Svojim čistim životom i poštenjem treba da svedočimo da je jedinstvo po poreklu i krvi, rodu i narodnosti veoma značajno, ali je daleko veće i značajnije duhovno jedinstvo među ljudima. Jedinstvo po Bogu kao zajedničkom Ocu svih ljudi
Prva stalna adresa Srpskog narodnog pozorišta od 1894. godine bila je kuća veleposjednika Laze Dunđerskog u centru Novog Sada preuređena u teatar. Ta kuća mala je specijalne podove, svu tehničku opremu, šesto sjedišta i električnu rasvjetu, što je tada bilo čudo neviđeno, a najamnina je bila krajnje simbolična – forinta za godinu dana. U to doba postojale su i snažne veze između kazališnog Zagreba i pozorišnog Novog Sada
Od redatelja Bojana Stupice saznala je za dopuštenje da je može angažirati u tek osnovanom Jugoslovenskom dramskom pozorištu. Tri dana kasnije Žanka Stokić je preminula. Prema vlastitoj želji na Topčidersko groblje odvezena je u volovskim kolima, dok je, kako svjedoče očevici, policija konjima i palicama rastjerivala hiljade Beograđana koji su klečali, posipali put cvijećem i plakali. Spomenik joj nije podignula ni država, ni grad, ni pozorišna zajednica, nego služavka Magda iz Međimurja s natpisom koji i danas stoji: „Svojoj plemenitoj gazdarici Žanki“
U Budimpešti 1813. godine priredio je prvu svjetovnu i građansku pozorišnu predstavu na srpskom jeziku pod nazivom „Kreštalica“, a 1835. godine u Kragujevcu osnovao je prvo samostalno pozorište u Srbiji. Predstava „Kreštalica“ bila je prekretnica zato što je tada srpski jezik prvi puta ušao u pozorišnu dvoranu i zato što je svijet pozorišta tada prvi put ušao u srpski jezik
Izvorne pjesme koje sam od drugih čuo, sačuvao sam mojim glasom i ja sam te pjesme pjevao i pjevam ih i danas. Običaje i način života sam zapisivao i pretvorio u knjige. Ima u tim mojim knjigama ličkih šala, raznih anegdota… Puno toga mi je moja majka kazivala
Ne strah od zagrljaja, od rukovanja, ne strah od pristupa na ulici i od razgovora. Potrebno je da se povežemo, da naša unutarnja bogatstva počnu međusobno komunicirati. Tada ćemo zaista svi biti bogati
Pravoslavna crkva je u različitim fazama i na razne načine, uglavnom vrlo rezervirano, gledala na ponovno ujedinjavanje kršćanskih crkava, upravo zbog tog bolnog iskustva unijaćenja, odnosno prisilnih prelazaka iz pravoslavlja u katolicizam
Ljudi treba da budu to što jesu, ali da nacionalno određenje: Srbin, Hrvat, Bošnjak ili nešto drugo, nije nekome niti prednost niti mana. Svako nasilno naturanje nekog skupnog narodnog imena nije dobro. Takvi pokušaji izazivaju odbojnost u sredinama ne samo gdje su Srbi većina, nego i Hrvati
Između istinskih hrišćanskih vernika, pravoslavaca i katolika, ne može biti loših odnosa. I jedni i drugi se krštavaju u ime Oca, Sina i Svetoga Duha, i jedni i drugi čekaju Gospoda Isusa Hrista da ukine smrt. Na istom smo putu
Beograd je oko 1910. imao oko 80 hiljada stanovnika i 23 politička glasila… Jedni su bili za „kontrolu štampe“, drugi za njenu potpunu slobodu. Jedni su bili protiv senzacionalizma i skandala u novinama, dok se u isto vrijeme polovina aktera u medijskom prostoru Srbije nije pridržavalo osnovnih postulata pristojnosti
Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije ni Ministarstva kulture i medija. Europska unija i Europska komisija, kao ni Agencija za elektroničke medije ni Ministarstvo kulture i medija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
