Upad USKOK-a i policije u kuću Viktora Šimunića, medijski vidljivog gradonačelnika malenog gradića Oroslavja u Zagorju, za mnoge je najbolja ilustracija uloge glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića u hrvatskom političkom i pravnom prostoru. Kada je dovođen na to mjesto, ljudi koji su o tome odlučivali upravo su na umu imali ovakve sposobnosti i kvalitete glavnog državnog odvjetnika, tvrde hrvatski oporbeni političari posljednjih dana. Mnogi od njih vidno su nezadovoljni činjenicom što Turudić ne preza ni od postupaka protiv njihovih istaknutih članova, što Šimunić danas svakako jeste. Upravo su njega domaći mediji naklonjeni oporbi uzdigli u visine i postavili kao predvodnika oporbenog antikorupcijskog pokreta protiv HDZ-a.
Prema njima, Turudićeva uloga je održavanje ravnoteže u broju i težini kriminalnih inkriminacija protiv oporbenih čelnika i istaknutih osoba kako se brojne optužnice i postupci protiv HDZ-ovih dužnosnika ne bi neugodno isticali u političkom krajoliku. Od njegovog dolaska na mjesto glavnog državnog odvjetnika, mora se priznati, taj političko-kriminalni krajolik svakako je ujednačeniji. Postupci protiv ekipe iz Zagrebačkog velesajama koja je izvukla milijune eura iz gradskog proračuna, slučaj Kekin i sad pretresi Šimunićeve kuće savršeno su oružje HDZ-a u njegovim pokušajima izjednačavanja krivnje i odgovornosti za političku korupciju u Hrvatskoj.
Oporba tvrdi da je Turudić doveden upravo zbog svoje spremnosti da u strogi pravosudni postupak uvede politiku bez da se na njega vrši pritisak od strane vladajuće političke stranke. Iz izjava oporbenih čelnika jasno je da oni smatraju da Turudić to radi dragovoljno i samostalno, bez posebnog podstreka sa strane, što je i najopasniji vid instrumentalizacije pravosudnih institucija. Kada postoje pritisci postoje i tragovi, ali kada instrumentalizacija dolazi iz samog sustava, onda je ona gotovo nedokaziva. U velikom dijelu javnosti postupci USKOK-a i glavnog državnog odvjetnika protiv gradonačelnika Oroslavja protumačeni su kao otvorena represija tijela državnog progona protiv osobe koja sustavno prokazuje kriminal u sportskim savezima koji su usko povezani s vladajućom strankom i vladajućim sustavom.
DORH, policija i USKOK savršeni su alati za institucionalnu represiju, pojam osnovane sumnje koji je osnova za upadanje u domove i iznošenje računala u rane jutarnje sate izuzetno je rastezljiv i podložan subjektivnoj procjeni svakog državnog odvjetnika.
Nitko i nikada nije uspio, niti može dokazati motive DORH-a prilikom njihovih postupanja. Jesu li se vodili i strogim zakonskim mjerilima ili nisu, to nije nešto što se može jednostavno dokazati u bilo kojem redovnom ili izvanrednom postupku pred domaćim ili međunarodnim sudovima. More je slučajeva u kojima su ljudi u lisicama i u papučama bili izvlačeni iz svojih domova da bi se na kraju mirno odšetali iz sudnica zbog nedostataka dokaza.
Upravo zato su optužbe oporbe ozbiljnije jer bi takva instrumentalizacija DORH-a bila jedan od najvećih udara na demokraciji u jako dugo vremena. Sukobi oporbe i vlasti posljednjeg desetljeća su bili svakakvi, ali ova razina optužbi koja udara u same ustavne temelje i podjelu vlasti još uvijek nije postojala, barem u Plenkovićevoj eri. Ako se ovakav tempo nastavi i pojave se novi kriminalni procesi ili istrage koji imaju prizvuk političkih obračuna, Hrvatska će se vrlo brzo naći u značajnoj političkoj krizi kakvoj dugo nismo svjedočili.
