Dvojica profesora kao metafore dviju različitih reakcija na iste probleme njihovog zavičaja i naroda u tom kraju. Obojica su rođeni na prostoru što je vjekovima gotovo neprestano krvario, od naseljavanja pravoslavnog puka, odnosno srpske etnije i njenog formiranja u buduću političku naciju, čitavog perioda Vojne krajine, a tako i kasnije, sve do najstrašnijeg razdoblja – genocida 1941.- 45.
Ona će uskoro u našem belom Zagreb-gradu u pet večeri skupiti skoro stotinu hiljada (!) ljudi. Ona, pjevačica, akutna je i složena metafora – prenesena slika dva naroda, njihovih kultura i njihova stanja danas nakon svega u ovoj zemlji
Za razliku od velikih, teških, gradidbenih, povijesnih i metafizičkih toposa – Gračanica, Dečani, Peć, Prizren, samo Kosovo polje – „malena Banjska“ izaziva drugu emociju. Nešto tankoćutno, skromno i starostavno
Najprije je propala hrvatska književnost, pojevši samu sebe u momentu kad se povinovala bez glasa cenzuri novih pravila, čemu su krivi do dan-danas ne samo u međuvremenu sve više prokazivani i ozloglašeni lektori-cenzori, nego i pisci koji su bez otpora prihvatili nova pravila, stvarajući beskrajnu listu prestupa i izdaja, stilističkih, književnih, i, naravno, etičkih
Ovdje je jezik 33 godine sredstvo zastrašivanja, oružje ideološkog i psihološkog terora, što za posljedicu ima mutavost čitave jedne nacije koja se boji da progovori da ne bi pogriješila
To se događa kad se prečicom hoće u svijet – kad na putu s partikularnog u navodno univerzalno, prezrena i „zaostala“ pripadnost koja se zove nacionalna kultura služi samo kao prazna metafora: dobiješ simboličku potvrdu, konkretno svoje rodne i spolne prisutnosti, a i dalje si malen, ponižen i kolonijaliziran
Trideset kilometara od Trga Republike u Beogradu, od samog centra dakle, na rubu grada u panonskoj ravnici, nastale su Busije – naselje koje su izgradili protjerani odavde. Naselje nije statistička fusnota: pet hiljada ljudi živi tu
Srpska književnost, ako išta, pa nek se ponovi milioniti put, oduvijek je i istinski bila i ostala, isluženim terminom, policentrična. Njene najvažnije stvari nastale su zapravo izvan matice, a sam književni kanon neuporedivo je brojniji onima koji su stvarali izvan, jezikom deklaracije rečeno, „nacije-države“
Pri kraju radnog puta postaje rektor sveučilišta u Harkovu (gdje će dočekati i kraj života) i „statalni sovjetnik“, čovjek od državnog povjerenja. Ruski car mu poklanja ogroman posjed u tadašnoj Malorusiji, u guberniji čije bismo ime do prije godinu dana primili vjerojatno ravnodušno
Potomci i predstavnici porodice Medaković imat će u svim generacijama jednu izrazitu osobinu: gdje god bili, gdje god živjeli – bit će obrazovani, uspješni i bit će dio društvene elite. I gdje god dođu ostavit će nešto vrijedno za sobom, bilo materijalno ili duhovno. Najčešće oboje
Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije ni Ministarstva kulture i medija. Europska unija i Europska komisija, kao ni Agencija za elektroničke medije ni Ministarstvo kulture i medija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
