Ako bi trebalo zaključiti u kojem dijelu Hrvatske pripadnici srpske zajednice danas žive na egzistencijalno najadekvatniji način, onda bi to bez sumnje bila Istra. U Istri koja se historijski razvijala kao multikulturna i višenacionalna sredina, u najtežim godinama posljednjeg rata početkom 90-ih bilo je daleko više snošljivosti nego bilo čega drugog. Danas na toj istarskoj crvenoj zemlji pojam „suživot“, kako Hrvata sa Srbima, tako i svih sa svima, djeluje na svakodnevnoj razini dosta uvjerljivo. Jedno od mjesta njegovanja i održavanja kulturnog i nacionalnog identiteta Srba u Istri, u kojem su svi dobrodošli, Srpski je kulturni centar (SKUC) u Puli. Razgovaramo s direktorom SKUC-a Milanom Rašulom o aktivnostima i programima ovog centra, o Puli kao kulturnom vrelu i mjestu života i susreta ljudi krajnje različitih kultura, vjera i nacija. Razgovaramo o globalizmu i identitetu i o Rašulinom rodnom Beogradu, iz kojeg se ovaj kulturni poslenik, vođen razlozima srca, prije četiri decenije doselio na ovaj sunčani mediteranski poluotok.

SKUC u Puli, u Istri, osnovan je 2014. godine. Kako biste okarakterizirali proteklih deset godina njegovog rada?

Bez lažne skromnosti izuzetno smo zadovoljni, ispunili smo sve naše planove i očekivanja u očuvanju srpskog kulturnog identiteta na ovim prostorima. Ono što mene posebno raduje jeste da smo prepoznati po urbanim kulturnim sadržajima i po tome da na naše programe dolaze i ostale manjinske zajednice, ali i domicilno stanovništvo.

Čuvari identiteta

S kojom pokretačkom idejom i motivom se izgrađuje i funkcionira SKUC u Puli?

Kao što rekoh, naša osnovna misija jeste očuvanje srpskog kulturnog, nacionalnog, jezičnog i verskog identiteta, ali ne isključivo kroz tradicijske i folklorne izričaje, već kroz savremenu i urbanu kulturu. Mi imamo i tu pogodnost da se u Puli dešava Pulski filmski festival i Sajam knjiga, kada veliki broj kulturnih poslenika (glumaca, režisera, producenata, književnika, izdavača i drugih) dolazi u naš grad, pa su nam kontakti, ideje i programski sadržaji olakšani i dostupni.

Naša osnovna misija jeste očuvanje srpskog kulturnog, nacionalnog, jezičnog i verskog identiteta, ali ne isključivo kroz tradicijske i folklorne izričaje, već kroz savremenu i urbanu kulturu

Čini se da je galerijska djelatnost i vizualna umjetnost, naravno uz druge vidove umjetnosti, naročito zastupljena u SKUC-u u Puli. Kako to?

Upravo smo na galerijskoj i vizuelnoj umetnosti insistirali, jer se galerija koja ima četiri velika staklena izloga nalazi u samom središtu starogradske jezgre u blizini crkvice Sv. Marija Formoza. Izložbene postavke i vizuelni sadržaji dostupni su i prolaznicima sa ulice, pa često svrate u galeriju, porazgovaramo, razmenimo neka iskustva i sadržaje, ali i mi kao manjinska zajednica dobijamo na većoj vidljivosti i prepoznatljivosti.

Koje biste manifestacije i umjetnike koji su gostovali u zadnje vrijeme u SKUC-u u Puli naročito izdvojili?

Zaista mi je teško odlučiti se, ali ako bih rezimirao 2023. godinu, lako ćete prepoznati sadržaj, kvalitet i energiju naših programa: slikar Dragan Stojkov, vajar Nebojša Savović Nes, fotograf Slobodan Ivetić (izložba fotografija Ene Begović), publicist Petar Peca Popović, pisci Sanja Domazet i Đorđe Matić, glumica Vesna Stanković (monodrama „Milunka“), Filip Čolović pisac, režiser, scenarista… Ali, ako treba da ja odaberem nekoga, onda je to slikar i konceptualni umetnik Milan Tucović koji je bio naš gost 2017. i legendarna Milena Dravić 2018. godine, koja je u prepunoj Areni u vreme pulskog festivala doživela 20-minutne ovacije. Nažalost, oni nisu više sa nama, ali će ostati upisani zlatnim slovima u istoriji SKUC-a.

Postoje i Dani srpske kulture u Puli. Kako su oni koncipirani?

Da, prošle godine su bili petnaesti jubilarni Dani srpske kulture, koje je organizirao Miomir Jeremić iz Zajednice Srba u Istri. On je, nažalost, preminuo u novembru prošle godine, ali sa tim konceptom programa nastaviće njegov naslednik Rajko Mrkojević. Radi se o programima koji su posvećeni tradiciji, folkloru, narodnim nošnjama, narodnoj muzici, starim zanatima, gastro ponudi i autohtonoj srpskoj hrani i pićima.

Što je Istra dala SKUC-u u Puli, a što je SKUC dao Istri?

Istra je jedna multietnička, multikulturalna i multikonfesionalna sredina, sa apsolutnim uvažavanjem i razumevanjem različitosti i posebnosti. Takav pristup ostavio je mogućnost SKUC-u da Istri predstavi ono najbolje što se dešavalo na kulturnoj sceni u našoj matičnoj državi zadnjih godina, ali da istovremeno otrgnemo od zaborava velike stvaraoce koju su ostavili trag na kulturnoj sceni (Tesla, Pupin, Vuk Karadžić, Andrić, Crnjanski, Kiš, Desanka Maksimović, Mika Antić, Duško Radović, Milan Mladenović, Sonja Savić, Vlada Divljan….). Na to smo jako ponosni.

S kojim kulturnim institucijama u Hrvatskoj ili Srbiji surađujete i kako izgleda ta suradnja?

Sa Srpskim kulturnim društvom Prosvjeta, pododbor Rijeka i Umag, nekako smo najbliži, a u matičnoj državi smo potpisali protokole o saradnji sa mnogima kulturnim centrima (KC Novi Sad, KC Inđija, KC Beograd, KC Gornji Milanovac, Umetnička galerija Nadežda Petrović iz Čačka, KC Niš, Centar kulture i medija Gradac iz Raške, Galerija 73 iz Beograda, Filmski centar Srbije i drugi. Ali sarađujemo i sa našim lokalnim pulskim institucijama, kao što su, kao što rekoh, Filmski festival, Arheološki muzej, Sajam knjiga, Naučna biblioteka i druge.

Ekavica u Istri nije provokacija

Koji su ograničavajući faktori djelovanja SKUC-a u Puli, a tko su anđeli pomagači?

Nema ograničavajućeg faktora! Naš najveći problem jeste asimilacija kojoj se odupiremo upravo ovakvim i sličnim programskim aktivnostima. Globalizacija muči sve mlađe naraštaje, ne samo u našoj srpskoj zajednici. Društvene mreže, konzumerizam, tehnološke inovacije, otuđili su mlade i svele ih u neka uska mikro okruženja. Ali ne damo se! Javljamo se na sve javne pozive u Hrvatskoj i na konkurse u Srbiji, pomažu nas Grad Pula i Istarska županija, ali nam je veliki vetar u leđa dalo Srpsko narodno vijeće (SNV) koje nas je uključilo u investicijska ulaganja i 2024. će pulski SKUC zasijati novim sjajem.

Koliko zapravo ima ljudi srpske nacionalnosti u Puli, odnosno u Istri i kako srpska zajednica u Istri živi iz dana u dan?

Zadnji popis stanovništva pokazuje da u Puli ima oko 4.000 pripadnika srpske nacionalnosti, a u Istri oko 9.000. Organizovani smo sjajno. Krovna organizacija je Koordinacija Srba u Istri (po uzoru na SNV na nacionalnom nivou), koja objedinjava devet vijeća (Županijsko vijeće, gradska vijeća Pule, Rovinja, Poreča, Umaga, Buja, Vodnjana i Labina i opština Fažana) i sedam udruga (Zajednica Srba u Istri, Zajednica Srba Rovinj, Zajednica Srba Poreč, Klub Srba Buje, Klub Srba Labin, Klub Srba Fažana i KUD Istre Nikola Tesla). Uskoro ćemo reorganizirati Srpsko kulturno društvo Prosvjeta pododbor Pula i imamo sjajnu pretpostavku za dobro, kvalitetno i sadržajno djelovanje.

Zadnji popis stanovništva pokazuje da u Puli ima oko 4.000 pripadnika srpske nacionalnosti, a u Istri oko 9.000. Organizovani smo sjajno

Vi ste porijeklom iz Beograda. Koliko Vam nedostaje Istra kada ste u Beogradu i obratno?

Rođen sam u Beogradu na asfaltu Dorćola. Došao sam u Pulu 1982. godine i ostao za celi život. Kad me pitaju šta si, šta da im kažem. Beogradskih 25 godina i 42 godine Pule i Istre. Možda je najbolje reći da sam ja Istrijan sa beogradskim srcem. Ali moram biti iskren i reći da mi prijatelji, saradnici, kulturnjaci kada dođu i vide čarobnu lepotu hrvatske Toskane zavide i samo govore „blago tebi, blago vama“.

Kakvi su svakodnevni kontakti većinskog istarskog stanovništva i srpske zajednice u Puli i Istri?

Odnosi između pripadnika srpske zajednice i pripadnika drugih nacionalnosti u Istri, Hrvata, Talijana i drugih, potpuno su normalni i uvek su takvi bili, čak i za vreme poslednjeg rata, početkom 90-ih. Pojedinačni odnosi među svim tim nacionalnim zajednicama odvijaju se bez napetosti i tenzija. Ljudi različitih kultura u Istri se druže i posećuju. Sada, na primer, u Istri ima dosta stranih radnika iz Nepala i sa Filipina koji rade naročito u turizmu i odnos domaćeg stanovništva prema njima je potpuno korektan. Najkraće rečeno, u Istri među ljudima vladaju odnosi tolerancije i suživota.

Odnosi između pripadnika srpske zajednice i pripadnika drugih nacionalnosti u Istri, Hrvata, Talijana i drugih, potpuno su normalni i uvek su takvi bili, čak i za vreme poslednjeg rata, početkom 90-ih

Koliko je istarski multikulturalizam utjecao na vas?

Istra je oduvek, još iz vremena Jugoslavije, dopuštala ljudima koji su u nju dolazili da se sa svojom kulturom i identitetom u njoj osećaju prijatno i slobodno. Svakoga ko ovde dođe u pravilu se uvažava sa dostojanstvom i empatijom. U Istri se niko, pa tako ni ja koji sam ovde došao iz Beograda, ne mora na neki specijalan način prilagođavati lokalnoj sredini. Treba biti pitom među pitomim ljudima i sve će samo po sebi biti u redu. U Istri se ne morate menjati, baš suprotno, treba da ostanete takvi kakvi jeste. Ja čitav život govorim ekavski, i to nije provokacija nego je to moj materinji jezik, pa tako govorim i kao većnik srpske manjine u pulskom gradskom veću i to nikome ne smeta. Ima ovde u Puli i Srba iz Bosne i iz Like i sa Banije, i oni pričaju ijekavski i to je takođe normalno. Istra je meni dala perspektivu i dobar život.

Što SKUC u Puli planira u 2024. godini?

Idemo u velike investicijske radove u našem centru i planiramo da ih zgotovimo do početka maja. Otvorenje bi trebalo da bude za Vasrks, a onda… „samo nebo nam je granica“.