Ona će uskoro u našem belom Zagreb-gradu u pet večeri skupiti skoro stotinu hiljada (!) ljudi. Ona, pjevačica, akutna je i složena metafora – prenesena slika dva naroda, njihovih kultura i njihova stanja danas nakon svega u ovoj zemlji

Za razliku od velikih, teških, gradidbenih, povijesnih i metafizičkih toposa – Gračanica, Dečani, Peć, Prizren, samo Kosovo polje – „malena Banjska“ izaziva drugu emociju. Nešto tankoćutno, skromno i starostavno

To se događa kad se prečicom hoće u svijet – kad na putu s partikularnog u navodno univerzalno, prezrena i „zaostala“ pripadnost koja se zove nacionalna kultura služi samo kao prazna metafora: dobiješ simboličku potvrdu, konkretno svoje rodne i spolne prisutnosti, a i dalje si malen, ponižen i kolonijaliziran

Srpska književnost, ako išta, pa nek se ponovi milioniti put, oduvijek je i istinski bila i ostala, isluženim terminom, policentrična. Njene najvažnije stvari nastale su zapravo izvan matice, a sam književni kanon neuporedivo je brojniji onima koji su stvarali izvan, jezikom deklaracije rečeno, „nacije-države“

Pri kraju radnog puta postaje rektor sveučilišta u Harkovu (gdje će dočekati i kraj života) i „statalni sovjetnik“, čovjek od državnog povjerenja. Ruski car mu poklanja ogroman posjed u tadašnoj Malorusiji, u guberniji čije bismo ime do prije godinu dana primili vjerojatno ravnodušno