SNP

Srpsko narodno pozorište u Novom Sadu – dugi put kroz ravnicu

Prva stalna adresa Srpskog narodnog pozorišta od 1894. godine bila je kuća veleposjednika Laze Dunđerskog u centru Novog Sada preuređena u teatar. Ta kuća mala je specijalne podove, svu tehničku opremu, šesto sjedišta i električnu rasvjetu, što je tada bilo čudo neviđeno, a najamnina je bila krajnje simbolična – forinta za godinu dana. U to doba postojale su i snažne veze između kazališnog Zagreba i pozorišnog Novog Sada

Žanka Stokić

Žanka Stokić – slavna srpska glumica koju su komunisti osudili da čisti ulice

Od redatelja Bojana Stupice saznala je za dopuštenje da je može angažirati u tek osnovanom Jugoslovenskom dramskom pozorištu. Tri dana kasnije Žanka Stokić je preminula. Prema vlastitoj želji na Topčidersko groblje odvezena je u volovskim kolima, dok je, kako svjedoče očevici, policija konjima i palicama rastjerivala hiljade Beograđana koji su klečali, posipali put cvijećem i plakali. Spomenik joj nije podignula ni država, ni grad, ni pozorišna zajednica, nego služavka Magda iz Međimurja s natpisom koji i danas stoji: „Svojoj plemenitoj gazdarici Žanki“

Joakim Vujić

Joakim Vujić – otac srpskog teatra

U Budimpešti 1813. godine priredio je prvu svjetovnu i građansku pozorišnu predstavu na srpskom jeziku pod nazivom „Kreštalica“, a 1835. godine u Kragujevcu osnovao je prvo samostalno pozorište u Srbiji. Predstava „Kreštalica“ bila je prekretnica zato što je tada srpski jezik prvi puta ušao u pozorišnu dvoranu i zato što je svijet pozorišta tada prvi put ušao u srpski jezik

Dobrivoje Pavlica

Dobrivoje Pavlica: Čuvam pjesme i običaje ličkih Srba

Izvorne pjesme koje sam od drugih čuo, sačuvao sam mojim glasom i ja sam te pjesme pjevao i pjevam ih i danas. Običaje i način života sam zapisivao i pretvorio u knjige. Ima u tim mojim knjigama ličkih šala, raznih anegdota… Puno toga mi je moja majka kazivala

Ekumenizam

Ekumenizam između straha i nade

Pravoslavna crkva je u različitim fazama i na razne načine, uglavnom vrlo rezervirano, gledala na ponovno ujedinjavanje kršćanskih crkava, upravo zbog tog bolnog iskustva unijaćenja, odnosno prisilnih prelazaka iz pravoslavlja u katolicizam

Počeci žute štampe

Počeci žute štampe u Srbiji – između slobode i cenzure

Beograd je oko 1910. imao oko 80 hiljada stanovnika i 23 politička glasila… Jedni su bili za „kontrolu štampe“, drugi za njenu potpunu slobodu. Jedni su bili protiv senzacionalizma i skandala u novinama, dok se u isto vrijeme polovina aktera u medijskom prostoru Srbije nije pridržavalo osnovnih postulata pristojnosti