Pre tačno jednog veka rođen je srpski patrijarh Pavle. Iako je prošlo pet godina od njegove smrti, patrijarhov lik još živi i prisutan je među srpskim narodom, a stogodišnjica njegovog rođenja biće obeležena danas u Beogradu nizom manifestacija.
U Narodnoj biblioteci biće otvorena izložba posvećena ličnoj biblioteci patrijarha Pavla dok će Duhovna akademija biti održana u Zadužbini Ilije M. Kolarca.
Patrijarh Pavle rodjen je 11. septembra 1914. godine u slavonskom selu Kućanci, tada u Austrougarskoj, a sada u Hrvatskoj, u zemljoradničkoj porodici kao Gojko Stojčević.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve bio je od 1990. godine do smrti u novembru 2009. godine. Pre ustoličenja za 44. poglavara Srpske pravoslavne crkve dugo godina služio je na Kosovu i Metohiji kao episkop raško-prizrenski.
Izložbu koja sadrži veoma bogat i jezički raznovrstan fond od oko 9.000 jedinica bibliotečke gradje otvoriće patrijarh srpski Irinej.
Lična biblioteka patrijarha Pavla pripada fondu Biblioteke Srpske patrijaršije, ima status kulturnog dobra i čuva se u konaku manastira Svetog Arhangela Mihaila u Rakovici kod Beograda, u kojem je sahranjen.
U patrijarhovu čast večeras će u Kolarčevoj zadužbini biti održana i duhovna akademija “Budimo ljudi“.
– Čuvajmo se od neljudi, ali još više se čuvajmo da i mi ne postanemo neljudi. Nevolja je bilo i bivaće, ljudi i neljudi je bilo i bivaće, okolnosti ne zavise uvek od nas, ali da li ćemo biti ljudi ili neljudi, to od nas zavisi – govorio je patrijarh Pavle, koji je bio poznat po mudrosti, ali i po veoma skromnom načinu života.
Neke od pouka patrijarha Pavla su:
“Dve su slobode, braćo i sestre, i dva ropstva. Jedno je sloboda ova svetska, ovoga sveta, a druga je sloboda greha. Jedno je, dakle, ropstvo u ovom svetu od ljudi zločinaca, i uopšte od onih silnika ovoga sveta, a drugo je ropstvo od greha.”
“Sigurno je da smo mi i tela, da smo i zemaljski, i treba nam sloboda u ovome svetu. Koliko je za naš narod i za druge pravdoljubive i istinoljubive narode potrebna sloboda! Ali mi smo i duše i za nas je potrebna sloboda od greha. Ona prva sloboda, kao i život, proći će i prolazi. Ali sloboda greha, sloboda pravednika, nikada, i ona nas ujedinjuje sa svima svetima u carstvu nebeskom”.
“Voditi računa, dakle, da ne budemo robovi greha. Vi znate i po sebi i po drugima kakvo je to ropstvo. Najmanje, da tako kažem, strasti koje dobijemo – koliko je to ropstvo! Uzmite samo pušača, pijanicu, da ne govorimo o drugim gresima, bludu i zločinima. Koliko je to i kakvo roblje!”