Karlovačko Gradsko vijeće imenovalo je 22. rujna most na Korani, koji spaja Rakovac i Mekušje, po Specijalnoj jedinici policije “Grom” čiji je pripadnik Mihajlo Hrastov 1991. godine ubio 13 zarobljenih i razoružanih rezervista JNA. Protiv te odluke predstavničkog tijela u kojemu većinu čine HDZ i Domovinski pokret, koji nisu u formalnoj koaliciji, bili su samo vijećnici stranke Možemo! i Nove ljevice, dočim su esdepeovci napustili sjednicu za te točke dnevnog reda. Što se to događa u Karlovcu, ali i u cijeloj Hrvatskoj, pokušali smo razjasniti s političkim analitičarem i umirovljenim profesorom Žarkom Puhovskim.
– Pobrkane su činjenice obrane Karlovca s činjenicom ratnog zločina. Nije sasvim sigurno da se na koranskom mostu branio Karlovac. Sve da i jest, treba imati na pameti da su ratni zločini nezastarivi upravo zato što se smatra da za njih nema opravdanja. Nema nikakvog opravdanja za ratni zločin, bez obzira na to tko ga i ma iz kojih motiva činio. Na koranskom mostu su 21. rujna 1991. ubijeni razoružani vojnici, a razoružani vojnici su civili. To je ratni zločin, što je presudio nakon 20 godina neugodnog gombanja čak i Vrhovni sud. Sad se tvrdi da je nedopustivo da jedan slučaj ocrni ulogu te postrojbe u obrani Karlovca, koja gotovo sigurno jest velika i to treba uzeti u obzir, ali je naprosto mimo svakog elementarnog morala prihvatiti da jedan pristojan i civiliziran grad ima jedan od mostova koji se zove po jedinici koja je na njemu počinila težak ratni zločin – kaže Puhovski.
Trideset godina nakon događaja na koranskom mostu organizirana je svojevrsna proslava zločina, a kada se to dogodilo počinitelj je odmah bio uhićen i protiv njega je podignuta optužnica?
Prije 30 godina Hrvatska se očajnički borila da bude međunarodno priznata i jako se pazilo da se oni ružni postupci koji su se dogodili, a koji su poznati javnosti, kazne. Tog pritiska više nema. U Hrvatskoj je pala razina zaštite ljudskih prava manjina nakon što smo pristupili Europskoj uniji jer je desnica shvatila da Hrvatsku više nitko ne nadzire i da se može raspojasati, pa se dogodilo ono što se dogodilo s ćirilicom u Vukovaru. To s jedne strane govori da imamo zajednicu koja se ponaša pubertetski – kada nema kontrole, podivlja, umjereno ili ne. S druge strane, paradoksalno, unazad desetak godina, kako vrijeme odmiče, kao da se približavamo ratnim zbivanjima. To je započelo glasovitim obratom Tomislava Karamarka, tadašnjeg predsjednika HDZ-a, i to je prihvaćeno u velikom dijelu Hrvatske kao dokaz hrvatstva. Danas se o događajima o ratu govori češće nego prije deset godina, kada su ti događaji bili bliži.
Koja je društvena uloga veteranskih organizacija?
One žive od simboličkog prenošenja “vječnog plamena” iz generacije u generaciju. Udruge ratnih veterana sebe smatraju važnim čimbenicima prošlosti, pri čemu sama činjenica da je netko bio branitelj ne igra ulogu, ako su na drugoj strani, a malo je takvih. Posebno želim naglasiti zaboravljenog i prešućenog generala Milivoja Petkovića. Jedini je s hrvatske strane priznao sudjelovanje u ratnom zločinu. To je velika rijetkost i nisam siguran da će se širiti dalje, ali to ipak nešto valjda znači. Ostali, oni koji su zadržali svoje stavove, bivaju tretirani poput svetaca. Dobar primjer za to je Slobodan Praljak.
SDP nije htio raspravljati o preimenovanju mosta, njegovi vijećnici su napustili sjednicu Gradskog vijeća za te točke dnevnog reda s argumentacijom da takve odluke ne čine građane prosperitetnijima. Kako gledate na takav njihov stav?
Takva je odluka učinila Karlovac kandidatom za glavni grad hrvatskog moralnog idiotizma. Odluka da se most nazove po onima čiji je pripadnik na njemu počinio zločin je tipičan primjer nesposobnosti da se moralno sudi o moralno relevantnim činjenicama. Ništa što SDP čini posljednjih mjeseci nema veze s logikom. Nisu u stanju ni unutrašnju organizaciju postaviti tako da stranka funkcionira. SDP je u stanju političkog samoubojstva na mah.
Postoji li veza između prosperiteta zajednice i njezinog moralnog idiotizma, kako ga definirate?
Nema. Zapadna Njemačka je od 1949. do 1968. fantastično ekonomski napredovala. Istovremeno je vladao potpuni diktat zaborava prošlosti – praktički se o njoj nije govorilo. Ondje je i tada privredno čudo fantastično funkcioniralo s moralnim idiotizmom i Njemačka je postala vodeća svjetska nacija u ekonomskim pitanjima, a kasnije i političkim i vojnim.
Hrastov je na otvaranju murala sa svojim likom kazao da je svoje odradio “pošteno” i “muški”.
Prave feministkinje bile bi razveseljene tim izrazom – ako je muški ubiti trinaestero ljudi, zaista treba razmisliti u kojoj mjeri moraju prihvatiti feminističku poziciju čak i oni koji nemaju simpatije za nju.
Jedna od tvrdnji komentatora je da je cijeli ovaj problem s koranskim mostom nastao zato što je SNV htio na mostu komemorirati žrtve, što se shvaća kao provokacija.
Nasilnici u obitelji se pravdaju da je žena brbljala bez prestanka i da se oglušivala na molbe da prestane, pa je time provocirala. To je klasičan stav nasilnika. Već sam se založio za to da neka snažna organizacija potakne bojkot Karlovca u narednih godinu dana, unatoč tome što spram tog grada gajim velike simpatije – ne idemo u grad koji je svoj most nazvao po masovnom ratnom zločincu. Tako nešto nitko u Hrvatskoj nije u stanju pokrenuti.
Snosi li predsjednik Zoran Milanović također odgovornost za to što se dogodilo jer je za svoje posjete Karlovcu kazao da se Hrastova mrcvari regresima – država od njega potražuje novac koji je uplatila obiteljima žrtava kao odštetu. Koliko je ta njegova izjava bila pametna?
Nije bila pametna, ali se ne može kazati da je Milanović odgovoran jer je on neodgovoran tip. On nije u stanju biti odgovoran. Funkcionira na razini pubertetskog djeteta koje samome sebi udovoljava i kojega je baš briga sviđa li se to drugima ili ne. Principijelno je nesposoban za odgovornost. Kao predsjednik države trebao bi biti odgovoran za takav neodgovoran iskaz.
