Advent ili po starohrvatskom došašće sve je popularniji blagdanski događaj u Zagrebu. Zadnje tri godine sada već tradicionalni zagrebački advent nosi titulu najboljeg europskog adventa, osvojivši najviše glasova preko natjecanja na European Best Christmas Destination portalu. Advent, odnosno čekanje Božića, traje od 1. decembra do 6. januara.

Advent je gotovo svuda oko nas. Krenemo li s idiličnog Stross-a i Klovićevih dvora, kroz tajanstveni tunel Grič i drevnu Tkalču stižemo do umjetničkog Europskog trga i bajkovitog Trga Bana Josipa Jelačića. Nastavimo li dalje kroz filmski prolaz Sestara Baković stižemo do starog Trga maršala Tita, a prođemo li kroz svjetlucavi Marićev prolaz dolazimo do maštovitog Zrinjevca i ledenog Tomislavca te na kraju do šumovitog Maksimira. Sva su to mjesta na kojima se prostire zagrebački advent.

U ukrašenim i osvijetljenim drvenim kućicama krije se bogata ponuda hrane i pića te različitih obrtničkih proizvoda, suvenira i zimskih modnih dodataka. Uz božićne pjesme čuje se žamor mnogobrojnih posjetitelja ispred adventskih kućica, s ulica, koncerata, manifestacija, izložbi i klizališta.

Ipak, pored slike koju vidimo kao promatrači s Gornjeg grada, postoji i druga strana – ona iza bogatih, šarenih štandova. Razgovarali smo s nekoliko radnika i posjetitelja adventa kako bismo dobili malo širu sliku zagrebačke adventske priče.

Blještavilo iza kojeg se krije naporan i težak rad

K.S. radi u kućici na Zrinjevcu, na fuliranju. Prosječno radi sedam sati dnevno, a slobodno će imati samo za Božić. Sklopila je ugovor na određeno, nakon čega nastavlja raditi za istog poslodavca. Zadovoljna je uvjetima rada, osim što je ponekad malo hladno. Kaže: „Griju nas aparati za pripremu hrane, grijalica i topla odjeća, a i s vremenom smo se navikli na hladnoću“. Pitku vodu uzimaju iz male crpku blizu kućice koju dijele s drugim kućicama. Također, imaju javni WC i u blizini kućice WC s umivaonicima. Što se tiče gostiju, komentira: „Dolaze iz cijele Hrvatske i svijeta, dosta ih je iz Slovenije, Njemačke, Italije i Francuske, uglavnom se dobrog raspoloženja, veseli, nisu prezahtjevni“, te dodaje: „dosta troše s obzirom na to da cijene nisu baš niske“. Na pitanje isplati li se raditi na adventu odgovara da je plaća na razini onih studentskih te da nije razmjerna količini posla. Inače ne radi u ugostiteljstvu te joj je ovo prvi advent na kojem radi, zato što joj bio potreban privremeni posao. Završila je fakultet i uglavnom radi u struci – turističkom menadžmentu. Gledano iz njezine, stručne, perspektive, smatra da je advent odlično organiziran, da je ponuda raznolika te da je to odličan način produljenja turističke sezone. Iako naporno radi dok se ostali zabavljaju, ipak zaključuje: „Zbog dobre ekipe i radne atmosfere skroz mi je ok biti s druge strane šanka“.

Bivša zaposlenica adventske kućice u Varšavskoj, M.S., radila je preko studentskog ugovora, za 25 kuna po satu, minimalno osam sati dnevno, ali najčešće deset i više. „Za Badnjak sam radila 16 sati, a za Novu godinu čak 18 sati jer je nedostajalo radnika“. Što se tiče gostiju, kaže: „Oni su više-manje bili pristojni, ali uvijek se nađu oni koji imaju milijun zahtjeva i želja i stalno im nešto smeta, ali na to se naviknete kada se bavite ugostiteljstvom“, te dodaje: „smatram da bi se svi trebali baviti ugostiteljstvom barem mjesec dana kako bi imali više razumijevanja za ljude koji to rade jer je to jako zahtjevan posao i psihički i fizički“. Kada smo je upitali kakvi su uvjeti rada rekla nam je: „Jako su loši, kućica je otvorena pa grijalice, ako ih i ima, ne pomažu previše, uglavnom je jako hladno cijelo vrijeme, a posebno u večernjim satima“. Osim toga, kaže da kućice nemaju ni vode pa se uglavnom ide na javne česme i voda se nosi u bocama, a na WC uglavnom se ide u obližnji kafić ili u neki javni WC. Stoga, M.S. smatra da je ovakav posao kratkotrajan i da može poslužiti kao privremeno rješenje jer takav tempo rada ističe: „Naprosto nije prirodan“. Njoj nije smetalo što ne može uživati u čarima adventa, nego mora raditi, te komentira: „Kada sam radila na ljetnim sezonama na moru, onda sam bila ljubomorna na sve te turiste koji se kupaju po cijele dane i uživaju u ljetu, ali budući da nisam zimski tip onda nisam zavidjela ljudima koji posjećuju advent“. Na kraju dodaje: „Ove godine nisam radila na adventu i nisam ga niti jedanput posjetila jer me ne privlači sve to blještavilo iza kojeg se krije naporan i težak rad“.

Radost za djecu

Hodajući adventskim ulicama, pitali smo prolaznike i posjetitelje što misle o adventu. Na Jelačićevom trgu srećemo djevojku iz Zagreba, kaže da joj se najviše sviđa kako je advent ukrašen, naročito joj se sviđaju ukrasne instalacije u Marićevom prolazu, što potvrđuju redovi posjetitelja za slikanje. „Umjesto odlaska na piće u neki kafić, ljepše mi je otići u adventsku kućicu na kuhano vino, grad s toliko ljudi dobije potpuno drugu dimenziju, drugačiji je i ljepši ugođaj“, kaže.

Nastavljamo dalje prema Zrinjevcu gdje razgovaramo s posjetiteljem iz Like koji je došao organiziranim prijevozom s obitelji i mještanima. „Svaki put se svi dobro zabavimo na adventu, a naročito bude zanimljivo djeci“, kaže nam ovaj Ličanin.

Za razliku od njega, prolaznik kod kina Europe našao se na adventu jer mu djevojka radi u blizini. On smatra da advent nema nikakve veze s kršćanskim vrijednostima i da je to kapitalistička ideja koja prisiljava ljude da rade u nehumanim uvjetima.

Nadalje, na Tomislavcu srećemo majku s trinaestogodišnjom kćeri koje žive u blizini adventskih dešavanja, one nisu previše očarane te nam kažu: „Na advent odlazimo isključivo zbog klizanja i germ knedli“, a majka dodaje: „ne konzumiram hranu koja se nudi zbog posta“.

Različita su mišljenja o adventu, ovisno iz koje perspektive ga promatramo. Za neke je to način zabave u blagdanskom ozračju, za druge prilika za zaradu, a neki ga vide kao mjesto iskorištavanja radne snage i iskrivljivanja kršćanskih običaja. Bilo kako bilo, zagrebački advent ima drugu stranu zasluženo osvojene medalje. Što moramo imati na umu kada oni, koji stoje s druge strane te medalje, ne budu uvijek nasmijani, zaborave narudžbu ili kada duže čekamo da nas posluže. Jer, osim dobrog zabavljanja u duhu blagdana je i senzibilitet te solidarnost s onima koji su u nepovoljnom ili manje komfornom položaju.