Velik broj posjetilaca tribine “Večer posvećena Miroslavu Antiću” održane 17. juna u organizaciji SPD “Privrednik”, pokazao je da legendarni stihovi Mike Antić i danas žive.
– Miroslav Antić se odvojio od socrealizma i odbio kolektivno lirsko “ja”, rečeno je na tribini uz čitanje odlomaka pjesnikove autobiografije i “Besmrtne pesme” koja je pročitana na njegovoj sahrani umjesto govora. – Nakon što su mu knjige poezije prodavane “k’o alva”, Antić je danas vrlo prisutan na internetu i društvenim mrežama, rečeno je na tribini.
O značenju Antićevog opusa govorila je Dubravka Bogutovac sa Filozofskog fakulteta, ističući da je bavio pjesništvom za mlade i osjetljive, pa je u tom žanru napisao veći broj zbirki od sredine 50-ih do sredine 80-ih godina, kada je i umro, radeći u životu i brojne druge poslove, od novinarskih, uredničkih do teških fizičkih poslova.
– Pjesme su mu bile lirski senzibilne i generacijski neopterećene, a djeca su se poistovjećivala s njegovom poezijom, rekla je Bogutovac. Pjesnik Enes Kišević evocirao je uspomene na svoja druženja s Antićem, a to je učinio i Branko Pejnović koji je bio njegov čest domaćin u Zagrebu.
Tribinu je moderirala Olivera Radović, a stihove Mike Antića govorili su i Asja Kišević, Gordana Gadžić i Duško Valentić.
– Rođen sam 1932. godine u severnom Banatu, u selu Mokrinu, gde sam išao i u osnovnu školu. U gimnaziju sam išao u Kikindi i Pančevu, a studirao u Beogradu. Živim u Novom Sadu. To je čista moja biografija. U stvari, ja svima kažem da pravu biografiju, onakvu kakvu bih želeo, još nemam, i pored toliko knjiga koje sam napisao, slika koje sam izlagao, filmova koje sam snimio, dramskih tekstova, reportaža u novinama… Svakog jutra poželim da počnem jednu odličnu biografiju, koja bi poslužila, ako nikome drugom, bar đacima u školi, jer oni, nažalost, moraju da uče i život pisca, napisao je Antić.
[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=gVG9spSXAmY[/youtube]
Izvor: SNV
