U novoj epizodi podcasta „Ko to tamo priča“ gostovale su novinarka Maša Samardžija i socijalna radnica Tatjana Dragičević, obje na više različitih načina vezane za organizacije srpske zajednice. Obje su završile Srpsku pravoslavnu opću gimnaziju Katarina Kantakuzina Branković u Zagrebu, obje su prvo radno iskustvo stekle u organizacijama srpske zajednice, Maša u Srpskom privrednom društvu Privrednik, Tatjana u Srpskom narodnom vijeću, a vezuje ih i dugogodišnje prijateljstvo i neka slična životna iskustva, poput onog izbjegličkog i onog povratničkog.

Obje su rođene 1991. godine u Dalmaciji i imale su svega četiri godine kada je počela akcija Oluja. Iako izbjegličko iskustvo ne pamte kao izrazito traumatično, svjesne su da su se njihovi roditelji suočavali s velikim izazovima.

„Ne mogu okarakterizirati taj dio života kao jako traumatičan, s obzirom na to da sam imala samo četiri godine. Sjećam se nekih slika i momenata iz izbjegličke kolone, ali mislim da je to iskustvo bilo puno traumatičnije za naše roditelje ili djecu stariju od nas”, kaže Maša.

Tatjanino iskustvo povratka bilo je obilježeno nesigurnostima i teškim uvjetima. „To iskustvo pamtim kao mješavinu nade i nesigurnosti. Iako smo počeli doživljavati novo okruženje kao svoje, povratak u nepoznato izazvao je osjećaj nesigurnosti. Moja obitelj bila je izložena teškim životnim okolnostima, borili su se s egzistencijalnim problemima. Sjećam se da smo se selili, od Subotice do Kragujevca i dalje. Iako su nas ljudi prihvatili, život je bio težak. Roditelji su stalno govorili o povratku. Nažalost, kada smo se vratili, situacija je bila potpuno drugačija. Imala sam 11 godina, upisivala sam peti razred, a povratak je bio šok jer smo naišli na potpuno odbacivanje od strane većinskog naroda. Selo je bilo devastirano, nismo imali struje dvije godine, a obnova kuće uslijedila je tek mnogo godina kasnije. U tom selu nije bilo nikakvih sadržaja, ni djece, pa je to iskustvo povratka bilo mnogo teže nego što smo očekivali.“

Srpska pravoslavna opća gimnazija Katarina Kantakuzina Branković u Zagrebu igrala je važnu ulogu u obrazovanju i oblikovanju identiteta obje naše sugovornice. „Mi smo bile druga generacija, bilo nas je svega 20 učenika, u razredu po 10. Profesori su se izmjenjivali jer nisu imali punu satnicu, tako da je to sve bio jedan pilot-projekt. Ali evo, mogu reći da je bio vrlo uspješan i vrlo koristan. Po meni možda i najvažniji program unutar srpske zajednice jer je dao priliku da djeca iz prije svega ruralnih sredina dobiju priliku za kvalitetnim obrazovanjem“, kaže Maša.

Tatjana istu tu školu vidi kao ključnu u oblikovanju svog pogleda na svijet. „Srpska gimnazija je jedan od najvažnijih programa u srpskoj zajednici, a isto tako smatram da su stipendije za učenike i studente krucijalne za opstanak naših mladih ljudi, pogotovo iz ruralnih sredina”, kaže Tatjana, koja je danas na doktorskim studijama i bavi se temama siromaštva i socijalne politike. „Imala sam jako izraženu potrebu da doprinesem tome da živim u boljem društvu, gdje nema straha, gdje se slobodno govori i gdje se pruži ruka onima koji su u nepovoljnijem položaju. Zato sam se opredijelila za socijalni rad i socijalnu politiku.“

Maša se opredijelila za studij novinarstva, kojem se i profesionalno posvetila, prvenstveno kroz rad u manjinskim medijima, najprije kroz Srpsko privredno društvo Privrednik, a danas kroz Vida TV i druge medije.

Podcast možete poslušati na platformi SoundCloud, kao i na našem YouTube kanalu u nastavku.

Radio Privrednik možete slušati OVDJE.

Ovaj sadržaj je sufinanciran sredstvima Ministarstva spoljnih poslova Vlade Republike Srbije – Uprave za saradnju s dijasporom i Srbima u regionu.