodila za vrijeme i nakon te operacije za svaku su osudu i svi ljudi koji su to prošli zaslužuju ispriku. Inicijativa mladih za ljudska prava od samog osnutka pokreće „hrabre“ kampanje, svjesna implikacija koje će imati, ali u velikoj nadi da će donijeti promjene, ako ne one u svijesti građana, barem u medijskom prostoru i da će se o tim stvarima napokon početi razgovarati u javnosti u RH – govori za P-portal Joco Glavaš, Koordinator Programa tranzicijske pravde u Inicijativi mladih za ljudska prava (YIHR).
Pored online peticije koja će se moći potpisati do 5. avgusta, u okviru kampanje su postavljena i tri bilborda u Zagrebu koji svaki na svoj način provociraju i kritiziraju različite vidove šovinizma. Planirano je i da se u Kninu, za vreme obilježavanja godišnjice akcije Oluja, također prikupljaju potpisi, međutim, na molbu za dodjeljivanje javnog prostora nije im odgovoreno, barem ne u dogledno vrijeme.
Aktivisti Inicijative posebno ukazuju na zabrinjavajuće slabu informiranost madih kad su u pitanju sva zbivanja u vezi s Olujom.
– Mladi u Hrvatskoj obilježavaju Oluju na jednak način kao što je obilježavaju njihovi roditelji. Isključivo trijumfalistički, bez ikakvog obzira prema drugoj strani, prema žrtvama, majkama koje jednako pate bez obzira s koje su strane. Dodatno zabrinjava što se mladi po uzoru na političare, profesore i roditelje vrlo često pozivaju na presudu Međunarodnog suda i u svojim argumentima ističu da je Hrvatska od strane ICTY oslobođena optužbi. Ono što mi uporno pokušavamo objasniti jeste da, iako je Hrvatska oslobođena optužbi od oba suda, u oslobađajućim presudama Gotovini, Čermaku i Markaču i odbačenoj tužbi Srbije ispred Međunarodnog suda pravde stoji da je Hrvatska strana čak i priželjkivala te zločine. Citiram: “Pravo Hrvatske da reintegrira Krajinu u svoje međunarodno priznate granice nije sporno, ali imala je još jedan cilj, a to je da se srpsko stanovništvo protjera i da se njihov povratak zauvijek spriječi” – to je uvodna riječ na suđenju generalima. To što je riječ o oslobađajućoj presudi ne znači da su se magično izbrisale žrtve, da se nisu ni dogodile – poručuje Glavaš.
Svjesni ove nedovoljne informiranosti, u Inicijativi intenzivno rade na edukaciji mladih, prvenstveno iz ratom pogođenih područja. Kampanje poput ove trenutno aktualne, koje na svojevrstan način izazivaju i šok, zbog nedostatka kapaciteta i sredstava samo se rijetko organiziraju, ali su zato različita predavanja redovna aktivnost ove skupine.
– Prošle godine smo u suradnji s Haaškim sudom radili predavanja u dvadesetak srednjih škola u Zagrebu, Osijeku, Vukovaru, Belom Manastiru, Đakovu, Gospiću, Dubrovniku… Riječ je bila o nasljeđu Haaškog suda u kojima su mladi saznali što je taj sud nama donio, kako funkcionira, što će biti nakon njegovog zatvaranja, kakve su bile presude itd. Isto tako surađujemo s brojnim organizacijama iz Hrvatske i regije, kad god se ukaže prilika organiziramo predavanja o suočavanju s prošlošću, o raspadu Jugoslavije i slično. Pretprošle smo godine okupili mlade iz Hrvatske i Srbije i pružili im neko generalno znanje o tome što se tada događalo prema kojemu oni mogu dalje istraživati i upoznati se s temom – ističe Glavaš.
[pullquote class=”full”]Sestrinske organizacije Inicijative mladih za ljudska prava postoje u još četiri grada u regiji – u Sarajevu, Podgorici, Prištini i Beogradu. Iako nisu umrežene, iz Inicijative ne isključuju ni tu mogućnost.
– Trenutno postoji vrlo jaka suradnja po pitanjima razmjene mladih, memorijalizacije, pravde, pitanjima suočavanja s prošlošću i svih stvari koje bi trebale činiti države, ali ne čine već dvadesetak godina. Mi preuzimamo to na sebe dok se države ne počnu time baviti – ističe Glavaš.[/pullquote]
Teret prošlosti je, nažalost, nametnut i onima koji to nikako ne zaslužuju i ne treba da ga nose – poslijeratnim generacijama. Stoga u Inicijativi posebnu pažnju posvećuju upravo mladima iz miješanih zajednica.
– Na predavanja nam dolaze i Hrvati i Srbi i stupanj opterećenosti je jednak. Srbi najčešće ističu NDH, događanja u proljeće ’91 u Vukovaru, ističu ubojstva Srba u Sisku, Gospiću, Pakračku poljanu, Loru te Oluju i sva ona mjesta koja nisu istražena i gdje zločini nisu procesuirani. Vukovar i Gospić na primjer, u kojima je Tomislav Merčep odigrao ključnu ulogu i nije procesuiran. Hrvati pak ističu Vukovar 18.11.1991., Škabrnju, Dubrovnik i sva ona mjesta pogođena ratnim dešavanjima – otkriva Glavaš.
Usprkos tome što nije uloženo mnogo sredstava u samu promociju ove akcije, usprkos svim negativnim komentarima, medijima koji nisu svi bili vjerodostojni i koji su kampanju stavljali većinom u negativni kontekst, ono malo pozitivnih reakcija i komentara, većinom od udruženja žrtava i građana koji su Oluju osjetili na vlastitoj koži, ali i od građana iz redova većinskog naroda koji još uvek imaju sposobnost empatije, potvrđuju da je ovo humana i hvalevrijedna akcija.
– Posebno nas je ohrabrio komentar jedne žene koja je rekla da je svjesna da se njenim potpisom neće mnogo toga napraviti, ali ako je taj potpis dovoljan da se obriše samo jedna suza osobe koja je proživjela Oluju, jako puno je napravila. Ti komentari daju snagu i potvrđuju da radimo dobru stvar – zaključuje Glavaš.
[pullquote class=”full”]
Iz online peticije:
Želimo da ova isprika služi i kao apel političkim dužnosnicima i političarima u Hrvatskoj da priznaju odgovornost i učine sve kako bi se pronašli i identificirali nestali, kako bi se omogućio povratak izbjeglicama, omogućio dostojan život onima koji su se vratili i kako bi odgovorni za zločine bili osuđeni. Pozivamo ih da se, paralelno sa proslavom vojne pobjede, pridruže komemoracijama za sve žrtve zločina tijekom i nakon operacije ‘Oluja’.
Ovom isprikom želimo pridonijeti izgradnji drugačije Hrvatske. Želimo da Hrvatska bude zajednica temeljena na vladavini prava, pravnoj sigurnosti, istini, jednakosti, demokraciji i ljudskim pravima. Želimo da Hrvatska bude društvo pomirenja koje se ne boji svoje prošlosti, već iz nje uči lekcije za budućnost.
[/pullquote]
