Prvi broj Feral Tribunea objavljen je 16. listopada 1983. godine u sklopu Nedjeljne dalmacije. Nakon četvrt desetljeća kreativnog, satiričkog i ingenioznog stvaranja, Feral je ugašen 2008. godine. Poznat po originalnom pristupu, snažnim stilski obojenim naslovima, britkom humoru i fotomontažama, ovaj satiričko politički tjednik izazivao je snažne reakcije i otvarao relevantne teme svog doba. Na 700 stranica bogato opremljene knjige “Smijeh slobode – uvod u Feral Tribune”, Boris Pavelić kronološki predstavlja Feral svima kojima nedostaje ili su ga propustili.

– Ako bih morao svesti sadržaj knjige na jednu rečenicu, ona bi glasila: “Nacionalizam je smiješan, glup i opasan”. To je moje čitanje Ferala i ključna poruka 25-godišnjeg rada novinarske i umjetničke kreativnosti – rekao je Boris Pavelić, na početku Privrednikove tribine, pozvavši mlade da istraže i opišu ono što o Feralu nije uspio prenijeti. – Nikad nismo i vjerojatno nećemo dugo imati takve novine i dobro je da se o tome razgovara – poručio je Pavelić.

I razgovaralo se o Feralu i novinarstvu na 90-minutnoj tribini u Privredniku na kojoj su uz autora, prisustvovali i bivši Feralovac, novinar Boris Rašeta, zamjenica glavnog urednika i urednica kulture studentskih novina Global Matina Tenžera, publicist Dragan Ogurlić, politolog Nebojša Manojlović i student i aktivist Mreže antifašistkinja Zagreba Bartul Čović. Tribinu je moderirala studentica novinarstva Azra Ayyash.

Gotovo 2.300 primjeraka prvih dvaju izdanja Smijeha slobode u vrlo kratkom periodu je rasprodano, pa je knjiga postala najprodavanijom ove godine. Dijelom zbog toga, a dijelom zbog teme koju obrađuju i angažmana iz Ministarstva kulture RH, predstavljat će Hrvatsku na Svjetskom sajmu knjige u listopadu u Frankfurtu.

– Ovakva potražnja je neobična za izdavačke uvjete i našu praksu. Treba zahvaliti Borisu na fenomenalnom rukopisu nastalom kroz godinu dana istraživačkog rada. Iz ove Borisove ekspedicije proizlaze nove knjige – Razgovori sa Smojom Borisa Dežulovića promovirana je u ponedjeljak u Splitu, a vjerujem kako ćemo izdati i Bilježnicu Robija K. – rekao je predstavljajući knjigu Dragan Ogurlić, iz riječke izdavačke kuće Adamić.

Fenomen Ferala

– Feral je bio potpuna jedinstvena pojava uopće u povijesti pisanog novinarstva u Hrvatskoj. Bio je list koji nije poštivao sistemske zabrane, svete krave, nacionalne svetinje. Išao je glavom na kopačku ili glavom kroz zid. Mnogi se pitaju zašto danas nema Ferala – pravo je pitanje kako je uopće uspio u tako neprijateljskim okolnostima opstati tako dugo. To je apsolutno, neviđeno, beskompromisno novinarstvo i solidan izuzetak, svjetskih razmjera – uvodno je rekao Boris Rašeta.

– Komercijalno društvo smo postali, ali ne i otvoreno, pravo civilno društvo – rekao je Nebojša Manojlović okarakteriziravši Feral kao tranzicijsku novinu iz socijalizma u novo društvo.

Feral je često bio režimski ugnjetavan i kazneno gonjen, kako kaže Bartul Čović, “natjeran na djelovanje s margine”.

– Ne ističe se dovoljno subverzivnost i iznimka koja je gotovo gerilski djelovala. Feral je bio i svojevrsno utočište za nepodobne autore – Miljenko Smoje, Mira Furlan i Rade Šerbedžija, na primjer, samo su u Feralu mogli izreći svoju stranu priče. Feral, kao i Smijeh slobode su više od novine i knjige. To je istinski povijesni dokument i svjedok jednog vremena – zaključuje Čović.

 

Višak apatije i manjak poligona za rad mladih novinara

– Mi smo imali igraonicu, omladinsko novinarstvo, besplatnu školu iz koje su i Feralovci proizišli. Navikli smo raditi novine, zafrkavati odrasle, otvarati teme, biti znatiželjni – što će se skoro petnaestak godina kasnije pretvoriti u novinarski posao – istaknuo je Ogurlić, uspoređujući rad u novinarstvu u bivšoj Jugoslaviji i Hrvatskoj.

Kako bi ilustrirao taj period novinarstva, Dragan Ogurlić se pozvao na  studiju o Poletu 1976-1990 Željka Krušelja.

– Interesantno je da se u 15 godina Poleta promijenilo 13 rukovodstava i 11 redakcija. Svaka garnitura je imala svoju redakciju. Možda nam se činilo da upravljamo, da smo jaki, subverzivni, da utičemo na nešto i da smo promijenili svijet – no, ne izgleda tako iz današnje perspektive. Ipak, ta omladinska štampa je bila odličan poligon za poznate novinare, političare, javne radnike. U 15 godina Poleta 2.100 ljudi surađivalo je u radu tih novina. Takav poligon danas ne postoji.

Matina Tenžera kao glavni problem današnjeg rada u medijima ističe inertnost i apatiju, malodušnost i pasivnost mladih ljudi.

– Timski rad i držanje u “čoporu” je bilo najvažnije za rad Ferala. Toga danas nedostaje, a s druge strane napisati problemski članak s uključenim sukobljenim stranama, izjavama, jedan kvalitetan rad – teško dobijamo. To su tek komentari, osobna mišljenja, bez obzira na iskustvo i poznavanje materije koja se obrađuje. Mladi ljudi koji bi trebali biti razumni i zdravog duha bez ikakvog kritičkog stava i provjeravanja informacija, primaju mišljenja i stavove iz medija. Nema razmjene argumenata, nego čista agresija nametnutog mišljenja.

 

Monopol interpretacije suvremenih medija

Svoje viđenje i kratki pregled stanja na medijskoj sceni dao je Boris Rašeta, ističući ugledniji status novinara i kultniji status redakcija u prošlosti.

– Zbog “copy-paste” novinarstva prvi medij nameće sliku stvarnosti koji svi ostali prenose kroz društvo. Prije su Politika, Vjesnik i Večernji davali konkurentske slike svijeta. Prestankom rada Ferala i zatvaranjem Vjesnika, mnoštvo dobrih pisaca završilo je na ulici. Taj nedostatak velikog medija u kojem bi stvarali dobri pisci, na neki način su upotpunile Novosti, koje nažalost nemaju preveliku nakladu, iako imaju sjajan doseg u društvu. Ta vidljivost koju imaju očiti je pokazatelj da postoji interes za ovim tipom refleksije, koja nedostaje u društvu – ističe Rašeta, dodajući da je, iako postoje brojni izvori kritičkih i kvalitetnih tekstova (H-alter i Lupiga, npr.), teško stvoriti kritičnu masu koja bi donijela društvene promjene.

 

Visokorizična satira Ferala

Satira Ferala je svaki put bila šokantna. Preispitivanje stereotipa i otvaranje teških tema, uz urnebesni smijeh koji je Feral proizvodio dali su autentični pečat ovom mediju, od prvog do posljednjeg broja.

–  Čekala se naslovnica, kada će u društvu eksplodirati nešto što ne bi smjelo. Jedan od takvih primjera je recimo iz 1995. godine kada se pojavila naslovnica na ćirilici Stop the War in Croatia. I publika se pitala – kome se smijemo – Hrvatima ili Srbima? Satira koja ne preispituje svete krave može biti šaljiva, ali ona koja udara u temelje najviše vrijedi – rekao je Pavelić.

Satira je očito pogađala “u sridu”. Bilo je prijetnji, paljenja, tužbi.

– To je bila ozbiljna i brutalna satira. Naboj koji je mogao biti fatalan. Na primjer, objavljeno je barem 30-40 ozbiljno utuživih tekstova o Sanaderu – koji su u svim razmjerima svojih monstruoznih optužbi bili bajka prema primitivnijoj vrsti kriminala koja se događala oko nas – prisjeća se Rašeta.

Danas je, prema tvrdnji iz publike, teže prouzrokovati šok kod čitateljstva. No, sudionici tribine se nisu složili. Pavelić je naveo parodiranje himne u Novostima, oko kojeg se digla velika buka, a Manojlović je konstatirao – U otvorenom društvu je nemoguće izazvati šok, ali naše društvo nije otvoreno. Šok se može prouzrokovati recimo, ako se našalite s crkvom. Ovo društvo je zatvoreno. Reakcije ne bi bile ugodne – otvoren je Nebojša.

 

Dijalog kao jedino rješenje međunacionalnih pitanja

Sudionici su se složili kako više nema medija koji preispituje stereotipe kroz dijalog.

– Odnos Srba i Hrvata je najbolji primjer za to – navodi Pavelić i dodaje – izjave da smo isti narod i da govorimo isti jezik se doživljavaju heretičkima.

Posjetitelj iz publike dopunio je komentarom kako “nedostaje kultura dijaloga i razmjene mišljenja. Nema komunikacije bez agresije, a to je opasno jer možemo ostati na razini plemena koja ratuju i imaju privid važnosti samo zato što postoji neprijatelj s kojim ratuju. Zatvoreni u tom odnosu s vjekovnim neprijateljima, ne vidimo sebe, ni izlaz.”

– Jedini stub koji funkcioniše u Hrvatskoj je srpsko-hrvatski odnos. – ističe Manojlović – možda bi se kroz nametnute teme kao recimo migrante, moglo ponovno postaviti pitanje odnosa Srbin-Hrvat i pitanje trebamo li raspravljati o Domovinskom ratu ili o 30.000 migranata. Društvo bi se ponovno moglo otvoriti prema drugom i drugačijem i ponovno preispitati temu tolerancije.

Pravi dijalog kroz koji bez vrijeđanja prihvaćate tuđa mišljenje i stavove, ostavlja mogućnost da promijenite mišljenje. Tu je Feral bio odličan, jer je postavljao pitanja. Danas bi ta pitanja trebala biti postavljena na temu Domovinskog rata, kako ga se ne bi moglo interpretirati na krivi način. Te mitove jedino se može srušiti satirom. Ako nasmijete sugovornika, razoružat ćete ga i on će vas slušati – zaključio je Nebojša Manojlović.

 

Posljednji broj Feral Tribunea objavljen je 20. lipnja 2008. godine. Na zadnjoj stranici tog zadnjeg broja pisalo je Hrvatska ide dalje – Feral ispao. Smijehom Slobode “izbornika” Pavelića i angažmanom Feralovaca u drugim medijima, Satira ide dalje.

 

Pogledajte cijelu tribinu:

[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=Ae7G4du1g7A[/youtube]

 

Tekst i video: Hrvoje Felbar