Prošlo je sedamdeset i šest godina otkako je na ovim našim prostorima započela antifašistička oružana borba, a sedamdeset dvije otkako je završio Drugi svjetski rat u kojem je Hrvatska zahvaljujući toj borbi bila na pobjedničkoj strani. Hrvatska, koja je tada bila u sastavu Jugoslavije, predvođena Josipom Brozom Titom, imala je najmasovniji antifašistički pokret na ovim prostorima. Po Ustavu, suvremena država Hrvatska počiva, između ostalog, na antifašističkim temeljima. No u posljednjih dvadesetak godina primjetno je jačanje revizionističkih težnji od strane onih koji žele promijeniti povijest. To se također vidi i po promjenama imena ulica i trgova koji su nosili nazive po događajima i ljudima povezanima s Narodnooslobodilačkom borbom. Hrvoje Klasić, povjesničar i profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na tu temu je izjavio: “Kod nas se često govori ili antifašizam ili fašizam, ja bih rekao da je kod nas nešto između, kod nas je na snazi anti-antifašizam.”
Pitanje je imaju li mladi priliku u obrazovnom sustavu naučiti što je to antifašizam. Klasić smatra da imaju, ali također ističe da je u društvu u kojem živimo podjednako bitan utjecaj različitih faktora. “Tu jesu važni nastavnici, ali i svi oni iz javnog života. Danas živimo u svijetu šoubiznisa u kojem se svi ‘razumiju’ u sve i svi se miješaju u sve, tako da nije neobično da glumci, pjevači i sportaši daju svoja mišljenja, koja su često utjecajna, o različitim temama od povijesti do ekonomije. Nastavnici jesu bitni, pogotovo ako su oni nedvosmisleni u nečemu, onda to svakako ima određenu težinu, a ako imaju neke dileme i unose neke nedoumice i ako se još živi u obitelji u kojoj se neke vrijednosti ne poštuju, a posebno još ako slušate neke pjevače, onda to sve skupa može biti vrlo loše.”
U Dalmaciji, regiji koja je imala posebno snažan antifašistički pokret, situacija je danas prilično drugačija, što ističe i povjesničar i predsjednik Nove ljevice Dragan Markovina, koji kaže kako nigdje u svijetu ne postoji takvo gaženje obiteljske memorije kao u Dalmaciji. “Mladi su tamo izrazito klerikalno desno orijentirani ili su apolitični. Tome se zapravo ne treba čuditi jer su oni odrasli i formirani na razne načine u današnjoj Hrvatskoj koja je bazično nacionalistička, desna i klerikalna. S jedne strane imate HDZ, televiziju, crkvu koja je nekad blaže, nekad više nacionalistički nastrojena, a s druge strane imate nekoliko nezavisnih medija, pojedinaca, intelektualaca, pisaca i, prije nego što smo se mi oformili, SDP koji je jedini imao kapaciteta raditi nešto u kontra smjeru, a nije radio ništa”, ističe Markovina.
Osim Nove ljevice, po pitanju antifašizma nedvosmisleni su i u Radničkoj fronti, a njihov član Mate Kapović naglašava kako se antifašizam mora zagovarati i onda kada to nije baš popularno. Kapović kaže kako je mladih čak približno 40 posto među članovima Radničke fronte i dodaje: “Zanimljivo je da su mladi često, bar oni koji nama prilaze, dosta nabrijani po tom pitanju. Neki stariji su više realpolitički nastrojeni, dok su mladi često radikalniji.”
Klasić kaže kako njegovi studenti povijesti antifašizam uglavnom vežu uz borbu protiv fašizma, ali fašizma u povijesnom kontekstu, od 1930-ih godina do kraja Drugog svjetskog rata. Pitanje je što bi onda danas, za sve one koji su se rodili nakon tog rata, trebao značiti antifašizam. “Da bismo rekli što je antifašizam, najprije trebamo definirati pojam fašizma. To su svakako teror, ukidanje ljudskih prava, masovni zločini, masovna ubojstva, rasizam i ekstremni nacionalizam. Antifašizam bi onda trebao biti ravnopravnost i među nacijama i među vjerama, među spolovima i među različitim profesijama, ali onda je to na neki način i društvo nenasilja, tolerancije, solidarnosti prema drugačijima, posebno prema slabijima”, objašnjava Klasić.
Ni premijer ni predsjednica države nisu došli na službenu proslavu Dana antifašističke borbe u Brezovici, što pokazuje njihov odnos prema toj borbi i antifašizmu općenito. Srpsko narodno vijeće i Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske organiziraju razne komemoracije na kojima se odaje počast žrtvama fašizma, a rijetko se tko od visokih političkih dužnosnika pojavi na tim komemoracijama. Zahvaljujući takvoj političkoj atmosferi broj mladih koji dođu odati počast poginulim borcima protiv fašizma, civilima i djeci je zanemariv.
Osim službene proslave u Brezovici, Antifašistička liga, uz potporu još nekih organizacija i javnih osoba, organizirala je proslavu ovogodišnjeg Dana antifašističke borbe na Trgu maršala Tita u Zagrebu, gdje se iz svakog govora moglo čuti o važnosti antifašističkog pokreta. Trg maršala Tita, kao mjesto okupljanja, nije slučajno odabran. Naime, pod naletom revizionizma predloženo je, a nakon prosvjeda, nažalost, i prihvaćeno da se promijeni ime trga. Pod sloganom “Trg je naš” taj dan se, uz proslavu Dana antifašističke borbe, branilo i ime Trga maršala Tita. Mladih na proslavi je bilo nešto više nego na komemoracijama, ali u prosjeku ih je bilo puno manje od onih srednje i starije dobi.
Mate Kapović smatra kako ideja za preimenovanjem Trga maršala Tita nije direktan napad na Tita kao povijesnu osobu nego simbolički napad na antifašizam. “To nije rasprava o prošlosti, to je rasprava o sadašnjosti, odnosno o tome kakvu budućnost želimo imati”, dodaje Kapović. Markovina kaže kako su mladi danas skloniji revizionističkim tezama nego antifašističkim vrijednostima, većina ih ne promišlja kritički o onome što im govore stariji te dodaje kako današnjim generacijama nedostaje element pobune.
Upravo na tim mladim generacijama ostaje antifašizam i od njih se očekuje da u ovakvom društvu nastave promicati njegove vrijednosti. Markovina ne sumnja da će antifašizam opstati jer je ostao u jednom dijelu scene i memorije, ali upozorava: “Sve je stvar političke borbe. Sada predstoji ljevici ili nekim građanskim liberalnim snagama da osmisle način otpora, da omasove podršku. To nije lako, ali nije nemoguće jer pola ljudi ne glasa, ali mogu pretpostaviti da je polovica tih ljudi ipak sklonija ljevici nego desnici.” A na pitanje kako mlade zainteresirati za to, odgovara: “Teško, jako teško. Mora im to biti seksi, ne znam koji bih drugi izraz upotrijebio. Moraju se osjećati moćno dok sudjeluju u tome.”
Naslovna fotografija: Mio Vesović
