Kada promatramo hrvatsku ekonomiju, bolje rečeno njenu medijsku refleksiju, događaju se obrati dostojni naizgled najnapetijih nogometnih utakmica, za koje međutim svi unaprijed znaju da su namještene. Još početkom ove godine, razgovaralo se i pisalo o tome da je Hrvatska navodno izašla iz recesije, jer je zaustavljen trend pada bruto društvenog proizvoda, te se u zadnjem tromjesečju 2010. dogodio njegov rast od 0,2 posto.

No ovakva vijest pokazala se pucnjem iz prazne puške, ili još jednom političkom namještaljkom kojom je narodu trebalo ubrizgati zrnce posve neopravdane nade. Kratkotrajni optimizam ubijen je naknadnim otkrićem: radilo se tek o statističkoj pogrešci. Slučajnoj ili namjernoj? Uostalom, takav podatak sve i da je bio točan, temeljio se isključivo na površnim zdravorazumskim spoznajama, utemeljenima na neznatno povećanoj blagdanskoj potrošnji.

«Stabilnost i sigurnost», «U 2011. isplatit će se ulaganje u domaće dionice»… vrištali su tadašnji naslovi kojima je dio tiska, ionako neopravdano uvjeren u lažnu moć kreiranja ekonomskih trendova, pokušavao nešto, a da ni sami protagonisti nisu znali što. Ipak, nakon pijanstva novogodišnje noći, kako to obično biva, cijela nacija na čelu s avangardnim tiskovinama i dežurnim analitičarima, nastavila je neumorni pad u daljnju depresiju.

Posljednjih dana bilježimo pravi cressendo loših vijesti i sve nerazumnijih reakcija državnog vrha. Brojka nezaposlenih dosegla je 335.000, što je bilo jasno svima osim Vladi, koja ju je nemušto pokušala prikriti. U tome je svesrdno sudjelovao i ministar gospodarstva Đuro Popijač, inače slavljen kao navodni spasitelj, «predstavnik realnog sektora» i reformator domaće ekonomije u smjeru liberalnog kapitalizma.

Sindikalna potrošačka košarica za siječanj iznosila je 6.635 kuna. U tomu je hrana zauzela gotovo nevjerojatno visok udio od 40%, što je po svjetskim kriterijima na rubu siromaštva. Prosječna plaća istovremeno iznosi oko 5.300 kuna, pa pokriva oko 80% potrošačke košarice za četveročlanu obitelj. Umirovljeničko domaćinstvo mjesečno na osnovne potrebe potroši 3.611 kuna i od prosječne mirovine od 2.164 kune, čak 60% ode na troškove za prehranu.

Svi ovi podaci čini se, ne zabrinjavaju pripadnika vladajuće kaste. Oni pokazuju sve veći bezobrazluk prema najširim slojevima stanovništva, što se pojačava s približavanjem izbora.

– Drukčija obrada podataka o nezaposlenosti i odugovlačenje s objavom podataka ukazuju kako se Vlada boji izaći pred javnost i izreći istinu o stanju u gospodarstvu i broju nezaposlenih jer za taj problem nema rješenje. Stanje se neće promijeniti samo zato jer se o njemu ne govori. Priznavanje problema i suočavanje s njim već su barem nekakav početak traženja rješenja, kažu u pismu Vladi Nezavisni hrvatski sindikati. 

Nakon besmislenih i uvredljivih izjava premijerke Jadranke Kosor o nedostatku čobanskog kadra za čuvanje ovaca te planova za uštede u državnom budžetu kroz smanjenje troškova za aromatiziranu mineralnu vodu, na pretposljednjoj sjednici Vlade uslijedila je nova poplava ordinarnih bedastoća izrečenih iz usta gospode ministara.

– Mnogi su se prijavili na Zavod zbog uvjerenja o dječjem doplatku i jer žele sudjelovati u popisu stanovništva, napala je ponovo premijerka.

– Mnogi nisu niti zainteresirani za ulazak u radni odnos zbog socijalnih prava koje imaju na HZZ-u; od dječjeg doplatka do besplatnog gradskog prijevoza, nadovezao se ministar Petar Čobanković, objasnivši neukima da postoji velika razlika u načinu evidentiranja nezaposlenih u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje i Europskoj Uniji.

– Na takav način možemo se uspoređivati s dobrim dijelom europskih zemalja, jer prema anketnoj stopi mi bismo nezaposlenih imali 12%, zaključio je ministar poljoprivrede.

Ministar zdravstva Darko Milinović po starom je običaju naveo nekoliko anegdota koje su trebale ilustrirati općenitu lijenost i prijetvornost naših ljudi, zaboravljajući da upravo njegova stranka motivira svoje podanike i glasače na lijen život pun privilegija i nerada, izvalivši doista pravi biser.

– Tko ima za osnovne životne potrebe kroz godinu-dvije, ne bi se trebao prijaviti na Zavod i ako netko želi takvu otpremninu, on se ne može voditi u evidenciji HZZ-a. 
Poslije navedenoga, Marija Antoaneta čini se pravom balerinom naspram domaće političke elite, koja se sve bezobraznije odnosi čak i prema vlastitim glasačima. Ali to je ipak njihov problem, za kojeg se valja ponadati da neće biti riješen.