Nacionalne manjinske zajednice su po svojoj prirodi u osetljivom položaju, čak i ako se oslanjaju na finansijski, politčki ili na bilo koji drugi način moćnu maticu, veliki broj prava i položaj im zavisi baš od sredine u kojoj se nalaze

Pljačke proračunskog novca i državnih kompanija sve su češće, a zapriječene kazne ne odvraćaju gotovo nikoga da na račun građana osiguraju svoje u sljedećih nekoliko generacija

Dok s govornica i dalje stižu apeli da se ne ide u Hrvatsku na more, iz hrvatskih medija stižu „objektivne“ analize o broju turista iz Srbije. A ta šačica turista, sa svojom skromnom prosečnom platežnom moći, ide svojim putem po malo sunca i morske soli. Zajedno sa onima kojima je status turista silom nametnut 90-ih i koji odlaze i da malo, na kašičicu osete izgubljeni zavičaj. Ali njih već niko ne broji niti se na njih obazire.

I dok se korupcija u državnoj službi, policiji, pravosuđu još nekako može i preživjeti, jer vas osim živaca i novca ne košta onog najvažnijeg, zdravlja a ponekad i samog golog života, korupcija u zdravstvu i činjenica da nikada ne znamo dobivamo li propisanu zdravstvenu njegu je nešto zbog čega mnogi opravdano odlaze glavom bez obzira s ovih područja

Oluja sa sobom po definiciji nešto odnosi, a nanosi štetu, uništava… oluja je neprilika, nevreme, ali ljudski um i pogotovo umetnička duša u takvim okolnostima uvek su treperili posebnom vibracijom i u stvaralačkom grču davali najsuptilnija ostvarenja.

Licemjerno i pompozno veličanje pobjede, koje ustvari nema, jedne još više ponižava, a druge iluzijom zavarava

Uskoro ćemo imati detaljne podatke o tome koliko nas je i ko smo, i u Srbiji i u Hrvatskoj. A ono možda i najbitnije – kakvi smo, za to nema pouzdanih upitnika, ali ćemo poslovično svi biti uvereni da znamo odgovor.

To što hrvatska Vlada predsjedniku Srbije nekoliko puta nije dozvolila ulazak u državu kako bi posjetio Jasenovac i poklonio se žrtvama strašnog zločina samo je po sebi nezrelo i pokazuje da ne živimo u normalnom društvu, već u nekoj vrsti političke paranoje

Za pravo i slobodu izbora trebalo bi da se zalažu svi koji drže do nekih civilizacijskih vrednosti, bez obzira na to da li su verujući ili su “bezbožnici”. A to pravo je u celoj ovoj priči najugroženije, iako je obaveza svih nas da ga branimo.

Baš kao i Ukrajina, i BiH mora dobiti status kandidata i pristup svim onim mogućnostima koje koriste sve druge države kandidati, jer će se u suprotnom razlike između BiH i njenog okruženja nastaviti gomilati