Dok svakodnevno slušamo kako mladi iz Hrvatske odlaze u inozemstvo u potrazi za boljim životom, često zaboravljamo da stranci sa svih kontinenata ali i iz neposredne blizine sve češće dolaze u Hrvatsku, i to ne samo kako bi je turistički razgledali. Kad je Zagreb u pitanju pogotovo. To nisu samo predstavnici globalnih kompanija i diplomate, ovi naši sugrađani tu su zbog posla, ali i ljubavi, obrazovanja… Procjenjuje se kako danas podno Sljemena živi i više od 70 različitih nacionalnosti. Iako s pravnim i formalnim statusom stranca, većina ističe da se osjeća domaće.
Baš kao Michał Gostyński (30) koji je u Zagreb stigao prije sedam godina povodom stručne prakse Erasmus u Muzeju suvremene umjetnosti, nakon čega je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu diplomirao komparativnu književnost i poljski jezik i književnost.
„Mogu slobodno i iskreno reći da želim ostati u Zagrebu cijeli život, ovdje graditi svoj život. Naravno, želim za ljeto odlaziti na Jadran ili u Tursku, otkud mi je djevojka, Sevim, koja isto jako voli Zagreb i Hrvatsku. Vjerujem da ćemo ove jeseni sve posložiti i napokon zajedno živjeti u Zagrebu“ kaže naš sugovornik i ne krije oduševljenje gostoprimstvom Zagrepčana. „Zagrepčani su mi uljepšali život u svakom pogledu, čak i u administrativnim obavezama. Mnogi su mi jako puno pomogli u životu, prije svega na početku mog boravka tu. Na neki način i ja se osjećam kao Zagrepčanin. A možda to i jesam“, kroz smijeh dodaje ovaj svestrani Poljak, koji je i strastveni ljubitelj umetnosti.
Kao član jedne od najuspješnijih znanstvenih grupa u ovom dijelu Europe koja se bavi mehanokemijom i koja postiže zavidne rezultate ne samo u Hrvatskoj, već i u cijelom svijetu, godinu i po dana na zagrebačkoj adresi je i Igor Milanović (32). Igor je na postdoktorski studij na Institut Ruđer Bošković stigao iz Srbije i glavni grad Hrvatske mu se dopao na prvi pogled. „Nakon nekoliko meseci sam shvatio i zašto: simboli grada Zagreba i mog rodnog Vršca su isti. I jednim i drugim gradom dominira katedrala i može se videti iz skoro svakog dela grada. Takođe, oba grada imaju svoje voljeno brdašce – Zagreb Medvednicu, a moj rodni grad Vršački breg. Svakako najjači utisak mi je Markov trg. Samo prisustvo na njemu me istog trenutka vraća u detinjstvo i portu osnovne škole Vuk Karadžić u Vršcu“, govori Igor komentirajući još neke prednosti Zagreba: „Pošto sam se doselio direktno iz Beograda, prvi utisak su bile gužve u prevozu kojih ovde – nema. Takođe, sama pozicija grada i sveprisutno gradsko zelenilo čine da je vazduh u gradu izuzetno čist pa se ne libim da prošetam gradom kad god mi obaveze to dopuste“, kaže jedan od one vrste „stranaca“ u Zagrebu koji ne mora da savladava jezičke barijere.
Za razliku od njega, Mengjie Yang (27) iz Kine satove hrvatskog jezika pohađa na Filozofskom fakultetu. Radi na Konfucijevom institutu kao profesor kineskog jezika i oko godinu dana sa suprugom živi u Zagrebu. U Zagrebu je još ranije radeći provela par godina i sada je odlučila da se vrati jer je tu, kako kaže, sve nadomak ruke. „Sviđa mi se Zagreb jer je mali i dobro povezan. U poređenju sa složenim sustavom metroa u Šangaju, tramvaji u Zagrebu su vrlo pristupačni i nisu prenatrpani. Također volim ovaj grad zbog njegovih srednjovjekovnih čari, arhitekture, ulica. Život u Zagrebu također omogućuje da budete blizu prirode: parkova, Sljeme je tu, rijeka Sava,…“.
Za žitelje hrvatske prestonice kaže da su veoma opušteni, malo čak i lenji ako se uporedi njihov tempo s onim u Kini. „Ipak, počela sam cijeniti ovakav način razmišljanja: mnogi Hrvati koje znam volje djelovati tek nakon što budu sigurni u nešto, što znači da ne donose nepromišljene odluke i ne mijenjaju često mišljenje“, govori Mengjie o svom viđenju ovdašnjeg mentaliteta.
„U Zagrebu mi se posebno sviđa taj dobri duh grada, neka lakoća, spokoj u zraku. Osjećam se u Zagrebu naprosto zdravo i sigurno, kao doma“ govori Michał s početka naše priče i dodaje tome da su Zagrepčani većinom ljubazni, otvoreni. „Sviđa mi se i taj regionalizam, to što postoji zagrebački govor, što grad Zagreb ima svoj stil, svoj štih. To mi je jako lijepo, da je to istovremeno metropola, glavni grad Hrvatske, a s druge strane ima elemente provincije i manje sredine. Ne uzimam to kao negativno, nego naprotiv, to samo obogaćuje Zagreb i čini ga posebnim. Zagreb je jedinstven i poseban, volim jako Zagreb.“
U Zagreb je iz Brisela kao član misije Europske komisije u oktobru pretprošle godine došao i Orče Mitrev (33). „Grad je vrlo sličan mom Skopju, nema velike razlike, ljudi su otvoreni kao moji Makedonci. Ima bogat kulturni život: muzeje, kina, kazališta, izložbe, glazbenu scenu. Tu sam se pronašao najviše… “, kaže Orče i dodaje da je odlično prihvaćen te da se ni malo ne osjeća kao stranac. „Veći stranac sam kad odem u Skopje nakon 10 godina.“ Ukoliko i u budućnosti bude ovako zadovoljan životom u Zagrebu, kaže, možda Zagreb postane njegov novi dom.
No stranci uočavaju i loše strane života u hrvatskoj metropoli. Nekima su to previsoke cijene, a male plaće, drugima, kako kažu, inertnost, nepotizam, nejednakost.
„Želja gradskih vlasti za profitom čini da je u decembru centar grada praktično neupotrebljiv za nas slobodne pešake. To je deo godine kada se, s moje strane, centar grada zaobilazi u širokom luku“, požalio se Igor, dok Mengjie primjećuje da gospodarstvo u Zagrebu, kao i u čitavoj zemlji, nije baš obećavajuće. „Mnoge su tvornice zatvorene, nema mnogo inovativnih poduzeća. Mladi ljudi nemaju resursa za napredovanje. A ekonomski problem odražava se i na druge aspekte grada, na primjer, sigurnost, obrazovanje, javno zdravstvo itd.“, ističe Mengjie.
Iako zaljubljen u Zagreb, jednu stvar Michał iz Poljske ističe kao izrazito negativnu kad je Zagreb u pitanju. „To je karakteristika ne samo Zagreba nego i većine Hrvatske, a to je da se ljudi previše žale umjesto da nešto poduzmu. Ja, kao Poljak, vidim sličnosti sa svojim zemljacima jer i mi se puno žalimo. No, ja sam osoba koja stalno želi nešto novo, produktivno poduzeti. Zato mi smeta, osjećam se neugodno kad me ljudi pitaju zašto sam odabrao Zagreb i Hrvatsku, i kad kažu da ovdje nema budućnosti. Jako volim Zagreb i Hrvatsku, naučio sam hrvatski iz ljubavi prema ovoj zemlji i smeta mi kad mi kažu da ovdje nema smisla ostati, jer ja stvarno želim graditi svoju budućnost ovdje, u Zagrebu“, zaključuje naš sugovornik.
Naslovna fotografija: Michał Gostyński
