Promocija knjige „Zagreb i ja se volimo javno“ mitropolita zagrebačko-ljubljanskog Porfirija (Perića) održana je u četvrtak, 29. juna, u 19 sati u Novinarskom domu u Zagrebu. O knjizi su osim samog autora govorili Čedomir Višnjić, urednik u Prosvjeti, Saša Kosanović, novinar Novosti, teologinja i spisateljica Jadranka Brnčić, novinar i kolumnist Večernjeg lista Branimir Pofuk, teolog i publicist Peter Kuzmič, predsjednik SNV-a i saborski zastupnik, a sada i novi predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac te bivši predsjednik Republike i predsjednik stranke Naprijed, Hrvatska!, profesor pravnog fakulteta Ivo Josipović. Razgovor sam imao čast moderirati ja.

Knjiga mitropolita zagrebačko-ljubljanskog Porfirija sadrži njegove odabrane intervjue, od kako je izabran za novog mitropolita zagrebačko-ljubljanskog u julu 2014. godine (bit će tome tri godine 13. jula), a koje je davao za Politiku i RTS, Jutarnji i Večernji list, tjednik Novosti te za HRT, Radio Sloveniju, Radio Televiziju Republike Srpske itd.

Novinarima je mnogo puta odgovarao na pitanja o ćirilici povodom razbijanja tabli u Vukovaru, o položaju Srba u Hrvatskoj, kanonizaciji Alojzija Stepinca, odnosima s hrvatskim biskupima, prijedlozima da Slovenija bude posebna eparhija. Također, govorio je i o srdačnom prijemu na koji je naišao kod mnogih državnih zvaničnika, ali i o strahu koji vjernici SPC-a u Hrvatskoj osjećaju, a zbog kojeg neki i ne idu u crkvu.

Iz Zagreba je upućivao božićne i vaskršnje poslanice, ali i saopštenja za javnost koja su bila odgovor na neke nemile događaje. Osudio je paljenje hrvatske zastave u Beogradu od strane Vojislava Šešelja, a reagirao je i na govor mržnje voditelja lokalne televizije Z1 Marka Juriča da u pravoslavnoj crkvi na Cvjetnom trgu stoluju „četnički vikari“, zbog čega je ta televizija ugašena na tri dana, a Jurič izbačen iz iste.

[pullquote]Pozdravljajući „sve građane Hrvatske i Slovenije – pravoslavne, katolike i svih drugih vjeroispovijesti, ali i agnostike ili ateiste“, mitropolit Porfirije je kazao: „Dolazim otvorena srca, nastojeći primijeniti tri načela – dijalog, praštanje i pomirenje, uz poruke da moramo prihvatiti jedni druge onakvima kakvi jesmo.“[/pullquote]

Ono što ohrabruje je da je vladika pokazao da nije izgovorio prazne riječi. Stav kojim je vladika Porfirije započeo svoju službu: „Naglašavam, ne postoji alternativa – moramo učiniti sve da prihvatimo jedni druge onakvima kakvi jesmo“, ostao je konstanta njegovog djelovanja. Pozdravljajući „sve građane Hrvatske i Slovenije – pravoslavne, katolike i svih drugih vjeroispovijesti, ali i agnostike ili ateiste“, mitropolit Porfirije je kazao: „Dolazim otvorena srca, nastojeći primijeniti tri načela – dijalog, praštanje i pomirenje, uz poruke da moramo prihvatiti jedni druge onakvima kakvi jesmo.“

Rekao je da mu je njegov prethodnik, vladika Jovan, ostavio „dragocjeno naslijeđe sijući evanđeosko sjeme u desetljećima koja nisu bila nimalo laka te da nije za sobom zatvorio nijedna vrata.“
Pitali smo se hoće li moći otvoriti okorjela srca subraće u hrvatskom episkopatu, pa čak i srce čovjeka zatamnjene duše kakvim se pokazao biskup Vlado Košić? To mu je ostao neostvareni zadatak. Ali ne treba gubiti nadu. Porfirije ima silnu energiju i snagu duha.

„Iskreno ću raditi na dijalogu sa svim dobronamjernim ljudima u Hrvatskoj, ali u prvom redu ću, razumljivo, voditi brigu za povjerene mi pravoslavne kršćane u Eparhiji zagrebačko-ljubljanskoj. Njih pozdravljam Kristovim riječima: ‘Što je ljudima nemoguće, Bogu je moguće’, a u isto vrijeme, riječima premudrog Salomona: ‘Bolje susjed blizu, nego brat daleko’“, rekao je vladika Porfirije.

Meni se čini da je samo svojom pojavom vladika Porfirije svladavao podmetanja i grubosti. Ako se ljudi prepoznaju po djelima, ona nam govore da nam je došao izvanredan čovjek vrlo širokih pogleda.

Mitropolit zagrebačko-ljubljanski dr. Porfirije Perić, podsjetimo, rođen je 1961. u Bečeju. Osnovnu školu je završio u Čurugu, gimnaziju u Novom Sadu, diplomirao je na Pravoslavnom bogoslovnom fakultetu u Beogradu 1986. godine, a zamonašio se godinu dana ranije. Na postdiplomskom studiju u Ateni bio je od 1986. do 1990. kad je postavljen za igumana manastira Kovilj kod Novog Sada, koji od tada postaje duhovna matica mnogim mladim ljudima, intelektualcima, ali i umjetnicima, glumcima i rock glazbenicima.

Kao iguman manastira posebno je bio angažiran u liječenju bolesti ovisnosti, a 2005. godine utemeljio je terapijsku zajednicu „Zemlja živih“, koja je priznata kao najuspješniji projekt za liječenje ovisnosti o drogama i danas, pod vodstvom vladike Porfirija, ima više od stotinu štićenika u kampovima širom Srbije.

Sabor SPC izabrao ga je 1999. za episkopa jegarskog, vikara Eparhije bačke, a doktorirao je 2004. na Bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Ateni. Na Bogoslovnom fakultetu u Beogradu predavač je na katedri Pastoralne psihologije; njegova predavanja posjećuju i studenti drugih fakulteta, a suosnivač je građanske udruge koja se bavila resocijalizacijom žrtava destruktivnih vjerskih sekti i kultova.

Episkop Porfirije istodobno je i predsjednik Upravnog odbora humanitarne zaklade „Privrednik“ u Novom Sadu koja stipendira talentirane, a siromašne učenike i studente.

[pullquote]Jako se radujem zbog prijateljevanja s vladikom jer sam Hrvat, a imam brata Srbina, pastira kojem mogu otvoriti dušu. Drugima ne mogu tako lako. Porfiriju je stalo do žrtava i do siromaha. A ja sam njima suputnik. Pa je naše prijateljstvo temeljeno na vrlo solidnim pretpostavkama: na Evanđelju Isusa Krista.[/pullquote]

Skupština Srbije ga je, kao predstavnika svih crkava i vjerskih zajednica, 2005. godine izabrala za člana Vijeća Republičke radiodifuzne agencije (RRA), neovisnog tijela s javnim ovlastima u reguliranju radiodifuzne politike u Srbiji. Vijeće RRA ga je za svog predsjednika izabralo 2008. godine. Od dolaska vladike Porfirija na to mjesto u radiodifuznom spektru Srbije čuju se i pravoslavne radijske postaje te katolički Radio Marija, a potaknuo je i pokretanje niza radijskih i televizijskih emisija koje se bave religijskim temama.

Dakle, jako dobro poznaje jezik medija i pokazao je da poštuje i cijeni našu novinarsku profesiju. Vjerujem kako tek možemo očekivati još konkretnije poteze na tom polju njegova pastoralnog rada u Hrvatskoj. Svojim je ne samo duhovnim već i bogatim i raznolikim društvenim angažmanom stekao izniman ugled u Srbiji gdje je, između ostalog, bio pravi operativac kod obilježavanja 1700. godišnjice Milanskog edikta. Govori grčki, engleski i njemački, služi se ruskim jezikom.

Vladika Porfirije svoj smisao za pravednost i mir tumači ovako: navodi da je bio „ako ne protagonist, a ono svjedok i skromni suradnik nastojanja odgovornih ličnosti u SPC da katolici, kao i vjernici drugih vjeroispovijesti, imaju u Srbiji ista prava kao i pravoslavni“ i zaključuje: „Što smo od države tražili za sebe, u istoj mjeri smo tražili za druge crkve i vjerske zajednice i njihove vjernike. Ni više ni manje. U pogledu zakonodavnih rješenja, društvenog života, vraćanja imovine, zastupljenosti u medijima, svega…“

Jako se radujem zbog prijateljevanja s vladikom jer sam Hrvat, a imam brata Srbina, pastira kojem mogu otvoriti dušu. Drugima ne mogu tako lako. Porfiriju je stalo do žrtava i do siromaha. A ja sam njima suputnik. Pa je naše prijateljstvo temeljeno na vrlo solidnim pretpostavkama: na Evanđelju Isusa Krista.